Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1747/12 (S. K.)

Odluka donesena 16. 09. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1747/12

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 09. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1747/12, rješavajući apelaciju Sajme Korjenić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Sajme Korjenić podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan Presudom na osnovu priznanja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 061780 11 Mal od 26. septembra 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Sajma Korjenić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijela je 11. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 32 0 Mal 061780 11 Mal.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. maja 2012. godine i 4. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 29. maja 2012. godine i 11. novembra 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 4. marta 2011. godine podnijela Općinskom sudu tužbu protiv „Euroherc-osiguranja“ d.d. Sarajevo, Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, v. sp. 1.488,20 KM.

6. Općinski sud je 7. februara 2012. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor.

7. Apelantica je podneskom od 23. aprila 2012. godine urgirala kod Općinskog suda tražeći da taj sud zakaže pripremno ročište.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je na pripremnom ročištu održanom 2. septembra 2013. godine apelantica precizirala tužbeni zahtjev, koji je tuženi priznao podneskom od 5. septembra 2013. godine, te je predložila da sud donese presudu na osnovu priznanja.

9. Općinski sud je donio Presudu na osnovu priznanja broj 32 0 Mal 061780 11 Mal od 26. septembra 2013. godine kojom je tuženi obavezan da apelantici isplati, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete, ukupan iznos od 1.488,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 561,60 KM.

10. Iz stanja spisa i informacija kojima Ustavni sud raspolaže proizlazi da na predmetnu presudu nije izjavljena žalba, pa je, shodno tome, ona postala pravosnažna 22. novembra 2013. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica smatra da su joj zbog nezakazivanja ročišta povodom tužbe za naknadu štete, odnosno zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je istakla da je tužbu podnijela 4. marta 2011. godine, te da Općinski sud nije postupio u skladu s rokovima propisanim čl. 69. i 75. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), pa, s obzirom na to da skoro dvije godine (do podnošenja apelacije) čeka da taj sud zakaže ročište u predmetnoj pravnoj stvari, potražuje naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 300,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 29. maja 2012. godine ukratko opisao hronologiju postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, te istakao da se u konkretnom slučaju radi o predmetu za koji zakon ne propisuje hitno postupanje, da se pred tim sudom u radu nalazi veliki broj predmeta sporova male vrijednosti, te da je na snazi Plan rješavanja starih predmeta u koji nije uvršten i konkretni predmet, jer su planom obuhvaćeni predmeti sporova male vrijednosti zaključno sa 2008. godinom i da se kao približan termin stavljanja predmeta u rad može naznačiti kraj 2013. godine.

13. Općinski sud je uz odgovor na apelaciju od 11. oktobra 2013. godine dostavio i Presudu na osnovu priznanja broj 32 0 Mal 061780 11 Mal od 26. septembra 2013. godine.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, izuzetno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

18. Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog dužine trajanja parničnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, apelacija bila dopustiva. U međuvremenu, prema informacijama i dokumentaciji koje je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud, parnični postupak je okončan donošenjem presude tog suda od 26. septembra 2013. godine. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom od 4. marta 2011. godine pokrenula postupak pred Općinskom sudu radi naknade materijalne i nematerijalne štete i da je taj postupak, prema stanju spisa, okončan donošenjem Presude na osnovu priznanja broj 32 0 Mal 061780 11 Mal od 26. septembra 2013. godine. Dakle, postupak je trajao ukupno dvije godine i šest mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom analize razumnosti trajanja postupka. b)Analiza razumnosti trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

26. Sumirajući parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 7. februara 2012. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor, zatim tek nakon dvije godine i pet mjeseci od podnošenja tužbe održao pripremno ročište, te okončao postupak donošenjem presude na osnovu priznanja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelacije ukazao na to da konkretan predmet ne spada u kategoriju predmeta za koje je prema zakonu propisano hitno postupanje, da se pred tim sudom u radu nalazi veliki broj predmeta, tj. sporova male vrijednosti, te da je na snazi Plan rješavanja starih predmeta u koji nije uvršten i konkretni predmet, jer su planom obuhvaćeni predmeti sporova male vrijednosti zaključno sa 2008. godinom i da se kao približan termin stavljanja predmeta u rad može naznačiti kraj 2013. godine. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da postupe u skladu sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući suđenje u razumnom roku. Međutim, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere s ciljem da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25˗32; Eko-Energie, spol. s r.o. protiv Češke Republike, predstavka broj 65191/01, presuda od 17. maja 2005. godine, stav 33; i Ustavni sud, odluke br. AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25. i AP 818/14 od 18. decembra 2014. godine, tačka 32). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje na to da je Općinski sud preduzeo odgovarajuće mjere s ciljem efikasnijeg rješavanja velikog broja predmeta pred tim sudom, te da je u skladu s tim mjerama postupao i u apelanticinom predmetu. S obzirom na to, te imajući u vidu da nije u pitanju predmet koji zahtijeva hitno postupanje, Ustavni sud smatra da dužina trajanja postupka od dvije godine i šest mjeseci ne prelazi granice razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U smislu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava (2) navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku u ovom postupku, Ustavni sud ukazuje na to da time apelantici ne pripada pravo na isplatu te naknade.

Ostali navodi

29. U pogledu apelanticinih navoda da su joj povrijeđeni pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje na to da se navodi o kršenju tih prava u suštini svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je Općinski sud preduzeo odgovarajuće mjere s ciljem efikasnijeg rješavanja predmeta pred tim sudom, te da je u skladu s tim mjerama postupao i u apelanticinom predmetu, tako da dužina trajanja postupka, koji nije hitne prirode, od dvije godine i šest mjeseci ne prelazi granice razumnog roka iz ovog člana.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1747/12 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio