Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3434/15 (E. Č.,M. B. i H. H.)
Odluka donesena 02. 09. 2015.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3434/15
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
02. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. septembra 2015. godine, u predmetu broj AP-3434/15, rješavajući zahtjev Edine Čorić i dr. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2), tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Edine Čorić, Mehmeda Bajraktarevića i Hajrudina Hasanovića za donošenje privremene mjere.
Odlaže se izvršenje rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 165013 10 I od 10. januara 2011. godine do donošenja odluke o apelaciji.
Ova odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji.
OBRAZLOŽENJE
1. Edina Čorić, Mehmed Bajraktarević i Hajrudin Hasanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ismet Hamzić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 4. augusta 2015. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 514401 15 Mo od 13. jula 2015. godine. Apelanti su također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio provođenje izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 65 0 I 165013 10 I do donošenja odluke o apelaciji. Uvodne napomene
2. Presudom Općinskog suda broj P-1875/03 od 21. novembra 2005. godine u parničnom postupku između tužitelja „Bosnalika“ DOO Sarajevo i tužene Mensure Kičić raskinut je ugovor o kupoprodaji nekretnine – poslovnog prostora “Stara hitna“ na Ilidži, zaključen 2. marta 2000. godine pod brojem 88/00. Istom presudom obavezan je tužitelj „Bosnalik“ DOO Sarajevo da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude tuženoj Mensuri Kičić izvrši povrat sredstava u iznosu od 17.179,20 KM, dok je tužena obavezana da tužitelju vrati u posjed nekretnine i to poslovni prostor “Stara hitna“ na Ilidži, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u navedenom iznosu. Na navedenu presudu niko od parničnih stranaka („Bosnalik“ DOO Sarajevo i Mensura Kičić) nije izjavio žalbu, tako da je ista presuda, nakon proteka zakonom predviđenog roka, postala pravosnažna.
3. Na temelju pravosnažne presude Općinskog suda broj P-1875/03 Općinski sud je u izvršnom postupku između tražioca izvršenja „Bosnalika“ DOO Sarajevo protiv izvršenika Mensure Kićić donio rješenje o izvršenju broj 65 0 I 165013 10 I od 10. januara 2011. godine kojim je dozvolio izvršenje navedene presude, ispražnjenjem i predajom nekretnine. Bitno je ukazati, a navedeno rješenje o izvršenju se time ne bavi, da se na predmetnoj nekretnini tj. na navedenoj adresi nalaze (i) stanovi apelanata u kojima oni žive sa svojim porodicama.
4. Nakon toga, Općinski sud je 26. juna 2015. godine donio zaključak broj 65 0 I 165013 10 I o provođenju navedenog rješenja o izvršenju koji je dostavio službi sudskih izvršitelja. Zaključkom je određeno provođenje rješenja o izvršenju od 10. januara 2011. godine koje je postalo pravosnažno i izvršno 11. marta 2011. godine, za 12. august 2015. godine u 9,00 sati. U zaključku je navedeno da je identifikaciju predmetne nekretnine 6. maja 2013. godine izvršio stalni sudski vještak Omer Mataradžija čiji se nalaz i mišljenje nalazi u prilogu Zaključka. Navedeno je da je postupak izvršenja potrebno provesti u skladu s čl. 203. i 204. Zakona o izvršnom postupku.
5. Na temelju navedenog zaključka od 26. juna 2015. godine Općinski sud je donio obavijest od 2. jula 2015. godine, kojom na osnovu rješenja o izvršenju od 10. januara 2011. godine, obavještava izvršenika Mensuru Kičić da je iseljenje iz „stambenih-poslovnih prostorija“ na Ilidži, ulica Ibrahima Ljubovića broj 58 zakazano uz asistenciju sudske policije za 12. august 2015. godine u 9 sati. U obavijesti je navedeno da ukoliko izvršenik ne bude prisutan u naznačenom terminu prostor će biti prinudno otvoren uz prisustvo svjedoka i predat u posjed tražiocu izvršenja.
6. Navedene obavijesti su zalijepljene na vrata stanova apelanata koji se nalaze na navedenoj adresi u predmetnoj zgradi.
7. Iseljenje koje je bilo zakazano za 12. august je odloženo za 2. septembar 2015. godine o čemu su apelanti obaviješteni putem obavijesti od 18. augusta 2015. godine, a koje su pronašli zalijepljene na ulaznim vratima svojih stanova. Postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje
8. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 P 514401 15 Mo od 13. jula 2015. godine odbijen je prijedlog apelanata kao tužitelja protiv tuženog „Bosnalika“ DOO Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) za određivanje privremene mjere osiguranja kojom su tražili da se odloži izvršenje ispražnjenjem i predajom u posjed nepokretnosti tuženom kao tražiocu izvršenja a koje je određeno rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 165013 10 I od 10. januara 2011. godine i zaključkom od 26. juna 2015. godine i to u dijelu koji se odnosi na stanove apelanata na prvom spratu i potkrovlju zgrade „Stara hitna“ na Ilidži, ulica Ibrahima Ljubovića broj 58 (u daljnjem tekstu: sporni stanovi).
9. U obrazloženju rješenja je navedeno da su apelanti 9. jula 2015. godine predložili da Općinski sud donese mjeru osiguranja i privremenu mjeru sa nalogom tuženom da postupi kako je navedeno u izreci rješenja. Dalje je navedeno da su apelanti uz prijedlog dostavili tužbu podnesenu istog dana radi utvrđenja prava vlasništva na spornim stanovima. Također je navedeno da su apelanti istakli da je predmetna zgrada bila prizemni objekat koji je u ratu devastiran, da je tuženi dobio suglasnost za rekonstrukciju i doziđivanje jedne etaže kao i da je predmetni objekat prodao Mensuri Kičić. Dalje je navedeno da je Mensura Kičić kupoprodajnim ugovorom (koji i dalje pravno egzistira obzirom da putem suda ili na drugi način nije raskinut ili poništen) pravo gradnje ustupila apelantima koji su vlastitim sredstvima sagradili prvi i drugi sprat (sporne stanove). Apelanti su dalje naveli da smatraju da se izvršni naslov u predmetnom izvršnom postupku odnosi samo na prizemlje predmetne zgrade –poslovne prostore koje tuženi nesmetano drži u posjedu. Također su istakli da su sporne stanove sagradili i uselili se u njih, da ih i danas drže u posjedu i to najmanje tri godine prije nego je ugovor između tuženog i Mensure Kičić raskinut. Apelanti su tvrdili da su gradnjom stekli pravo vlasništva ili suvlasništva na spornim stanovima.
10. Općinski sud je utvrdio da su apelanti zaključenjem ugovora o kupoprodaji sa Mensurom Kičić mogli prema tuženom steći eventualno pravni osnov za sticanje prava vlasništva u smislu odredbi Zakona o vlasničko pravnim odnosima dok samo pravo vlasništva nisu stekli. Zaključenjem predmetnih ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine, kako je zaključio Općinski sud, došlo je samo do zasnivanja obligaciono pravnog odnosa i to isključivo između ugovornih strana, apelanata kao kupaca i Mensure Kičić kao prodavca, te prava apelanata iz tih ugovora nemaju dejstvo prema trećim osobama već samo prema prodavcu Mensuri Kičić. Također, Općinski sud je istakao da apelanti nisu priložili dokaze da su pravo vlasništva stekli gradnjom.
11. Općinski sud je zaključio da prijedlog za izdavanje privremene mjere osiguranja nije osnovan jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 269. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da sud može odrediti sudsku mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjena dva uslova. Prvo da predlagač učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i drugo da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti opteretiti ili na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja. Općinski sud je istakao da apelanti u trenutku pokretanja izvršnog postupka kao ni u trenutku donošenja rješenja o izvršenju nisu stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, tako da u datom momentu nisu dokazali da imaju prava na nekretnini koja je predmet izvršenja niti su dokazali da postoji opasnost od štetnih uticaja tuženog. Općinski sud je zaključio da apelanti uz prijedlog za donošenje privremene mjere osiguranja nisu dostavili dokaze kojim čine vjerovatnim da je privremena mjera osnovana i hitna te da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere osiguranja zbog čega je odbio kao neosnovan prijedlog apelanata. U pouci o pravnom lijeku, Općinski sud je naveo da žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri osiguranja nije dozvoljena prema odredbama člana 282. stav 6. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH. Navodi apelacije
12. Apelanti tvrde da im je osporenim rješenjem prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Istakli su da su vlasnici odnosno dugogodišnji posjednici dvoetažnih spornih stanova u zgradi ranije zvanoj „Stara hitna“. Dalje su naveli da je „Stara hitna“ bila prizemni objekat koji sada u naravi predstavlja prizemlje zgrade i sastoji se od poslovnih prostora koje u posjedu drži tuženi. Naveli su da je tuženi 10. aprila 1998. godine dobio urbanističku suglasnost za rekonstrukciju predmetne zgrade (koja je u ratu bila devastirana) i dogradnju jedne etaže ali izgradnji nije nikada pristupio. Mensura Kičić je od tuženog na temelju kupoprodajnog ugovora od 2. marta 2000. godine kupila poslovni prostor zvani „Stara hitna“. Nadalje je navedeno da je Mensura Kičić kao vlasnik Agencije za promet nepokretnostima sa apelantima zaključila kupoprodajne ugovore kojima je apelantima prodala pravo gradnje spornih stanova u predmetnoj zgradi. Istaknuto je da su apelanti svojim radom i sredstvima izgradili sporne stanove na sprati i potkrovlju iznad poslovnih prostora u predmetnoj zgradi. Dalje je navedeno da se tuženi nakon provedene privatizacije legitimiše kao vlasnik predmetne nekretnine.
13. Apelanti ukazuju da je predmetni izvršni postupak proveden između tuženog i Mensure Kičić. Međutim, iako se rješenje o izvršenju ne odnosi na apelante kao što se na njih ne odnosi ni presuda koja je izvršni naslov, Služba sudskih izvršitelja je obavijest o iseljenju od 2. jula i 18. augusta 2015. godine zakačila svakom od apelanata na ulazna vrata njihovog stana. Istakli su da su zatražili odlaganje izvršenja do pravomoćnosti presude o njihovoj tužbi od 9. jula 2015. godine, ali je Općinski sud njihov prijedlog odbio osporenim rješenjem. Apelanti smatraju da se rješenje o izvršenju kao i presuda koja je izvršni naslov odnosi na prizemlje - poslovne prostorije predmetne zgrade a ne na sporne stanove, ali je spletom okolnosti zbog nepreciznosti prvostepene presude kao i rješenja o izvršenju došlo do situacije u kojoj se traži ispražnjenje spornih stanova.
14. Apelanti su istakli i socijalni momenat navedenog problema jer se radi o četiri porodice koje u slučaju provođenja izvršnog postupka bi ostale bez svojih stanova koje su stekli vlastitim radom.
15. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
16. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
18. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
19. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.
20. U konkretnom slučaju apelanti zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi bilo odloženo izvršenje rješenja o izvršenju od 10. januara 2011. godine prije svega temelje na tvrdnji da se traži iseljenje iz njihovih stanova iako o tome u odnosu na apelante nije donesena nikakva odluka nadležnog organa niti je u odnosu na njih proveden bilo kakav postupak. Zbog toga smatraju da bi im provođenjem iseljenja iz njihovih stanova koje je zakazano za 2. septembar 2015. godine bila nanesena neotklonjiva šteta.
21. Ustavni sud zapaža da su predmetnom apelacijom pokrenuta ozbiljna pitanja koja se tiču ostvarivanja i zaštite prava na pravično suđenje i prava na dom apelanata u postupku koji je okončan osporenom odlukom. Nadalje, apelanti su u konkretnom slučaju obaviješteni o ispražnjenu njihovih stanova na temelju odluka koje su donesene u izvršnom postupku koji je proveden između drugih lica a da pri tome u odnosu na apelante nije donesena nikakva odluka. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju javna vlast uplela u prava apelanata a da o tome nije donijela nikakvu odluku, Ustavni sud je zaključio da je u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu i apelanata i postupka da se usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere i da se, privremeno, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji, odloži izvršenje rješenja o izvršenju od 10. januara 2011. godine. Također, Ustavni sud zapaža da se zahtjev za donošenje privremene mjere preklapa sa samim meritumom apelacije, međutim, imajući u vidu da se radi o iznimnoj situaciji da se iseljenje apelanata provodi bez odluke nadležnog organa o tome u odnosu na apelante, Ustavni sud smatra opravdanim donijeti navedenu odluku. 22. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere. 23. U smislu člana 64. stav 4. Pravila Ustavnog suda, odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. 24. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije. 25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman