Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2126/15 (D. T.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Zamjena nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2126/15
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2126/15, rješavajući apelaciju Davora Turčića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. rujna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Davora Turčića.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Okružnim sudom u Banjoj Luci.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, sukladno članku 62.
stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 048495 14 P 3 od 6. srpnja 2015. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, sukladno članku 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Davoru Turčiću, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati iznos od 2.500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati Davoru Turčiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Davor Turčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojega zastupa Marjana Kulenović, odvjetnica iz Banje Luke, podnio je 29. travnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 048495 14 P 3. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 4. lipnja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. lipnja 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantov pravni prednik Anto Turčić podnio je 8. listopada 1997. godine tužbu protiv Nebojše Marića (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Petra Marića (u daljnjem tekstu: drugotuženi) radi utvrđenja pravne valjanosti ugovora o zamjeni nekretnina zaključenog 7. rujna 1994. godine.
6. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je prvotuženi 29. listopada 2001. godine podnio protutužbu protiv apelantovog prednika Ante Turčića kojom je tražio da sud utvrdi da je predmetni ugovor o zamjeni spornih nekretnina zaključen između parničnih stranaka pravno valjan.
7. Osnovni sud je donio Presudu broj P-2513/97 od 26. ožujka 2003. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelantovog prednika Ante Turčića i utvrdio da je ništav sporni ugovor o zamjeni nekretnina, naložio Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove, Područna jedinica Banja Luka, da izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva i posjeda na spornim nekretninama i naloži tuženim da mu predaju u posjed spornu nekretninu. Istom presudom odbačena je protutužba prvotužitelja, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
8. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1260/03 od 9. rujna 2004. godine djelomično je uvažena žalba tuženih, te je presuda Osnovnog suda od 26. ožujka 2003. godine preinačena na način da je apelantovom predniku Anti Turčiću odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je naloženo Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove, Područna jedinica Banja Luka, da izvrši brisanje uknjižbe prava posjeda na katastarskim česticama pobliže opisanim u izreci presude, dok je u ostalom dijelu žalba tuženih odbijena i prvostupanjska presuda u preostalom pobijanom dijelu potvrđena.
9. Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) donio je Rješenje broj Rev- 377/05 od 30. ožujka 2007. godine kojim je revizija prvotuženog djelomično uvažena, presuda Okružnog suda od 9. rujna 2004. godine ukinuta u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje u odnosnom dijelu, dok je u preostalom dijelu, koji se odnosi na odluku o protutužbi, revizija odbijena.
10. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je u međuvremenu, od dana donošenja revizijske odluke Vrhovnog suda do početka novog postupka, tužitelj, odnosno apelantov pravni prednik Ante Turčić umro, a apelant je kao njegov zakonski nasljednik preuzeo postupak.
11. Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Gž-07-000 807 od 18. rujna 2007. godine kojom je žalbu tuženih uvažio, presudu Osnovnog suda od 26. ožujka 2002. godine ukinuo u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu (st. 1, 2, 3. i 5. izreke presude) i predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
12. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Osnovni sud odluku Okružnog suda od 18. rujna 2007. godine pokušao dostaviti parničnim strankama, međutim, pismeno se vraćalo sudu sa napomenom da je tužitelj odselio sa navedene adrese. Nakon toga, Osnovni sud je, u novoj fazi, zakazao pripremno ročište, a poziv apelantu je poslan putem oglasne table suda. Kako apelant, iako uredno obaviješten, nije pristupio pripremnom ročištu, sud je 23. ožujka 2009. godine donio rješenje o povlačenju tužbe. Rješenjem Okružnog suda od 23. srpnja 2012. godine usvojen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka i ukinuto je rješenje o povlačenju tužbe od 23. ožujka 2009. godine.
13. U ponovljenom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 048495 12 P 2 od 2. listopada 2013. godine kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev i obvezao apelanta da tuženima plati troškove parničnog postupka u iznosu od 21.937,50 KM.
14. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 048495 12 P 2 od 5. prosinca 2013. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov zahtjev kojim je tražio da se oslobodi od plaćanja troškova parničnog postupka.
15. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 048495 14 Gž od 15. travnja 2014. godine uvažena je apelantova žalba i ukinuta Presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 048495 12 P 2 od 2. listopada 2013. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Istim rješenjem uvažena je apelantova žalba i ukinuto Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 P 048495 12 P 2 od 5. prosinca 2013. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
16. Iz odgovora na apelaciju i raspoloživih informacija s kojima Ustavni sud raspolaže proizlazi da je Osnovni sud, u ponovljenom postupku, donio Presudu broj 71 0 P 048495 14 P 3 od 6. srpnja 2015. godine protiv koje je apelant podnio žalbu 7. kolovoza 2015. godine.
17. Prema stanju spisa, postupak pred Okružnim sudom je u tijeku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je kratko naveo kronologiju postupanja u konkretnom predmetu, između ostaloga, istakavši da je postupak u predmetnoj pravnoj stvari pokrenut 1997. godine i da još uvijek nije okončan. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Osnovnom sudu da hitno i bez daljnjeg odlaganja okonča postupak. Također, apelant traži i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u visini od po 300,00 KM za svaku godinu odgađanja donošenja odluke ili ukupno 5.400,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
19. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 15. lipnja 2015. godine naveo kronologiju postupka i činjenice koje su, sukladno dostavljenim podacima, navedene u prethodnim točkama. Osnovni sud je istakao da je jedini krivac za odugovlačenje postupka apelant i da je zbog apelantovog krajnje pasivnog ponašanja postupak prolongiran čak do ove godine. Konačno, Osnovni sud je naveo da ostaje pri stavu da u predmetnom postupku nema odgovornosti suda za suđenje u nerazumno dugom roku nalazeći da u postupku pred tim sudom nije prekršeno pravo na koje se apelant poziva.
V.Relevantni propisi
20. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
21. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. Prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, iznimno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje.
26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
27. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
29. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
30. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
31. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
a)Razdoblje koje se uzima u obzir
32. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantov pravni prednik podnio tužbu 8. listopada 1997. godine, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste razdoblje od oko 18 godina. b)Analiza razumnosti trajanja postupka
33. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantov pravni prednik pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja da je pravno ništav ugovor o zamjeni nekretnina, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o složenijem predmetu. Osim toga, kako se radi o utvrđenju prava na imovinu, Ustavni sud zaključuje da je postupak značajan za apelanta.
34. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 8. listopada 1997. godine i ponašanje redovitih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio prvostupanjsku presudu 26. ožujka 2003. godine, odnosno tek nakon pet godina i pet mjeseci od podnošenja tužbe. Odlučujući o žalbi tuženih protiv prvostupanjske presude, Okružni sud je donio presudu nakon jedne godine i pet mjeseci (9. rujna 2004. godine) kojom je preinačio prvostupanjsku presudu u jednom dijelu, dok je u preostalom dijelu žalbu tuženih odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. Nakon toga, Vrhovni sud je nakon dvije godine i šest mjeseci donio odluku o reviziji (30. ožujka 2007. godine), kojom je ukinuo presudu Okružnog suda od 9. rujna 2004. godine i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje. Postupajući u ponovljenom postupku, Okružni sud je donio presudu nakon pet mjeseci (18. rujna 2007. godine) kojom je ukinuo presudu Osnovnog suda od 26. ožujka 2002. godine i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Kako nije mogao dostaviti navedenu presudu Okružnog suda od 18. rujna 2007. godine, apelantu, Osnovni sud je donio rješenje o povlačenju tužbe (23. ožujka 2009. godine), koje je ukinuto rješenjem Okružnog suda od 23. srpnja 2012. godine. Ustavni sud smatra da je okolnost što je Osnovni sud bio u nemogućnosti apelantu uredno dostaviti rješenje Okružnog suda od 18. rujna 2007. godine u značajnoj mjeri utjecala na dužinu postupka. Međutim, taj razlog, sam po sebi, ne može predstavljati opravdanje za nedonošenje odluke povodom apelantove tužbe. U tom kontekstu, Ustavni sud podsjeća na to da je sud taj na kojem leži odgovornost i koji je dužan upravljati postupkom i da, u smislu članka 10. ZPP, postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Nakon toga, Osnovni sud je, u ponovnom postupku, donio presudu nakon jedne godine i dva mjeseca (2. listopada 2013. godine), nakon čega je predmet proslijeđen Okružnom sudu na rješavanje o apelantovoj žalbi, koji je donio rješenje nakon šest mjeseci (15. travnja 2014. godine), kojim je ponovno ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. Postupajući u ponovnom postupku, Osnovni sud je, što proizlazi iz informacija kojima Ustavni sud raspolaže, donio presudu nakon jedne godine i dva mjeseca (6. srpnja 2015. godine) protiv koje je apelant ponovno podnio žalbu Okružnom sudu, a prema raspoloživim podacima Okružni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o žalbi. Promatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za tako dugo i nedjelotvorno postupanje prvostupanjskog suda, budući da su u dva navrata njegove presude kao nepravilne ukidane i predmet vraćan na ponovni postupak, dok je jednom njegova presuda preinačena u jednom dijelu. Ustavni sud zapaža da je drugostupanjski sud svojim odlukama u dva navrata poništavao presude prvostupanjskog suda i vraćao ih na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sustav. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34). Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje oko 18 godina, te da prema stanju spisa još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti. Pri tome odgovornost za dužinu postupka snose isključivo redoviti sudovi, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom sukladno relevantnim odredbama ZPP. Na temelju izloženoga, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak
1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
35. S obzirom na činjenicu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe tuženih protiv Presude Osnovnog suda broj 71 0 P 048495 14 P 3 od 6. srpnja 2015. godine ponovno nalazi pred Okružnim sudom, a za donošenje konačne odluke u predmetnom postupku nužno je da Okružni sud donese odluku o podnesenoj žalbi, tom sudu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
37. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje više od 17 godina, apelantu je određena naknada u visini od 2.500,00 KM, koju mu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije kada konkretni parnični postupak nije pravomoćno okončan ni nakon gotovo 18 godina od dana podnošenja tužbe, a takvo neopravdano trajanje postupka može se pripisati isključivo ponašanju redovitih sudova.
39. Na temelju članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman