Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2362/12 („Petrol“ d.d. Ljubuški)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Isplata duga
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Zastara
- Aktivna legitimacija
- Obligaciono- pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2362/12
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2362/12, rješavajući apelaciju „Petrola“ d.d. Ljubuški, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. rujna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija „Petrola“ d.d. Ljubuški, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 Ps 003946 10 Rev od 27. ožujka 2012. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ps 003946 10 Pž od 9. ožujka 2010. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ps 003946 07 Ps od 6. studenoga 2009. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Petrol“ d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Azra Katić i Marinko Katić, advokati iz Čapljine, podnio je 22. lipnja 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 Ps 003946 10 Rev od 27. ožujka 2012. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Ps 003946 10 Pž od 9. ožujka 2010. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 Ps 003946 07 Ps od 6. studenoga 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda, te sudionika u postupku Hypo Alpe Adria banke d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 14. travnja 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Općinski sud i tužena su odgovore na apelaciju dostavili od 21. do 27. travnja 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda broj 64 0 Ps 003946 07 Ps od 6. studenoga 2009. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tužena na ime duga isplati iznos od 500.000,00 KM sa kamatama počev od 15. srpnja 2003. godine pa do isplate, te da mu nadoknadi troškove postupaka. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je apelant podnio tužbu protiv tužene radi isplate iznosa od 500.000,00 KM, te da je svoj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji da tužena nije realizirala svoju obvezu iz ugovora o uputu koji je sukladno odredbama članka 1020. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) zaključen 15. srpnja 2003. godine između apelanta kao uputitelja, „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik), „Aura“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa) i tužene kao pribavitelja uputa (u daljnjem tekstu: predmetni ugovor).
6. Općinski sud je dalje obrazložio da je tijekom postupka na temelju provedenih dokaza nesporno utvrđeno da je apelant imao novčano potraživanje prema „Elektrobosni N“ d.o.o. Jajce (upućenik) u iznosu od 500.000,00 KM, koju je predmetnim ugovorom ovlastio da za njegov račun izvrši isplatu navedenog iznosa u korist „Aura“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa), ovlašćujući istodobno „Auro“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa) da to izvršenje primi u svoje ime (članak 1020. ZOO). Također je utvrđeno da je „Elektrobosna N“ d.o.o. Jajce (upućenik) navedeni apelantov uput prihvatila i neopozivo izjavila da će izvršiti apelantov uput - isplatu novčanog iznosa od 500.000,00 KM u korist „Aura“ d.o.o. Ljubuškiprimatelj uputa (članak 1021. stavak 1. ZOO) i to danom zaključenja predmetnog ugovora, dakle 15. srpnja 2003. godine. Dalje, Općinski sud je naveo da iz predmetnog ugovora proizlazi da je „Auro“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa) apelantov uput prenio u cijelosti na tuženu kao pribavitelja uputa, ovlašćujući tuženu da od „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik) zahtijeva ispunjenje obveze temeljem prihvaćenog apelantovog uputa - isplatu iznosa od 500.000,00 KM u korist računa tužene (članak 1023. ZOO). Općinski sud je također naveo da su se „Auro“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa) i tužena suglasili da potraživanje, odnosno dug iz njihovog međusobnog odnosa, prestaje kada „Elektrobosna N“ d.o.o. Jajce (upućenik) izvrši prihvaćeni apelantov uput - isplatu iznosa od 500.00,00 KM u korist računa tužene, odnosno da na taj način prestaje novčana obveza „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik) u navedenom iznosu prema apelantu, te apelantova obveza prema „Auru“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa).
7. Općinski sud je ukazao da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o upućivanju (asignaciji) iz članka 1020. ZOO kojim se reguliraju materijalno-pravni odnosi (međusobna potraživanja) triju osoba, s tim da primatelj uputa može sukladno odredbi članka 1023. ZOO uput prenijeti na drugog (primatelja uputa). Također, Općinski sud je pozivajući se na odredbu članka 1021. stavak 1. ZOO naveo da primatelj uputa stječe pravo zahtijevati od upućenika ispunjenje ugovorom preuzetog uputa tek kad mu upućenik izjavi da prihvata uput.
8. Dalje, Općinski sud je ukazao da je apelant svojim tužbenim zahtjevom tražio da sud obveže tuženu na isplatu duga u iznosu od 500.000,00 KM jer nije realizirala svoju obvezu potraživanja prema „Elektrobosni N“ d.o.o. Jajce (upućenik), budući da upućenik nije ispunio svoju ugovorom preuzetu obvezu da navedeni iznos isplati u korist „Aura“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa), odnosno u korist računa tužene kao pribavitelja uputa, iako je prema odredbi članka 1021. stavak 1. ZOO izjavio da prihvata apelantov takav uput. S tim u svezi, Općinski sud je obrazložio da je u tijeku postupka nesporno utvrđeno da je „Auro“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa) svoje pravo da zahtijeva od „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik) ispunjenje ugovorom preuzetog uputa - isplate iznosa od 500.000,00 KM, prenio na tuženu kao pribavitelja uputa (članak 1021. stavak 1. ZOO). S tim u svezi, Općinski sud je zaključio da je pravo tužene da zahtijeva od „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik) ispunjenje predmetnog uputa u korist njezinog računa, izvedeno iz prava „Aura“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa) kao njezinog prednika. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu odredbu članka 1024. stavak 1. ZOO kojom je propisano da „pravo primatelja uputa da zahtijeva ispunjenje od upućenika zastarijeva za godinu dana“, Općinski sud je zaključio da se i navedeno pravo tužene, koje je izvedeno iz prava „Aura“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa) svodi na rok od godinu dana, računajući od dana zaključenja predmetnog ugovora, tj. 15. srpnja 2003. godine kada je „Elektrobosna N“ d.o.o. Jajce (upućenik) izjavila da prihvata apelantov uput i od kada je, sukladno odredbi članka 1021. ZOO, „Auro“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa), odnosno tužena na koju je navedeno pravo preneseno stekla pravo zahtijevati od upućenika ispunjenje preuzetog uputa. S obzirom na to da je pravo tužene da zahtijeva od upućenika ispunjenje preuzetog uputa izvedeno iz prava njezinog prednika, Općinski sud je zaključio da je nastupila zastarjelost potraživanja 15. srpnja 2004. godine jer je sukladno odredbi članka 1024. ZOO protekao rok od godinu dana od dana kada je tužena, na koju je navedeno pravo preneseno, stekla pravo zahtijevati od „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik) ispunjenje preuzete obveze. Imajući u vidu navedeno, te okolnost da je tužba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena 12. rujna 2007. godine, Općinski sud je ocijenio da je prigovor tužene o zastarjelosti potraživanja sukladno odredbi članka 1024. ZOO utemeljen, te je odbio apelantov postavljeni tužbeni zahtjev.
9. Odlučujući o apelantovom prizivu protiv prvostupanjske presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 64 0 Ps 003946 10 Pž od 9. ožujka 2010. godine kojom je priziv odbio i prvostupanjsku presudu potvrdio. Ispitujući pobijanu odluku u granicama prizivnih navoda i razloga propisanih člankom 221. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), Kantonalni sud je zaključio da apelantov priziv nije utemeljen. Naime, Kantonalni sud je istaknuo da je tužena tijekom postupka istaknula prigovor zastare potraživanja sukladno odredbama članka 1024. ZOO za koji je, po mišljenju Kantonalnog suda, prvostupanjski sud dao valjane razloge koje u cijelosti prihvata i taj sud. S tim u svezi Kantonalni sud je zaključio da je neutemeljena apelantova prizivna tvrdnja da „s obzirom da ugovor nije ispunjen od strane upućenika („Elektrobosna N“ d.o.o. Jajce) zastarjelost nastaje u roku propisanom odredbom člana 371. ZOO“ s obzirom da pravo tužene na koju je u konkretnom slučaju prenesen uput za podnošenje zahtjeva prema „Elektrobosni N“ d.o.o. Jajce (upućenik) za ispunjenje ugovorom preuzete obveze zastarijeva za godinu dana sukladno odredbama članka 1024. ZOO. Stoga je Kantonalni sud zaključio da je s obzirom na činjenično utvrđenje, u odnosu na apelantov tužbeni zahtjev nesumnjivo nastupila zastarjelost 15. srpnja 2004. godine. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je donio presudu kao u dispozitivu.
10. Vrhovni sud je, odlučujući o apelantovoj reviziji protiv presude Kantonalnog suda od 9. ožujka 2010. godine, donio Presudu broj 64 0 Ps 003946 10 Rev od 27. ožujka 2012. godine kojom je reviziju odbio. U obrazloženju presude Vrhovni sud je ponovio činjenično utvrđenje nižestupanjskih sudova, te je s tim u svezi naveo da je taj sud utvrdio da su odluke nižestupanjskih sudova zakonite i pravilne. Navedeno je da, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, apelant osnovanost tužbenog zahtjeva temelji na materijalno-pravnom odnosu proizašlom iz ugovora o uputi (asignaciji) od 15. srpnja 2003. godine, a iz kojeg nesporno proizlazi da je „Elektrobosna N“ d.o.o. Jajce (upućenik) predmetnim ugovorom izjavila „Auru“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa) da prihvata uput apelanta da za apelantov račun izvrši isplatu iznosa od 500.00,00 KM u korist „Aura“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa), te je s tim u svezi zaključio da navedena izjava „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik) ima dejstva prema svim osobama na koje bi uput bio prenesen, pa i prema tuženoj na koju je, sukladno odredbama članka 1023. stavak 2. ZOO, apelantov uput prenesen. S tim u svezi, Vrhovni sud je obrazložio da su temeljna dejstva prenošenja uputa predviđena odredbom članka 1023. stavak 2. ZOO takva da osoba na koju je primatelj uputa prenio uput (pribavitelj uputa) svoje pravo da zahtijeva od upućenika ispunjenje obveze izvodi iz prava svoga prednika. S tim u svezi, Vrhovni sud je ukazao da u konkretnom slučaju tužena izvodi svoja prava iz prava „Aura“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa) kao svoga prednika. Dalje, Vrhovni sud je ukazao da je prihvatanjem apelantovog predmetnog uputa od strane „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik) nastao dugovinski odnos između upućenika i „Aura“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa), neovisan o odnosu između apelanta kao uputitelja i „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik), kao i odnosa između apelanta i primatelja uputa „Aura“ d.o.o. Ljubuški (primatelja uputa), sukladno odredbi članka 1022. stavak 1. ZOO. Naime, po mišljenju Vrhovnog suda, „navedeno znači da unutar ovako zasnovanog dugovinskog odnosa, za slučaj da tužena, kao pribavitelj uputa, nije realizovala svoja potraživanja prema „Elektrobosna N“ d.o.o. Jajce, tužitelj [apelant], kao uputilac, nije učesnik navedenog materijalno pravnog odnosa osnovom kojeg bi bio ovlašten na isticanje zahtjeva za isplatu predmeta uputa u vidu traženog iznosa [od 500.000,00 KM], čime se, izostankom aktivne legitimacije, [apelantov] tužbeni zahtjev pokazuje neosnovanim.“
11. Vrhovni sud dalje smatra da slijedom navedenog materijalno-pravnog odnosa proizašlom iz predmetog ugovora, u kojem je „Elektrobosna N“ d.o.o. Jajce (upućenik) danom zaključenja ugovora, dakle 15. srpnja 2003. godine, prihvatila uput, proizlazi da je protekom roka od godinu dana od tog dana prestalo pravo „Aura“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa) da zahtijeva ispunjenje od „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik) sukladno odredbi članka 1024. ZOO. S tim u svezi, Vrhovni sud je zaključio da je glede prava tužene, na koju je prenesen uput da zahtijeva ispunjenje od „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik) ugovorom preuzete obveze, dakle prava koje je izvedeno iz prava njezinog prednika, nastupila zastarjelost 15. srpnja 2004. godine, računajući od dana zaključenja predmetnog ugovora (15. srpanj 2003. godine) kao dana kada je „Elektrobosna N“ d.o.o. Jajce (upućenik) u smislu odredbe članka 1021. ZOO izjavila predniku tužene da prihvata apelantov uput. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je zaključio da su neutemeljene apelantove tvrdnje u reviziji kojim ukazuje da odluke nižestupanjskih sudova nisu utemeljene na pravilnoj primjeni materijalnog prava jer smatra da su u pogledu zastarjelosti predmetnog potraživanja „relevantne odredbe članka 371. ZOO s obzirom da ugovor nije bio ispunjen od strane upućenika“. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je donio presudu kao u dispozitivu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Smatra da tužena nije realizirala svoje potraživanje prema „Elektrobosni N“ d.o.o. Jajce (upućenik), tako da ni tužena nije izvršila svoju obvezu prema apelantu, i to isplatu ugovorom preciziranog iznosa. S obzirom da „Elektrobosna N“ d.o.o. Jajce (upućenik) nije izvršila svoju ugovorom preuzetu obvezu apelant smatra da su u „razrješenju materijalno-pravnog odnosa proizašlom iz Ugovora o uputu relevantne odredbe o zastarjelosti iz članka 371. ZOO.“
b) Odgovor na apelaciju
13. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Općinski sud su u odgovorima osporili apelacijske navode i istaknuli da su sudovi na tri instance donijeli odluke kojima ni na koji način nisu prekršena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.
14. Tužena je navela da su osporene presude donesene pravilnom pravilnom materijalnog prava te da nisu povrijeđena Ustavom zagarantirana prava na čiju povredu ukazuje apelant. Tužena je predložila da se apelacija odbije kao neutemeljena.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, „Službene novine RBiH“ br. 2/92, 13/93, 13/94 i „Službene novine FBiH“ br. 29/03 i 42/11) u relevantnom dijelu glasi:
UPUĆIVANJE (ASIGNACIJA)
POJAM UGOVORA
Član 1020.
Upućivanjem (asignacijom) jedno lice, uputilac (asignant) ovlašćuje drugo lice, upućenika (asignat) da za njegov račun izvrši nešto određenom trećem licu, primaocu uputa (asignator), a ovoga ovlašćuje da to izvršenje primi u svoje ime.
Prihvatanje od strane upućenika Član 1021.
(1) Primalac uputa stiče pravo da zahteva od upućenika ispunjenje tek kad mu ovaj izjavi da prihvata uput.
[...] Član 1022.
(1) Prihvatanjem uputa nastaje između primaoca uputa i upućenika dugovinski odnos nezavisan od odnosa između uputioca i upućenika, kao i odnos između uputioca i primaoca uputa.
[...] Prenošenje uputa Član 1023.
(1) Primalac uputa može uput preneti na drugog i pre prihvatanja od upućenika, a ovaj ga može preneti dalje, izuzev kad iz samog uputa ili posebnih okolnosti proizlazi da je on neprenosiv.
(2) Ako je upućenik izjavio primaocu uputa da prihvati uput, to prihvatanje ima dejstva prema svim licima na koja bi uput bio uzastopno prenesen.
[...] Zastarelost Član 1024.
(1)Pravo primaoca uputa da zahteva ispunjenje od upućenika zastareva za godinu dana. (2) Ako za ispunjenje nije određen rok, zastarelost počinje teći kada upućenik prihvati uput, a ako ga je on prihvatio prije nego što je dat primaocu uputa, onda kada bude dat ovome.
VI. Dopustivost
16. Sukladno članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 64 0 Ps 003946 10 Rev od 27. ožujka 2012. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 23. travnja 2012. godine, a apelacija je podnesena 22. lipnja 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije kao i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.
22. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
23. Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak ticao potraživanja po osnovi ugovora o uputu, dakle građanskih prava i obveza, zbog čega apelant u postupku uživa garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.
24. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene materijalnog prava smatrajući da je predmetni spor trebalo riješiti primjenom odredbe članka 371. ZOO (kojom je reguliran opći rok zastarjelosti). S tim u svezi Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu; Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
25. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može iznimno, kada ocijeni da je u određenom postupku redoviti sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje, te mutatis mutandis Europski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. travnja 2013. godine, točka 24).
26. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantov tužbeni zahtjev na tri sudske instance odbijen kao neutemeljen. Naime, Ustavni sud zapaža da su redoviti sudovi u odnosu na apelantov tužbeni zahtjev, u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge zašto je odbijen apelantov tužbeni zahtjev, pozivajući se pritom na relevantne odredbe ZOO. U svezi s tim, Ustavni sud primjećuje da su redoviti sudovi utvrdili da je predmetnim ugovorom „Auro“ d.o.o Ljubuški (primatelj uputa) svoje pravo da zahtijeva od „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik) ispunjenje ugovorom preuzete obveze prenio na tuženu, uz njezinu suglasnost kao pribavitelja upute (članak 1023. stav 1. ZOO). Pri tome, Ustavni sud zapaža da su redoviti sudovi jasno obrazložili da je pravo tužene da zahtijeva ispunjenje od „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik) izvedeno iz prava „Aura“ d.o.o. Ljubuški (primatelj uputa) kao njezinog prednika, te da je tužena sukladno odredbi članka 1024. ZOO imala pravo zahtijevati ispunjenje od upućenika u roku od godinu dana. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u svojoj odluci eksplicitno objasnio da apelant kao uputitelj, u slučaju da tužena nije realizirala svoja potraživanja prema „Elektrobosni N“ d.o.o. Jajce, u smislu relevantnih odredbi ZOO, nije aktivno legitimiran za isticanje zahtjeva za isplatu navedenog iznosa - predmeta uputa od tužene. Dalje, Ustavni sud zapaža da su redoviti sudovi utvrdili da je u odnosu na zahtjev tužene za ispunjenje od „Elektrobosne N“ d.o.o. Jajce (upućenik) nastupila zastarjelost 15. srpnja 2004. godine jer je upućenik prihvatio predmetni uput danom zaključenja predmetnog ugovora o upućivanju - asignaciji, tj. 15. srpnja 2003. godine, te da je stoga apelantovo potraživanje neutemeljeno sukladno odredbi članka 1024. ZOO, kojom odredbom je regulirana zastarjelost potraživanja kod ugovora o upućivanju. Pri tome Ustavni sud ima u vidu da su redoviti sudovi obrazložili da, suprotno apelantovim navodima, u konkretnoj pravnoj situaciji nisu primjenjive odredbe o zastarjelosti potraživanja iz članka 371. ZOO, te da su dali razloge zašto ovi navodi, u situaciji kada je nesporno utvrđeno da zahtjev tužene na koju je prenesen uput za podnošenje zahtjeva „Elektrobosni N“ d.o.o Jajce (upućenik) za ispunjenje ugovorom preuzete obveze zastarjeva za godinu dana sukladno odredbi članka 1024. stavak 1. ZOO, ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. Stoga, dovodeći u kontekst činjenice konkretnog predmeta sa relevantnim odredbama ZOO na kojima su redoviti sudovi utemeljili svoje odluke, Ustavni sud smatra da u navedenom obrazloženju redovitih sudova nema ničega što bi ukazivalo na to da su redoviti sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo, te da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, neutemeljeni.
27. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na imovinu
28. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu, također, temelje na navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim točkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada nema ničega što bi ukazivalo na to da su redoviti sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je apelantov tužbeni zahtjev neutemeljen u smislu odredbi čl. od 1020. do 1024. ZOO.
30. Ustavni sud, također, zaključuje da nema kršenja prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada apelant ove navode veže za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je utvrdio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
31. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman