Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4081/12 (R. K.)

Odluka donesena 16. 09. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Stanarsko pravo
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4081/12

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 09. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4081/12, rješavajući apelaciju Radojke Knežević, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Radojke Knežević.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u upravnom postupku, vođenom povodom zahtjeva za povrat stana na kojem postoji stanarsko pravo, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 012290 11 U od 16. jula 2013. godine.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Radojki Knežević, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati Radojki Knežević zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Radojka Knežević (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva podnijela je 27. novembra 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu povrata stana na kojem postoji stanarsko pravo koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja radnje, od Kantonalnog suda je 3. septembra 2013. godine zatražen odgovor na apelaciju i informacija u kojoj se fazi nalazi predmetni postupak. Takođe je, na osnovu člana 23 važećih Pravila Ustavnog suda, od Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) 10. jula 2015. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor i tražene informacije 21. marta i 12. septembra 2013. godine. Uprava nije dostavila odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantkinja je, kao raseljeno lice, 4. avgusta 1997. godine Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) podnijela zahtjev za „vraćanje - naknadu nepokretnosti po odredbama Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma“. Zahtjev se odnosio na stan koji se nalazi u Sarajevu, bliže opisan u zahtjevu (u daljnjem tekstu: predmetni stan), na kojem je apelantkinja imala stanarsko pravo. Zahtjev je evidentiran pod brojem 3032554 i on je 7. septembra 2005. godine proslijeđen Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava).

6. Apelantkinja je identičan zahtjev ponovo podnijela CRPC-u 29. septembra 2005. godine.

7. Odlučujući o apelantkinjinom zahtjevu za vraćanje u posjed predmetnog stana, Uprava je 14. marta 2007. godine donijela Rješenje broj 23-04/II-23-335/05 kojim je zahtjev odbijen kao neosnovan.

8. Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je, odlučujući o apelantkinjinoj žalbi, donijelo Rješenje broj 27/02-23-2327/09 od 14. maja 2009. godine kojim je žalba odbijena kao neosnovana.

9. Odlučujući o apelantkinjinoj tužbi protiv rješenja Ministarstva od 14. maja 2009. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 090 U 004148 09 U od 14. jula 2010. godine kojom je tužbu uvažio, osporeno rješenje od 14. maja 2009. godine i prvostepeno rješenje od 14. marta 2007. godine poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

10. Odlučujući u ponovnom postupku, Uprava je donijela Rješenje broj 23-04/II-23-335/05 od 18. januara 2011. godine kojim je potvrđeno da je apelantkinja nosilac stanarskog prava na spornom stanu. Utvrđeno je da privremenom korisniku prestaje pravo privremenog korišćenja spornog stana koji je dužan napustiti u roku od 15 dana od dostavljanja rješenja.

11. Ministarstvo je Rješenjem broj 27/02-23-956/11 od 9. marta 2011. godine žalbe privremenog korisnika i Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine odbilo.

12. Odlučujući o tužbi Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine protiv rješenja Ministarstva od 9. marta 2011. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 09 0 U 012290 11 U od 16. jula 2013. godine kojom je tužbu odbio.

IV. Apelacija

a)Navodi iz apelacije

13. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je, između ostalog, navela da je predmetni postupak za povrat predmetnog stana u posjed pokrenula 4. avgusta 1997. godine i da taj postupak još uvijek traje. Budući da predmetni postupak traje duže od 14 godina, apelantkinja je postavila i zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud je naveo da predmetni postupak nije po zakonu hitan, niti se nalazio na listi starih predmeta koji se moraju riješiti u kvartalnom periodu. Naveo je i da je sudija izvjestilac, zbog bolesti u trajanju od oko sedam i po mjeseci, bio spriječen da postupa u predmetnom postupku.

V. Relevantni propisi

15. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, sto obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

16. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 20.

Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

(...)

Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku. Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

17. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine » br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku

VI. Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja postupka, jer u vrijeme podnošenja apelacije Kantonalni sud nije odlučio o podnesenoj tužbi u upravnom sporu, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Apelantkinja smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije .

23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

25. U konkretnom slučaju postupak se odnosio na pitanje prava na povrat stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi s ovim pitanjem potpadaju pod pojam građanskih prava i obaveza (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv. Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja predmetni postupak pokrenula pred CRPC-om 4. avgusta 1997. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak okončan pred Kantonalnim sudom donošenjem Presude broj 09 0 U 012290 11 U od 16. jula 2013. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao skoro 16 godina, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati. Analiza razumnosti trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantkinjin tužbeni zahtjev odnosio na povrat stan na kojem je imala stanarsko pravo, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, ne može govoriti o složenom predmetu. Takođe, s obzirom na to da se radilo o apelantkinjinom prijeratnom domu, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je za apelantkinju bio od velikog značaja.

28. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak pred CRPC-om trajao oko osam godina, nakon čega je, s obzirom na prestanak rada CRPC-a, predmet dostavljen Upravi na odlučivanje (7. septembra 2005. godine) koja je nakon godinu i po odlučila o apelantkinjinom zahtjevu odbivši ga. Nakon toga je Ministarstvu trebalo duže od dvije godine da odluči o apelantkinjinoj žalbi a potom Kantonalnom sudu nešto duže od jedne godine da bi, postupajući po apelantkinjinoj tužbi, donio odluku kojom je utvrdio da je podnesena tužba osnovana, te poništio i prvostepeno i drugostepeno rješenje i vratio predmet Upravi na ponovni postupak. U nastavku postupka, nakon što je Kantonalni sud (14. jula 2010. godine) predmet vratio na ponovni postupak, Uprava je odlučila u relativno kratkom roku, kao i Ministarstvo budući da su donijeli svoje odluke (u korist apelantkinje) u roku od oko osam mjeseci od donošenja presude Kantonalnog suda. Potom, Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine tužbom je pokrenula upravni spor, koji je okončan presudom Kantonalnog suda (16. jula 2013. godine) kojom je odbijena kao neosnovana njihova tužba.

29. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje upravnih organa, posebno ako se uzme u obzir da se radi o postupku koji je od velike važnosti za apelantkinju, te da je pokrenut 1997. godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

30. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu značaj koji je donošenje odluke u predmetnom postupku imalo za apelantkinju, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine postupka koji je trajao skoro 16 godina, povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2 navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.

32. Prilikom odlučivanja o apelantkinjinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao 16 godina, Ustavni sud smatra da bi apelantkinji trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 2.400,00 KM. Navedeni iznos apelantkinji je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud povredu tog prava vidi u tome što je postupak povodom zahtjeva za povrat stana u posjed trajao skoro 16 godina od dana podnošenja zahtjeva, a bio je od velikog značaja za apelantkinju.

34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4081/12 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio