Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5691/14 (D. P.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5691/14
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5691/14, rješavajući apelaciju Dušana Paukovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dušana Paukovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci u predmetu broj 72 0 I 012642 10 I.
Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Dušan Pauković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rovina podnio je 31. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno nalazi pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 72 0 I 012642 10 I.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 30. marta, 5. maja i 1. juna 2015. godine, a od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 30. marta 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je 9. aprila 2015. godine dostavio svoj odgovor na apelaciju, dok se Osnovni sud nije očitovao iako je sva tri dopisa uredno zaprimio. Međutim, Ustavni sud je 5. avgusta 2015. godine od Osnovnog suda telefonskim putem dobio informaciju o statusu predmeta.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 26. maja 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave Presude Osnovnog suda broj P-226/01 od 10. aprila 2001. godine, a koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-2335/01 od 27. oktobra 2004. godine. Osnovni sud je 11. juna 2010. godine dozvolio predloženo izvršenje radi naplate novčanog potraživanje na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 702,00 KM, kao i troškova izvršenja koliko budu iznosili u tom izvršnom postupku, i to popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, dok je stavom dva izreke prijedlog za izvršenje apelanta radi naplate troškova izvršenja u iznosu od 1.270,00 KM, a koji se sastoje od takse na presudu, troškova vještačenja, izlaska komisije na lice mjesta, odbačen kao neblagovremen.
6. Odlučujući o apelantovoj žalbi (označenoj kao prigovor), podnesenoj protiv drugog stava izreke, Osnovni sud je donio rješenje od 29. oktobra 2010. godine, a protiv kojeg je apelant ponovo podnio žalbu.
7. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 29. oktobra 2010. godine, Okružni sud je donio rješenje od 15. septembra 2011. godine kojim je ukinuo rješenje prvostepenog suda iz razloga što, u smislu odredbe člana 46 stav 3 Zakona o izvršnom postupku, o žalbi odlučuje drugostepeni sud. Istim rješenjem apelantova žalba je odbijena i rješenje o izvršenju od 11. juna 2010. godine, u dijelu u kojem je prijedlog za izvršenje apelanta odbačen kao neblagovremen (stav 2 izreke), potvrđeno.
8. Nakon što je predmetni spis dostavljen prvostepenom sudu, taj sud je ponovo donio rješenje o izvršenju koje je identično rješenju o izvršenju od 11. juna 2010. godine (stav 1 izreke) i koje u tom dijelu nije pobijano prigovorom, tako da je protekom roka za prigovor postalo i pravosnažno i izvršno.
9. Odlučujući o apelantovom prigovoru protiv rješenja Osnovnog suda od 25. juna 2012. godine, Osnovni sud je svojim Rješenjem broj 72 0 I 012642 10 I od 18. septembra 2012. godine prigovor odbacio kao nedopušten, te je rješenje o izvršenju od 25. juna 2012. godine u cijelosti održao na snazi.
10. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 18. septembra 2012. godine, Okružni sud je donio Rješenje broj 72 0 I 012642 12 Gž 2 od 28. maja 2013. godine, kojim se po službenoj dužnosti ukida rješenje Osnovnog suda od 18. septembra 2012. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da nije bilo mjesta za ponovno donošenje rješenja o izvršenju od 25. juna 2012. godine, budući da već postoji pravosnažno rješenje o izvršenju od 11. juna 2010. godine, kojim je određeno izvršenje radi naplate novčanog potraživanja na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 702,00 KM, kao i troškova izvršenja koliko budu iznosili u ovom izvršnom postupku, i to popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Kako dalje navodi Okružni sud, prvostepeni sud je trebalo, nakon odluke drugostepenog suda o apelantovoj žalbi, umjesto ponovnog donošenja rješenja o izvršenju, da nastavi izvršni postupak u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku.
11. Prema stanju spisa, postupak je u toku pred Osnovnim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant u svojoj loše čitljivoj apelaciji navodi da redovni sudovi niz godina odugovlače rješavanje njegovog predmeta zbog čega on trpi štetu. Takođe, apelant navodi da nije u mogućnosti angažovati advokata koji bi mu pomogao u ostvarenju njegovih prava. Prema navodima iz apelacije, može se zaključiti da se apelant žali na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
13. U svom odgovoru na apelaciju od 9. aprila 2015. godine Okružni sud je naveo da je u svojoj odluci jasno obrazložio razloge zbog kojih je odluka prvostepenog suda ukinuta, te da nije povrijedio apelantovo pravo, kao i da nije proizvoljno primijenio pravo. Takođe, Okružni sud je naveo da je predmet po žalbi zaprimio 1. novembra 2012. godine, a odluku donio 28. maja 2013. godine, te da je prilikom rješavanja predmeta poštivan kriterijum starosti, koji se utvrđuje prema datumu prijema podneska kojim je pokrenut postupak pred prvostepenim sudom.
14. Osnovni sud nije dostavio svoj odgovor na apelaciju.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka u predmetu pred Osnovnim sudom broj 72 0 I 012642 10 I.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a) Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Takođe, s izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
a)Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelant 26. maja 2010. godine pokrenuo izvršni postupak podnošenjem prijedloga za izvršenje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste više od pet godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji je apelant pokrenuo 26. maja 2010. godine radi izvršenja na osnovu izvršne isprave – Presude Osnovnog suda broj P-226/01 od 10. aprila 2001. godine, potvrđene Presudom Okružnog suda broj Gž-2335/01 od 27. oktobra 2004. godine. Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.
24. Što se tiče apelantovog ponašanja, on ni na koji način nije uticao na dužinu postupka.
25. Što se tiče ponašanja Osnovnog suda, Ustavni sud konstatuje da izvršni postupak koji se vodi pred ovim sudom nije okončan ni nakon više od pet godina. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).
26. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju 11. juna 2010. godine, odnosno 16 dana nakon što je prijedlog podnesen, što je samo dan više u odnosu na rok koji predviđa Zakon o izvršnom postupku, te se može konstatovati da je Osnovni sud u ovom dijelu ispoštovao zakonsku odredbu koja se odnosi na rok za donošenje rješenja o izvršenju. Međutim, u nastavku postupka Osnovni sud se pokazao manje ažurnim pri rješavanju apelantovog predmeta. Naime, odlučujući o apelantovoj žalbi, Osnovni sud je 29. oktobra 2010. godine donio rješenje, koje je ukinuto rješenjem Okružnog suda od 15. septembra 2011. godine, pozivajući se na odredbu člana 46 stav 3 Zakona o izvršnom postupku koja propisuje da o žalbi odlučuje drugostepeni sud.
27. Nakon što je predmetni spis dostavljen prvostepenom sudu, taj sud je ponovo donio rješenje o izvršenju, koje je identično rješenju o izvršenju od 11. juna 2010. godine (stav 1 izreke) i koje u tom dijelu nije pobijano prigovorom, tako da je protekom roka za prigovor postalo i pravosnažno i izvršno. Međutim, kako ispravno primjećuje Okružni sud, u dijelu u kojem je doneseno novo rješenje isto rješenje je već postojalo i bilo je pravosnažno, te je Osnovni sud u ovakvoj situaciji, umjesto donošenja novog rješenja, trebalo isto da izvrši. U ponovnom žalbenom postupku Okružni sud je svojim rješenjem od 28. maja 2013. godine rješenje prvostepenog suda ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak Osnovnom sudu kod kojeg se predmet još uvijek nalazi.
28. Posmatrajući cjelokupni period izvršnog postupka, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud sprovodio određene radnje, ali koje nisu bile svrishodne, jer nisu u skladu sa zakonskom odredbom člana 5 Zakona o izvršnom postupku kojom se propisuje obaveza hitnog postupanja u ovakvim predmetima. Takođe, odluke prvostepenog suda su dva puta ukidane po žalbi i predmet vraćan na ponovni postupak, pa se može zaljučiti kako postupak u ovom dijelu nije bio efikasan, a značajno je doprinio dužini trajanja postupka. Rezultat pasivnosti i grešaka Osnovnog suda, koje je utvrdio Okružni sud, jeste taj da je postupak još u toku, više od pet godina nakon njegovog pokretanja, čime je povrijeđena i odredba člana 64 Zakona o izvršnom postupku.
29. Ustavni sud, takođe, primjećuje i to da se Osnovni sud oglušio o dopise koje mu je Ustavni sud slao, propuštajući time da opravda svoju višegodišnju neaktivnost u postupanju u apelantovom predmetu. Iako je predmet vraćen prvostepenom sudu rješenjem Okružnog suda od 28. maja 2013. godine, protekom više od dvije godine on još uvijek nije uzet u rad, niti okončan. Ovako dug period neaktivnosti Ustavni sud ne smatra opravdanim.
30. Imajući u vidu navedeno, a prije svega, činjenicu da Osnovni sud nije postupio u skladu sa odredbama člana 64 ZIP-a i da u periodu od više od pet godina nije preduzeo neophodne radnje kako bi okončao izvršni postupak, ovaj period se ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6 Evropske konvencije.
31. Sve navedeno, a posebno činjenica da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon više od pet godina nije okončao predmetni izvršni postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
32. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kad Osnovni sud u periodu od više od pet godina nije izvršio pravosnažno rješenje o izvršenju.
34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman