Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2387/15 (R. K., M. T., A. J., E. R., A. D., A. K., S. M., M. O., J. S., I. H. i drugi)

Odluka donesena 16. 09. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Otpremnina
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2387/15

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 09. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2387/15, rješavajući apelaciju Ramiza Karajkovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Ramiza Karajkovića, Murata Toromanovića, Alage Japića, Esada Račića, Amira Dizdarevića, Abdurahmana Kapića, Seide Mulalić, Mehmeda Ogreševića, Jadranka Spahića, Ibre Hamulića, Abdulaha Duratovića, Muhameda Durića, Hasana Akmedžića i Muhameda Salihovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nisu okončani izvršni postupci koji se vode pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetima br. 020-0-I-06-00-4899, 020-0-I-07- 00-1128, 020-0-I-07-00-1155, 020-0-I-07-00-1284, 020-0-I-07-00- 1344, 020-0-I-06-00-4901, 020-0-I-07-00-1227, 020-0-I-06-00-4903, 020-0-I-07-00-1141, 020-0-I-07-00-1347, 020-0-I-06-00-4999, 020-0- I-09-00-2621, 020-0-I-07-00-1163 i 020-0-I-06-00-5327.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršne postupke u predmetima br. 020-0-I-06-00- 4899, 020-0-I-07-00-1128, 020-0-I-07-00-1155, 020-0-I-07-00-1284, 020-0-I-07-00-1344, 020-0-I-06-00-4901, 020-0-I-07-00-1227, 020-0- I-06-00-4903, 020-0-I-07-00-1141, 020-0-I-07-00-1347, 020-0-I-06- 00-4999, 020-0-I-09-00-2621, 020-0-I-07-00-1163 i 020-0-I-06-00- 5327, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ramiz Karajković, Murat Toromanović, Alaga Japić, Esad Račić, Amir Dizdarević, Abdurahman Kapić, Seida Mulalić, Mehmed Ogrešević, Jadranko Spahić, Ibro Hamulić, Abdulah Duratović, Muhamed Durić, Hasan Akmedžić i Muhamed Salihović (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Cazina, koje zastupa Jadranka Lojić, advokatica iz Cazina, podnijeli su 14. maja 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji se vode pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetima br. 020-0-I-06-00-4899, 020-0-I-07-00-1128, 020-0-I-07-00-1155, 020-0-I-07-00- 1284, 020-0-I-07-00-1344, 020-0-I-06-00-4901, 020-0-I-07-00-1227, 020-0-I-06-00-4903, 020-0-I- 07-00-1141, 020-0-I-07-00-1347, 020-0-I-06-00-4999, 020-0-I-09-00-2621, 020-0-I-07-00-1163 i 020-0-I-06-00-5327.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Budući da apelacije pokreću identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2387/15, AP 2388/15, AP 2389/15, AP 2390/15, AP 2391/15, AP 2392/15, AP 2393/15, AP 2396/15, AP 2398/15, AP 2400/15, AP 2401/15, AP 2402/15, AP 2403/15 i AP 2405/15, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2387/15.

3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 4. juna 2015. godine da dostavi odgovore na apelacije.

4. Općinski sud je dostavio odgovore na apelacije 22. jula 2015. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudama Općinskog suda br. Pr-528/00 od 7. jula 2006. godine, Rs: 96/04 od 20. juna 2007. godine, Rs: 95/04 od 20. juna 2007. godine, Rs: 113/04 od 13. juna 2007. godine, Rs: 184/04 od 13. juna 2007. godine, Pr-508/00 od 7. jula 2006. godine, Rs: 95/04 od 20. juna 2007. godine, Rs: 390/01 od 6. septembra 2006. godine, Rs: 95/04 od 20. juna 2007. godine, Rs: 184/04 od 13. juna 2007. godine, Pr-400/00 od 5. septembra 2006. godine, Rs: 195/04 od 29. marta 2007. godine, Rs: 95/04 od 20. juna 2007. godine i Rs: 485/00 od 18. septembra 2001. godine obavezana je tužena DD „Tvornica žičanih proizvoda“ Cazin (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantima na ime neisplaćenih plaća (i na ime otpremnine) za periode pobliže navedene u izrekama navedenih presuda isplati svakom ponaosob iznose pobliže određene u izrekama presuda, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbi pa do isplate, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka.

7. Apelanti su 3. novembra 2006. godine, 21. augusta 2007. godine, 24. augusta 2007. godine, 1. oktobra 2007. godine, 15. oktobra 2007. godine, 3. novembra 2006. godine, 24. septembra 2007. godine, 3. novembra 2006. godine, 24. augusta 2007. godine, 15. oktobra 2007. godine, 16. novembra 2006. godine, 6. februara 2009. godine, 24. augusta 2007. godine i 21. decembra 2006. godine podnijeli Općinskom sudu prijedloge za izvršenje na osnovu pravosnažnih presuda Općinskog suda br. Pr-528/00 od 7. jula 2006. godine, Rs: 96/04 od 20. juna 2007. godine, Rs: 95/04 od 20. juna 2007. godine, Rs: 113/04 od 13. juna 2007. godine, Rs: 184/04 od 13. juna 2007. godine, Pr-508/00 od 7. jula 2006. godine, Rs: 95/04 od 20. juna 2007. godine, Rs: 390/01 od 6. septembra 2006. godine, Rs: 95/04 od 20. juna 2007. godine, Rs: 184/04 od 13. juna 2007. godine, Pr-400/00 od 5. septembra 2006. godine, Rs: 195/04 od 29. marta 2007. godine, Rs: 95/04 od 20. juna 2007. godine i Rs: 485/00 od 18. septembra 2001. godine protiv tužene kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik), predlažući izvršenje radi naplate potraživanja, i to popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.

8. Općinski sud je, postupajući povodom prijedloga apelanata za izvršenje, donio rješenja br. 020-0-I-06-00-4899 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1128 od 6. maja 2008. godine, 020-0- I-07-00-1155 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1284 od 5. maja 2008. godine, 020-0-I-07- 00-1344 od 5. maja 2008. godine, 020-0-I-06-00-4901 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00- 1227 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-06-00-4903 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1141 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1347 od 5. maja 2008. godine, 020-0-I-06-00-4999 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-09-00-2621 od 24. februara 2009. godine, 020-0-I-07-00-1163 od 6. maja 2008. godine i 020-0-I-06-00-5327 od 6. maja 2008. godine kojima je odredio predložena izvršenja.

9. Apelanti su 28. i 31. marta 2014. godine Općinskom sudu podnosili urgencije tražeći da Općinski sud uzme predmete u rad.

10. Prema stanju spisa, rješenja o izvršenju nisu provedena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da su im zbog neizvršavanja rješenja o izvršenju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti su kao razloge podnošenja apelacija istakli nepostupanje Općinskog suda povodom odobrenih prijedloga za izvršenje. Apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji njihove apelacije, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Općinskom sudu da hitno provede izvršenja i donese odluke o provedenom postupku. Osim toga, apelanti su predložili da Ustavni sud naloži Vladi Unsko-sanskog kantona da im na ime naknade nematerijalne štete zbog neprovođenja izvršenja i nedonošenja odluke u razumnom roku isplati novčanu naknadu prema utvrđenom principu obračuna isplate novčanog iznosa.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovorima na apelacije naveo da su u konkretnim predmetima donijeta rješenja o izvršenju na izvršenikovim pokretnim stvarima, te kako su rješenja postala pravosnažna i izvršna, pa su spisi dodijeljeni sudskim izvršiocima radi preduzimanja daljnjih radnji u postupku, ali da iz stanja spisa proizlazi da je suština problema izvršenja to što izvršenik nema imovinu iz koje bi se naplatio dug.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, iznimno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupci povodom njihovih prijedloga za izvršenje pravosnažnih presuda, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traju nerazumno dugo.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelacije u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustive u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelanti smatraju da su im zbog dužine trajanja izvršnih postupaka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

23. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, u izvršnom postupku se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da su apelanti u periodu od 3. novembra 2006. godine do 6. februara 2009. godine pokrenuli izvršne postupke i da ti postupci, prema stanju spisa, još uvijek nisu okončani. Dakle, relevantni periodi koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužina postupaka jesu periodi od šest i po godina do osam i po godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju radi se o izvršnim postupcima koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatraju hitnim i zahtijevaju dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršne postupke provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju (naplata potraživanja apelanata popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, veliki broj tražilaca izvršenja, kao i visina novčanih iznosa koji se potražuju u izvršnim postupcima) može govoriti o relativno složenim predmetima.

26. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odredio predložena izvršenja u periodu od 18 dana do dvije godine i tri mjeseca, te da izvršni postupci nisu dovršeni u periodu od šest i po do osam i po godina od pokretanja. Naime, popis, procjena i prodaja izvršenikovih pokretnih stvari još je u toku pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud nije izjašnjavao na navode o dužini predmetnih postupaka, već je samo naveo da su u konkretnim predmetima donijeta rješenja o izvršenju na izvršenikovim pokretnim stvarima, te kako su rješenja postala pravosnažna i izvršna, pa su spisi dodijeljeni sudskim izvršiocima radi preduzimanja daljnjih radnji u postupku, ali da iz stanja spisa proizlazi da je suština problema izvršenja to što izvršenik nema imovinu iz koje bi se naplatio dug. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije neophodno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja predmetnih postupaka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije u periodu od šest i po do osam i po godina okončao izvršne postupke (vidi Evropski sud, Omerović protiv Hrvatske, presuda od 1. juna 2006. godine, stav 37). S druge strane, Ustavni sud smatra da apelanti nisu doprinijeli dužini postupaka u konkretnim slučajevima.

27. Također, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da su izvršenja dovršena provođenjem izvršnih radnji kojima se izvršenja dovršavaju, niti da je Općinski sud obavijestio apelante da nije moguće provesti odobrena izvršenja, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. Iz navedenog proizlazi da Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao postupke, niti je iskoristio ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku u smislu utvrđivanja da li su se stekli uvjeti za dovršenje, odnosno obustavu predmetnih izvršnih postupaka ili ne.

28. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina izvršnih postupaka a priori nerazumna i da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnim slučajevima Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupaka, Ustavni sud smatra da se dužine tih izvršnih postupaka, koji traju više od šest i po godina, odnosno više od osam i po godina mogu u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da izvršni postupci neopravdano dugo traju i da su prešli granice razumnog roka u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog neprovođenja izvršenja i nedonošenja odluke u razumnom roku. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

31. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantima dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njihovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Općinskom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluke u konkretnim predmetima u smislu relevantnih odredbi zakona. Ostali navodi

32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada Općinski sud nije okončao izvršne postupke ni nakon šest i po godina, odnosno ni nakon osam i po godina, iako se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu utjecali na dužinu postupaka, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnih postupaka može pripisati isključivo ponašanju Općinskog suda.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2387/15 (R. K., M. T., A. J., E. R., A. D., A… | Sudska praksa | Aktio