Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2242/13 (R. M.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stečaj
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2242/13
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2242/13, rješavajući apelaciju Radeta Mišića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Radeta Mišića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 I 030461 06 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Rade Mišić (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 23. maja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 030461 06 I, stari broj predmeta 071 0 I 06 004261.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 15. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 29. maja 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je kao tražilac izvršenja na osnovu izvršne isprave, sudskog poravnanja broj RS-606/01 od 20. juna 2006. godine, Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika kao njegovog poslodavca, radi namirenja potraživanja nastalih iz radnog odnosa, a kao sredstvo izvršenja opredijelio je izvršenikove pokretne stvari. Predloženo izvršenje Osnovni sud je dozvolio donoseći Rješenje o izvršenju broj 071 0 I 06 004261 od 20. decembra 2006. godine. Sudski izvršilac je radi popisa, procjene i prodaje izvršenikovih pokretnih stvari, odnosno s ciljem namirenja apelantovih potraživanja 21. decembra 2007. godine izvršio popis izvršenikovih pokretnih stvari i prva prodaja zakazana je za 11. februar 2008. godine.
6. Izvršenikov punomoćnik je Osnovnom sudu dostavio naloge izvršenikove blagajne, prema kojima je apelantu uplaćen određeni novčani iznos potraživanja iz predmetnog izvršnog postupka i Osnovni sud je prodaju izvršenikovih pokretnih stvari odgodio do utvrđivanja visine apelantovih potraživanja. S ciljem daljeg vođenja predmetnog postupka, odnosno s ciljem njegovog okončanja, Osnovni sud je 21. maja 2008. godine uputio dopis apelantovom punomoćniku da se izjasni o visini potraživanja, odnosno da li je apelantovo potraživanje u cijelosti namireno. Dopis Osnovnog suda apelantov punomoćnik je primio 26. maja 2008. godine, ali na njega nije dao odgovor.
7. Osnovni sud je 23. maja 2011. godine po drugi put uputio dopis apelantovom punomoćniku da se izjasni o visini apelantovog potraživanja prema izvršeniku, odnosno da se izjasni da li je apelant svoje potraživanje u cijelosti namirio. Apelantov punomoćnik je dopis Osnovnog suda primio 30. maja 2011. godine, ali na dopis nije dao odgovor.
8. Osnovni sud je radi daljeg sprovođenja predmetnog izvršnog postupka 11. jula 2011. godine ponovo poslao isti dopis apelantovom punomoćniku, a on je sud obavijestio da je otkazao punomoć za zastupanje apelantu, te da apelantovo potraživanje nije namireno. Osnovni sud je dopisom od 26. septembra 2011. godine pozvao apelanta da se izjasni o tome da li je njegovo potraživanje namireno. Apelantov drugi punomoćnik odgovorio je da apelantovo potraživanje nije namireno. Osnovni sud je ponovo dopisom od 21. novembra 2011. godine pozvao apelantovog punomoćnika da se izjasni o visini potraživanja, s obzirom na to da je iz stanja spisa vidljivo da je izvršenik uplatio apelantu novčani iznos od 1.480,00 KM. Apelantov punomoćnik nije odgovorio na dopis.
9. Osnovni sud je 7. maja 2012. godine prema istom činjeničnom osnovu pozvao apelantovog punomoćnika da se izjasni koliki je izvršenikov preostali dug prema apelantu, na koji dopis apelantov punomoćnik nije odgovorio. Nakon toga je sud zakazao ročište za 8. novembar 2012. godine radi utvrđivanja visine potraživanja. Izvršenikov punomoćnik zatražio je da se odgodi zakazano ročište zbog toga što je nad izvršenikom Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 St 098305 12 St od 17. oktobra 2012. godine pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja uslova za otvaranje stečajnog postupka. Osnovni sud je prihvatio taj prijedlog, zakazano ročište odgodio i novo zakazao za 12. februar 2013. godine.
10. Na ročištu održanom 12. februara 2013. godine pristupio je apelant kao tražilac izvršenja zajedno sa punomoćnikom, a izvršenik na zakazano ročište nije pristupio. Na ročištu je apelantov punomoćnik istakao da je glavni dug prema apelantu isplaćen, ali da apelant potražuje zakonom propisane zatezne kamate i troškove izvršnog postupka, kao i to da je pred Okružnim privrednim sudom zakazano ročište za 14. februar 2013. godine, radi utvrđivanja uslova za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikom, gdje je predložio da sud odloži ročište do odluke Okružnog privrednog suda o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka. Punomoćnik tražioca izvršenja je obavijestio Osnovni sud da je nad izvršenikom Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 St 098305 12 St od 15. marta 2013. godine otvoren stečajni postupak i da je apelant svoje potraživanje prijavio u stečajnu masu, te je Osnovni sud Rješenjem broj 71 0 I 030461 06 I od 10. aprila 2013. godine predmetni izvršni postupak prekinuo do okončanja stečajnog postupka nad izvršenikom.
11. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u konkretnoj pravnoj stvari Rješenjem broj 71 0 I 030461 06 I od 10. aprila 2013. godine prekinuo predmetni izvršni postupak do okončanja stečajnog postupka koji je otvoren nad izvršenikom. Apelant je kao tražilac izvršenja u predmetnom izvršnom postupku namiren za glavni dug, ali je ostao pri potraživanju zakonom propisanih zateznih kamata i troškova izvršnog postupka, a koje je prijavio u stečajnom postupku koji se vodi nad izvršenikom pred Okružnim privrednim sudom.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud apelantov prijedlog za izvršenje zaveo kao predmet broj 071 0 I 06 004261, a da je predmetni izvršni postupak nastavio voditi kao predmet broj 71 0 I 030461 06 I.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, koji traje približno sedam godina, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno naveo tok izvršnog postupka, kako je to već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, gdje je istakao da je u toku izvršnog postupka preduzimao sve procesne radnje s ciljem namirenja apelantovog potraživanja, te da je zbog nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka u konkretnoj pravnoj stvari Rješenjem broj 71 0 I 030461 06 I od 10. aprila 2013. godine prekinuo predmetni izvršni postupak do okončanja stečajnog postupka nad izvršenikom.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, izuzetno, da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. U konkretnom slučaju, apelant se žali na nemogućnost namirenja svojih potraživanja od izvršenika, jer Osnovni sud nije blagovremeno preduzimao procesne radnje s ciljem namirenja potraživanja, s obzirom na činjenicu da predmetni izvršni postupak traje približno sedam godina. Apelant apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
23. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi
24. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žalio na nemogućnost realizacije svog potraživanja prema izvršeniku, a koje je utvrđeno u prethodnom parničnom postupku, gdje je zaključeno sudsko poravnanje, jer Osnovni sud u razumnom roku nije preduzimao procesne radnje s ciljem namirenja apelantovih potraživanja.
26. Apelant je prijedlog za izvršenje Osnovnom sudu podnio 14. septembra 2006. godine, a Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 030461 06 I od 10. aprila 2013. godine zbog nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom u konkretnoj pravnoj stvari prekinuo izvršni postupak. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme pri ocjeni dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka jeste period od približno sedam godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je pokrenut pred Osnovnim sudom prijedlogom za izvršenje na osnovu izvršne isprave, sudskog poravnanja broj RS-606/01 od 20. juna 2006. godine, da se radi o potraživanju iz radnog odnosa, te da se radi o postupku koji je po svojoj prirodi hitan i koji nije naročito složen.
28. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant svoje potraživanje iz predmetnog izvršnog postupka namirio u odnosu na glavni dug, ali da je ostao pri potraživanju zakonom propisanih zateznih kamata i troškova izvršnog postupka, koje je prijavio u stečajnu masu, jer je nad izvršenikom Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 St 098305 12 St od 15. marta 2013. godine otvoren stečajni postupak. Kao posljedica otvaranja stečajnog postupka Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 030461 06 I od 10. aprila 2013. godine prekinuo predmetni izvršni postupak do okončanja stečajnog postupka nad izvršenikom.
29. Ustavni sud zapaža da predmetni izvršni postupak nije okončan, odnosno da je zbog nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom Osnovni sud prekinuo predmetni izvršni postupak, a apelant je svoje potraživanje prijavio u stečajnu masu.
30. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud dozvolio predloženo izvršenje nakon šest mjeseci od podnošenja, te da je nakon godinu dana s ciljem sprovođenja rješenja izvršio popis izvršenikovih pokretnih stvari, te je prva prodaja zakazana nakon dva mjeseca. Međutim, nakon što je izvršenik dostavio dokaz da je određeni novčani iznos namiren, Osnovni sud je čak šest puta pozivao apelanta kao tražioca izvršenja da se izjasni o tome da li je njegovo potraživanje namireno, pri čemu je apelant bio pasivan i nije odgovarao na dopise suda onako kako je od njega traženo, niti se izjašnjavao na okolnost da li je njegovo potraživanje namireno. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka u velikoj mjeri doprinio i sam apelant, s obzirom na činjenicu da je apelant u međuvremenu, nakon donesenog rješenja o izvršenju, namiren u jednom dijelu svog potraživanja, odnosno za glavni dug, pa je radi daljeg vođenja postupka bilo neophodno da se izjasni o visini potraživanja prema izvršeniku. Osnovni sud je u navedenim okolnostima radi utvrđivanja visine apelantovog potraživanja zakazao ročište 8. novembra 2012. godine, koje je odloženo do odlučivanja Okružnog privrednog suda o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikom. Nakon nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom, Osnovni sud je, u skladu sa zakonom, Rješenjem broj 71 0 I 030461 06 I od 10. aprila 2013. godine prekinuo predmetni izvršni postupak, a apelant je svoje potraživanje prijavio u stečajnu masu.
31. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom izvršnom postupku, koji je do prekida trajao približno sedam godina, Osnovni sud, posmatrajući postupak u cjelini, u razumnom roku preduzimao procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, te da svojim radnjama nije bitnije uticao na dužinu trajanja izvršnog postupka, a odgovornost za neažurnost u postupku može se pripisati samom apelantu koji se u predmetnom postupku ponašao pasivno jer nije odgovarao na pozive suda, odnosno ne na način kako je to od njega sud dopisima zatražio.
32. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do povrede apelantovih prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovih prava na suđenje u razumnom roku, to apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
34. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.170,00 KM, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da te troškove snose apelanti.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, iako je predmetni izvršni postupak do prekida zbog nastupanja zakonskih posljedica otvaranja stečaja nad izvršenikom trajao približno sedam godina, ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku, jer je Osnovni sud, s ciljem namirenja apelantovog potraživanja, u razumnom roku preduzimao procesne radnje, te je šest puta pozivao apelanta da uredi svoje potraživanje u pogledu visine potraživanja, a apelant se u predmetnom izvršnom postupku ponašao pasivno jer nije adekvatno odgovorio na pozive suda, čime je znatno doprinio dužini trajanja postupka.
36. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman