Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3470/12 (S. D.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3470/12
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3470/12, rješavajući apelaciju Safeta Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Safeta Delića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj 020-0-I- 07-00-1221.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Safet Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina podnio je 26. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 020-0-I-07-00-1221. Apelant je 4, 11. i 30. oktobra, 6. i 26. decembra 2012. godine, 3. i 17. septembra 2013. godine i 17. aprila 2014. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 8. oktobra 2012. godine i 3. septembra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 27. novembra 2012. godine i 16. septembra 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 24. septembra 2007. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj Rs-90/04 od 18. jula 2007. godine protiv izvršenika DD «Tvornica žičanih proizvoda» Cazin (u daljnjem tekstu: izvršenik). U prijedlogu za izvršenje apelant je predložio da sud donese rješenje o izvršenju kojim će se, radi naplate potraživanja iz radnog odnosa u iznosu od 33.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, odrediti i dopustiti izvršenje popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.
6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 020-0-I-07-00 1221 od 6. maja 2008. godine dozvolio predloženo izvršenje.
7. Apelant je 13. augusta 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog da se za postupanje u predmetnom izvršnom predmetu odredi stvarno nadležan sud u drugom kantonu, budući da, prema apelantovim navodima, Općinski sud nema potrebnu efikasnost u provođenju izvršenja. Općinski sud je dopisom od 9. februara 2009. godine dostavio Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) konkretni predmet radi donošenja odluke o zahtjevu za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda.
8. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 070-0-Gr-10-000055 od 18. marta 2010. godine kojim je apelantov prijedlog odbijen kao neosnovan.
9. Zaključkom suda od 6. septembra 2010. godine apelant je pozvan da predujmi troškove izvršnog postupka, a nakon što je apelant predujmio troškove izvršnog postupka, sudski izvršitelji su 29. marta 2011. godine izašli na lice mjesta i konstatirali da nisu pronađene pokretne stvari izvršenika koje bi mogle biti predmet izvršenja.
10. Zaključkom od 4. aprila 2011. godine sud je obavijestio apelanta o neuspjeloj pljenidbi i pozvao ga da predloži ponovnu pljenidbu, što je apelant i učinio podneskom od 20. aprila 2011. godine u kojem je predložio pljenidbu na ranije datoj izvršenikovoj adresi, kao i na adresi trećeg lica za koje apelant tvrdi da se nalazi u posjedu stvari za popis.
11. Sudski izvršitelji su 16. oktobra 2012. godine ponovo izašli na lice mjesta, sačinili službenu zabilješku i konstatirali da ni po ponovljenom izlasku na lice mjesta kod izvršenika nisu pronašli pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja, nakon čega je sud Rješenjem broj 020-0-I-07-00- 1221 od 11. septembra 2013. godine obustavio postupak u predmetnoj izvršnoj stvari i ukinuo sve provedene radnje.
12. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 I 008265 13 GŽ od 16. decembra 2013. godine odbijena je apelantova žalba i prvostepeno rješenje potvrđeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno i pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
5. Evropske konvencije. Apelant je kratko naveo hronologiju postupka, istakavši da se u konkretnom slučaju radi o odugovlačenju postupka, nepostupanju u razumnom roku, vršenju pritiska na apelanta, a sve s ciljem da apelant ne ostvari svoje prava ili da zaštiti svoje pravo, a u konačnici, da ne naplati svoje potraživanje, čime su mu ugroženi zdravlje i život.
b) Odgovor na apelaciju
14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju izvršnog postupka koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 63.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 125.
Bezuspješan pokušaj pljenidbe (1) Ako se pri pljenidbi ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja sud će o tome obavijestiti tražioca izvršenja koji nije bio prisutan pljenidbi.
(2) Tražilac izvršenja može u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijestiti, odnosno od dana pokušane pljenidbe kojoj je bio prisutan predložiti da se pljenidba ponovo provede.
(3) Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne predloži ponovno provođenje pljenidbe, ili ako se ni pri ponovnoj pljenidbi ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja sud će obustaviti izvršenje.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom.
20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
5. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
25. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, s izvršnim postupkom, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
a)Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je apelant 24. septembra 2007. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da je taj postupak obustavljen 11. septembra 2013. godine. Taj postupak je do obustavljanja trajao ukupno pet godina i 11 mjeseci. b)Analiza dužine trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnom postupku na osnovu pravosnažne presude. Sam izvršni postupak ne sadrži elemente koji bi ga činili naročito složenim. Činjenica koja je znatno utjecala na tok izvršnog postupka jeste utvrđenje sudskih izvršitelja da izvršenik nema pokretnih stvari koje mogu biti predmet izvršenja, što predstavlja objektivnu okolnost zbog koje je i sam izvršni postupak obustavljen.
28. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant 13. augusta 2008. godine podnio prijedlog za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda, koji je odbijen kao neosnovan rješenjem Vrhovnog suda od 18. marta 2010. godine. Ustavni sud konstatira da je apelant svojim prijedlogom za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda utjecao na dužinu trajanja izvršnog postupka, budući da je Općinski sud morao konkretni predmet dostaviti Vrhovnom sudu na odlučivanje, što je produžilo trajanje samog izvršnog postupka.
29. S druge strane, Općinski sud je, nakon podnošenja prijedloga za donošenje rješenja o izvršenju, rješenje donio nakon sedam mjeseci (6. maja 2008. godine). Nakon što je odbijen apelantov prijedlog za delegaciju, Općinski sud je donio zaključak od 6. septembra 2010. godine kojim je pozvao apelanta da predujmi troškove postupka, nakon čega su sudski izvršitelji u dva navrata (29. marta 2011. godine i 16. oktobra 2012. godine) izašli na lice mjesta i konstatirali da nisu pronađene pokretne stvari izvršenika koje bi mogle biti predmet izvršenja. Pošto ni u ponovljenoj pljenidbi nisu pronađene stvari izvršenika koje mogu biti predmet izvršenja, Općinski sud je donio rješenje od 11. septembra 2013. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 16. decembra 2013. godine, kojim je predmetni postupak obustavljen.
30. Iako je u konkretnom slučaju predmetni izvršni postupak obustavljen, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon početne neaktivnosti, donio rješenje o izvršenju nakon sedam mjeseci, da je Vrhovnom sudu proslijedio predmet radi donošenja odluke o prijedlogu za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda, da je donio zaključak kojim je pozvao apelanta da predujmi troškove postupka, da su sudski izvršitelji u dva navrata izlazili na lice mjesta i, u konačnici, konstatirali da nisu pronađene pokretne stvari izvršenika koje bi mogle biti predmet izvršenja. Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka. Kako je Ustavni sud i primijetio u stavu 29. ove odluke, apelant je i sam svojim ponašanjem utjecao na dužinu trajanja postupka.
31. Budući da ni po ponovljenom izlasku na lice mjesta kod izvršnika nisu pronašli pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja, Općinski sud je svojim rješenjem od 11. septembra 2013. godine obustavio postupak izvršenja. U ovakvim okolnostima, budući da apelant nije predlagao izmjenu sredstva izvršenja, izvršni postupak se nije ni mogao nastaviti.
32. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzimajući u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Ostali navodi
33. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, te prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio kako bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na kršenje navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst kršenja prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi sa navodnim kršenjem prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na kršenje navedenih prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i uz okolnost da je postupak obustavljen, jer je evidentno da je do obustave došlo iz objektivnih razloga koji se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu, pri čemu je Općinski sud do obustave postupka postupao efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman