Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1677/15 (H. T.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1677/15
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1677/15, rješavajući apelaciju Himze Teletovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Himze Teletovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 319865 13 I od 22.
januara 2013. godine.
Ova odluka dostavlja se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi, u skladu sa ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Himzo Teletović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Halil Gagula, advokat iz Konjica, podnio je 9. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 319865 13 I od 22. januara 2013. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 8. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Također, Ustavni sud je uzeo u obzir i odgovor na apelacije Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Općinskog suda u Sarajevu dobijen povodom gotovo istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 2892/13 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2892/13 od 17. marta 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Općinskog suda broj 065-0-P-06-005342 od 28. decembra 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 006901 08 Rsž od 6. decembra 2012. godine, obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine – Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime potraživanja iz radnog odnosa isplati iznose precizirane u navedenoj presudi sa zakonskim zateznim kamatama.
7. Kako izvršenik nije postupio u skladu s navedenom presudom, apelant je 21. januara 2013. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude protiv izvršenika.
8. Općinski sud u Sarajevu je, postupajući povodom apelantovog prijedloga, donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 319865 13 I od 22. januara 2013. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima u Novoj banci a.d., UniCredit Bank d.d. Mostar, Intesa Sanpaolo banci BiH, Raiffeisen Bank d.d. BiH, Hypo Alpe Adria Bank d.d. i UPI banci DD Sarajevo.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud dopisom od 21. marta 2013. godine obavijestio apelanta da je rješenje o izvršenju dostavljeno na provođenje UniCredit banci d.d. Sarajevo.
10. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju nije provedeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju postupka, te, između ostalog, istakao da je predmetnim rješenjem Općinskog suda dopušteno predloženo izvršenje koje je dostavljeno izvršenikovim poslovnim bankama na naplatu, ali da rješenje do podnošenja apelacije nije izvršeno. Također, apelant je zatražio naknadu na ime nematerijalne štete u visini od 150,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovori na apelaciju (AP 2892/13)
12. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u svom odgovoru navela je da je, postupajući prema nalozima Ustavnog suda iz ranijih odluka, na svojoj 103. sjednici održanoj 13. marta 2014. godine donijela zaključak kojim je zadužila Federalno ministarstvo finansija da okonča obaveze na uspostavi centralne evidencije izvršnih sudskih odluka sa tačno utvrđenim redoslijedom realizacije presuda, u skladu s odlukama Ustavnog suda. S tim u vezi, Federalno ministarstvo finansija je prethodno sačinilo evidenciju primljenih izvršnih sudskih odluka sa hronološkim redoslijedom isplate povjerilaca, kojih, prema sačinjenoj evidenciji, ima 7.105. Također, izračunata su ukupna potraživanja povjerilaca, i to na ime glavnice u iznosu od 14.300.446,04 KM, a na ime troškova postupka iznos od 2.934.321,39 KM. Budžetom za 2014. godinu za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju planirana su sredstva u iznosu od 17.000.000,00 KM, za zatezne kamate na sudska rješenja i troškove spora planirana su sredstva u iznosu od 8.000.000,00 KM, dok su na ime isplate glavnog dijela duga u 2014. godini potrebna sredstva u iznosu od 12.000.000,00 KM, tako da je u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000,00 KM), shodno hronološkom redoslijedu, moguće realizirati izvršna rješenja zaključno sa rednim brojem 1.836. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine istakla je da je u međuvremenu Federalno ministarstvo finansija iz objektivnih razloga zatvorilo račune u dosadašnjim bankama (Raiffeisen Bank d.d. BiH, Nova banka a.d., Intesa Sanpaolo banka BiH i Hypo Alpe Adria Bank d.d.) i otvorilo nove račune u Union banci d.d. Sarajevo, Sberbank BH d.d. Sarajevo, Bor banci d.d. Sarajevo i NLB banci d.d. Tuzla, te da su ranije poslovne banke vratile rješenja o izvršenju nadležnom sudu koji će ih nakon dopune rješenja o izvršenju (novi računi banaka) dostaviti izvršenikovim novim poslovnim bankama. S tim u vezi, Federalno ministarstvo finansija je sačinilo novi hronološki redoslijed povjerilaca prema datumu dostavljanja izvršnog naslova bankama od nadležnog suda (od 16. aprila 2014. godine do 4. decembra 2014. godine, zaključno sa rednim brojem 2.320) koji se kontinuirano dopunjuje.
13. Općinski sud u Sarajevu u odgovoru na apelaciju (u predmetu broj AP 804/14) naveo je da je, nakon dostavljanja predmetnog izvršenja na provođenje poslovnim bankama navedenim u rješenju o izvršenju, Nova banka a.d. podneskom od 25. septembra 2012. godine obavijestila sud da je rješenje o izvršenju dostavila nadležnoj budžetskoj instituciji na izdavanje saglasnosti o provedbi rješenja, te rješenje proslijedila UniCredit banci na nadležno postupanje. Dalje se navodi da je UniCredit banka podneskom od 19. oktobra 2012. godine obavijestila sud da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda koji tereti izvršenikov transakcijski račun, a kopiju rješenja o izvršenju proslijedila Ministarstvu finansija FBiH u skladu s članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, dok je podneskom od 13. marta 2014. godine banka obavijestila sud da više nije izvršenikova poslovna banka i da je rješenje o izvršenju proslijedila Intesa Sanpaolo banci BiH na nadležno postupanje. Također, Općinski sud navodi da je 16. maja, 10. i 17. juna 2014. godine od poslovnih banaka (Raiffeisen Bank d.d. BiH, Nova banka a.d. i Intesa Sanpaolo banka BiH) dobio obavijest da nisu u mogućnosti da postupe u skladu s predmetnim rješenjem o izvršenju jer su prestale biti izvršenikove poslovne banke, odnosno jer su izvršenikovi računi određeni rješenjem o izvršenju ugašeni. Sud navodi da je obavijestio apelanticu o navedenim podnescima banaka nakon čega je apelantica podneskom od 4. jula 2014. godine predložila da se predmetno rješenje o izvršenju promijeni na način da se dopusti izvršenje na izvršenikovim novonaznačenim transakcijskim računima. Nakon toga, sud je 13. oktobra 2014. godine donio rješenje kojim je usvojio apelanticin prijedlog, poslije čega je rješenje dostavio Bor banci d.d. Sarajevo na provođenje.
14. Također, Općinski sud u svom odgovoru (u predmetu broj AP 3045/14) navodi da je Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 298865 12 I od 6. novembra 2012. godine nakon pravosnažnosti dostavljeno UniCredit banci na provođenje, te da je banka svojim dopisom od 8. februara 2013. godine obavijestila sud da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda koji tereti izvršenikov transakcijski račun. Dalje se navodi da je UniCredit banka podneskom od 7. marta 2014. godine obavijestila sud da više nije izvršenikova poslovna banka, nakon čega je sud 10. februara 2015. godine predmetno rješenje o izvršenju dostavio Union banci d.d. Sarajevo na provođenje. Sud je istakao da je predmetni izvršni postupak proveo veoma brzo, te da se, prema Uputstvu o načinu iskazivanja predmeta završenim, postupak izvršenja smatra završenim dostavljanjem rješenja banci.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi :
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
1 Navedene relevantne odredbe kompilirane su u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 8.
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 22.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 65.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.
Član 79b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138. st. 3, 5. i 6.
Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
Član 166. st. 1, 2, 4. i 5.
Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odredit će se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.
(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Član 167.
(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 170. stav 1.
Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.
Član 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
16. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/11) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 13.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 1.500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 2.500.000 KM
17. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 3/12) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 0 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM
18. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 106/12 i 99/13) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 18.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 200.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 150.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM
19. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 99/13, 45/14 i 66/14) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 350.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM
20. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 25/15) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM VI.Dopustivost i meritum
21. Ustavni sud naglašava da je o gotovo identičnim pravnim pitanjima – neizvršenju rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine razmatrao u Odluci broj AP 1544/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 1544/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
22. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 1544/08 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „U konkretnom slučaju, suština problema je, po shvatanju Ustavnog suda, u tome što Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova sa evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu da osigura poštivanje ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju) iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Evropske konvencije.“
23. Dalje, Ustavni sud zapaža da je iz odgovora Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP 2892/13 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2892/13 od 17. marta 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao i iz ranije dostavljene informacije u pogledu izvršenja naloga iz Odluke broj AP 3765/13 od 25. juna 2014. godine vidljivo da su evidentni pokušaji Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da prema raspoloživim mogućnostima osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, odnosno da osigura izvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, iz navedene informacije vidljivo je da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u predmetnoj apelaciji (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine). Ustavni sud primjećuje da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine preduzela niz radnji u skladu sa datim nalozima, tako što je na sjednici održanoj 13. marta 2014. godine donijela zaključak kojim je obavezala Federalno ministarstvo finansija da okonča obaveze na uspostavi centralne evidencije izvršnih sudskih odluka sa tačno utvrđenim redoslijedom realizacije presuda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da, prema prethodno sačinjenoj evidenciji, broj povjerilaca iznosi 7.105, njihova ukupna potraživanja na ime glavnice iznose 14.300.446,04 KM, a na ime troškova postupka 2.934.321,39 KM. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je u budžetu za 2014. godinu planirala sredstva u iznosu od 17.000.000,00 KM za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju. Međutim, s obzirom na to da je na ime isplate glavnog dijela duga u 2014. godini potrebno 12.000.000,00 KM, to je u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000,00 KM) bilo moguće realizirati izvršna rješenja zaključno sa rednim brojem 1.836. Također, iz dostavljenog odgovora vidljivo je da je Federalno ministarstvo finansija zatvorilo račune u dotadašnjim poslovnim bankama i otvorilo nove račune, te da je nakon toga sačinilo novi hronološki redoslijed isplate povjerilaca koji kontinuirano dopunjuje. Međutim, iako su evidentni napori Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da poštuje svoje pozitivne obaveze, očigledno je da, zbog ukupnih potraživanja povjerilaca od Federacije Bosne i Hercegovine, ona ne mogu biti isplaćivana većom dinamikom od predviđene zbog ugrožavanja redovnog funkcioniranja entiteta, te da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije u mogućnosti odmah u cijelosti da postupi po svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali da kontinuirano stvara uvjete za njihovu postepenu realizaciju. Dakle, evidentno je da apelant, i pored svih preduzetih mjera, prema postojećoj dinamici isplate na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, neće moći naplatiti svoja potraživanja još niz godina.
24. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza ne može se umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (vidi Čolić i dr. protiv BiH, presuda od 10. novembra 2009. godine), prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005. godine).“
25. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Evropski sud razmatrao neizvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je preduzela Republika Srpska za izvršenje pravosnažnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud se osvrnuo na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) za isplatu ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravosnažnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini, u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud je, između ostalog, ukazao na to da, iako izvršenje pravosnažnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], broj 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina suviše je dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi, Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III, Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, tačka 41, 30. juni 2005. godine, i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, tačke 39. i 42, ESLJP 2006-XII).
26. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda da nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine preduzela neophodne korake s ciljem izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju po pravosnažnim sudskim presudama u budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. i 2015. godinu planirano po 17.000.000,00 KM od kojih je u 2014. godini (preostalim iznosom od 5.000.000,00 KM) izvršena realizacija izvršnih rješenja zaključno sa rednim brojem 1.863, proizlazi da će apelant morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno izvršenje još niz godina. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu već usvojene stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na apelantov slučaj, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju zbog nemogućnosti da apelant realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke donesene u njegovu korist povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu s praksom Ustavnog suda, koju je apelant tražio zbog povrede svojih prava, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa, s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju izdavanje naloga Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer ne postoje garancije da će apelant kao imalac izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman