Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2961/12 (N. V.)

Odluka donesena 16. 09. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Krivični postupak
  • Troškovi postupka
  • Troškovi i izdaci
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2961/12

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 09. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2961/12, rješavajući apelaciju Nikice Varivode, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. rujna 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Nikice Varivode podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 K 002668 12 Kv 3 od 6. lipnja 2012. godine i broj 06 0 K 002668 10 K od 10. svibnja 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Nikica Varivoda (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nikica Gržić, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 7. kolovoza 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 06 0 K 002668 12 Kv 3 od 6. lipnja 2012. godine i br. 06 0 K 002668 10 K od 10. svibnja 2012. godine

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 21. studenog 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 8. prosinca 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 06 0 K 002668 10 K od 10. svibnja 2012. godine, na temelju članka 200. stavak 2. ZKPFBiH, određeno je da troškovi kaznenog postupka u kaznenom predmetu protiv apelanta i ostalih osuđenih iznose ukupno 45.572,12 KM, od čega se na troškove za svjedoke i vještake odnosi 3.734,60 KM, na paušalni iznos 300,00 KM, na nagradu i nužne izdatke branitelja 24.080,40 KM a na nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenih 17.577,12 KM (stavak I. izreke rješenja). Dalje je određeno da su apelant i ostali osuđeni prema pravomoćnoj Presudi suda broj 06 0 K 002668 10 K od 16. veljače 2011. godine dužni na ime troškova postupka platiti iznos od po 7.163,90 KM (stavak II. izreke presude). U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je nakon uvida u kazneni spis utvrdio da se na ime troškova svjedoka i vještaka naznačenih poimenično i u iznosima kao u obrazloženju rješenja odnosi 3.734,60 KM, da troškovi koji se odnose na paušal iznose 300,00 KM, tako da je svaki od osuđenih dužan na ime paušala platiti po 100,00 KM, da su dosuđeni troškovi nagrade i nužni izdaci branitelja po službenoj dužnosti osuđenog Adnana Kolonića, odvjetnika Bekiru Ferizoviću u iznosu od 24.080,40 KM. Međutim, budući da je on odlukom suda oslobođen od plaćanja troškova postupka odvjetniku, odlučeno je da ovi troškovi padaju na teret proračunskih sredstava. Dalje, taj sud je, također, utvrdio da troškovi nastali u istražnom postupku, taksativno navedeni u obrazloženju rješenja, iznose 2.814,60 KM, a da troškovi koji se odnose na nagradu u nužne izdatke opunomoćenika oštećenih, odvjetnika Ahmeda Kulenovića iznose 17.557,12 KM. Ove troškove sud je utvrdio na temelju specifikacije troškova koju su sačinili odvjetnici oštećenih od 26. prosinca 2011. godine i, s tim u svezi, priložene potvrde od 29. prosinca 2011. godine kojom vlastoručnim potpisom oštećeni potvrđuju da su navedenog dana odvjetniku Ahmedu Kulenoviću, svom zajedničkom opunomoćeniku za zastupanje u ovom kaznenom predmetu, na ime nagrade i nužnih troškova isplatili iznos od 17.557,12 KM. Slijedom navedenog, ovaj sud je obvezao apelanta i ostale osuđene da su na ime troškova kaznenog postupka dužni platiti iznos od po 7.163,90 KM, sukladno članku 202. stavak 3. ZKPFBiH.

6. Vijeće Kantonalnog suda je Rješenjem broj 06 0 K 002668 Kv 3 od 6. lipnja 2012. godine odbilo priziv branitelja apelanta Nikice Gržića izjavljen protiv Rješenja tog suda broj 06 0 K 002668 10 K od 10. svibnja 2012. godine kao neutemeljen.

7. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelantov branitelj osporava prvostupanjsko rješenje zbog povrede odredaba kaznenog postupka sa prijedlogom da se odbije zahtjev za nagradu i nužne izdatke opunomoćeniku oštećenih. Prema navodima apelantovog branitelja, povreda odredaba kaznenog postupka se ogleda u pogrešnoj primjeni članka 199. stavak 2. točka i. ZKPFBiH, jer smatra da se angažiranje opunomoćenika oštećenog i njegova nazočnost u ovom predmetu ne mogu smatrati nužnim troškovima za vođenje postupka prema članku 199. stavak 2. ZKPFBiH. Kantonalni sud je ove navode apelantovog branitelja odbio kao neutemeljene iz razloga što je odredbom članka 199. stavak 2. točka i. ZKPFBiH jasno propisano da troškovi kaznenog postupka obuhvaćaju i nužne izdatke oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika. Sukladno navedenom, taj sud je naveo da je prvostupanjski sud u obrazloženju osporenog rješenja jasno naznačio da je navedene troškove dosudio na temelju specifikacije troškova koju su sačinili odvjetnici oštećenih od 26. prosinca 2011. godine i, s tim u svezi, priložene potvrde od 29. prosinca 2011. godine kojom su oštećeni vlastoručnim potpisom potvrdili da su navedenog dana odvjetniku Ahmedu Kulenoviću, svom zajedničkom opunomoćeniku za zastupanje u ovom kaznenom predmetu, na ime nagrade i nužnih troškova isplatili iznos od 17.557,12 KM iz čega proizlazi osnovan zaključak o tome koliko iznose ovi troškovi. Prema tome, Kantonalni sud smatra da je osporeno rješenje jasno kako u pogledu činjenica koje se odnose na troškove opunomoćenika oštećenih i njegove nužne izdatke, tako i u pogledu svih ostalih dosuđenih troškova postupka, jer je iz svega vidljivo od čega se zapravo sastoje svi troškovi u ovom kaznenom postupku, pa tako i troškovi koji se pobijaju prizivom apelantovog branitelja. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno prvenstveno zbog toga što su sudovi osporenim rješenjima arbitrarno primijenili odredbu članka 199. stavak 2. točka i) ZKPFBiH, koja se odnosi na troškove postupka, tj. nužne izdatke oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika. S tim u svezi, navodi da odredba članka 199. stavak 2. citiranog zakona jasno propisuje naknadu nužnih troškova kaznenog postupka zbog čega tvrdi da dosuđeni iznos troškova opunomoćeniku oštećenog ne sadrži nužne troškove, „jer oštećeni nije stranka u postupku da na glavnom pretresu ne može sudjelovati na način da postavlja pitanja svjedocima i vještacima, te da predlaže dokaze, što su jedino ovlašteni tužitelj, branitelj, kao i sami optuženi, a da oštećeni na glavnom pretresu mogu samo postaviti imovinskopravni zahtjev i izjasniti se o kaznenom gonjenju optuženih“. Dakle, apelant smatra da je sud oštećenim bio dužan dosuditi samo troškove zastupanja opunomoćenika, koji se na glavnom pretresu umjesto oštećenih izjasnio samo o njihovom imovinskopravnom zahtjevu. S tim u svezi, navodi i da mu je povrijeđeno pravo na neovisan i nepristran sud koji neće odlučivati proizvoljnom primjenom materijalnog prava, pravo na obrazloženu odluku suda, na poštivanje pretpostavke nevinosti, jednakost pred sudom i zakonom, kao i pravo na imovinu.

b) Odgovor na apelaciju

9. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da u cijelosti ostaje kod svog pravnog stajališta iznesenog u osporenim rješenjima u kojima su, kako navodi, detaljno obrazloženi svi stavovi ovog suda u svezi sa apelantovim prizivnim navodima. Slijedom toga, apelantove navode smatra neutemeljenim.

V. Relevantni propisi

10. Zakon o kaznenom postupku Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH» br. 35/03, 37/03 i 56/03) glasi:

Članak 199.

Vrste troškova postupka (1) Troškovi kaznenog postupka su izdaci učinjeni povodom kaznenog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.

(2) Troškovi kaznenog postupka obuhvaćaju:

a) troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe i troškove uviđaja,

b) podvozne troškove osumnjičenog, odnosno optuženog,

c) izdatke za dovođenje osumnjičenog, odnosno optuženog ili osobe lišene slobode,

d) podvozne i putne troškove službenih osoba,

e) troškove liječenja osumnjičenog, odnosno optuženog dok se nalazi u pritvoru, kao i troškove porođaja, osim troškova koji se isplaćuju iz fonda za zdravstveno osiguranje,

f) troškove tehničkog pregleda vozila, analize krvi i prijevoza leša do mjesta obdukcije,

g) paušalni iznos,

h) nagradu i nužne izdatke branitelja,

i) nužne izdatke oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika.

(3) Paušalni iznos utvrđuje se u okviru iznosa određenih odgovarajućim propisom, s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje osobe obvezane platiti ovaj iznos.

(4) Troškovi iz stavka 2. od točke a. do f. ovog članka i nužni izdaci postavljenog branitelja isplaćuju se unaprijed iz sredstava Tužiteljstva, , odnosno Suda, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne da ih naknade po odredbama ovog zakona. Tijelo koje vodi kazneni postupak dužno je sve troškove koji su unaprijed uplaćeni unijeti u popis koji se prilaže spisu.

Članak 200.

Odluka o troškovima (1) U svakoj presudi i rješenju odlučit će se tko snosi troškove postupka i koliko oni iznose.

(2) Ako nedostaju podaci o visini troškova, Sud će donijeti posebno rješenje o visini troškova, kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravomoćne presude ili rješenja o obustavi kaznenog postupka osobi koja ima pravo postaviti takav zahtjev. (3) Kad je odluka o troškovima sadržana u posebnom rješenju, o prizivu protiv tog rješenja odlučuje vijeće apelacijskog odjela.

VI.Dopustivost

11. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

13. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelant je primio 9. srpnja 2012. godine, a apelacija je podnesena 7. kolovoza 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

14. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

15. Apelant osporava rješenjā Kantonalnog suda br. 06 0 K 002668 12 Kv 3 od 6. lipnja 2012. godine i br. 06 0 K 002668 10 K od 10. svibnja 2012. godine, kojim je odlučeno o visini troškova kaznenog postupka koje je obvezan nadoknaditi, tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.(e) i članka 6. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2., što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

17. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

18. Prilikom odlučivanja o apelantovim navodima kojim osporava odluku o visini dosuđenih troškova kaznenog postupka, nužnih izdataka oštećenim i njihovom opunomoćeniku, Ustavni sud ukazuje na to da je, osim glavnog predmeta kaznenog postupka koji se odnosi na rješavanje postojanja kaznenog djela, kaznene odgovornosti i izricanje kaznenopravne sankcije optuženom, sastavni dio postupka i odlučivanje o troškovima tog postupka i da se o njima rješava isključivo u tom (kaznenom postupku) zajedno s glavnim predmetom. Slijedom toga, proizlazi da predmetni postupak uživa garancije članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3189/06 od 23. svibnja 2007. godine, točka 46). Stoga, Ustavni sud treba ispitati je li postupak pred sudovima bio pravičan onako kako zahtijeva članak 6. Europske konvencije.

19. U pogledu apelantovih navoda da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog arbitrarne primjene članka 199. stavak 2. točka i. ZKPFBiH, kojima je obvezan platiti troškove kaznenog postupka koji se odnose na nagradu i nužne izdatke zakonskog zastupnika oštećenih, za koje smatra da se, sukladno odredbi članka 199. stavak 2. ne mogu smatrati nužnim izdacima, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminirajuća.

20. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može iznimno, kada ocijeni da je u određenom postupku redoviti sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istaknuo da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, obzirom na pitanja koja apelant problematizira, a koja se isključivo odnose na osporene odluke u dijelu kojim se odlučivalo o njegovom obvezivanju da plati troškove kaznenog postupka koji se odnose na nagradu i nužne izdatke zakonskog zastupnika oštećenih, ispitati jesu li osporene odluke Kantonalnog suda zasnovane na proizvoljnoj primjeni odredaba ZKPFBiH.

21. U svezi s tim, Ustavni sud prvenstveno ukazuje na to da je odredbama članka 199. ZKPFBiH propisano da su troškovi kaznenog postupka izdaci učinjeni povodom kaznenog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka, te da je stavkom 2. točka i. citiranog članka, također, precizirano da troškovi kaznenog postupka obuhvaćaju i „nužne izdatke oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika, kao i nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika“. Dalje, odredbama članka 200. stavak 2. ZKPFBiH propisano je da će sud, ako nedostaju podaci o visini troškova postupka, donijeti posebno rješenje o visini troškova postupka kada se ti podaci pribave. Slijedom toga, Ustavni sud primjećuje da iz citiranih odredaba proizlazi da presuda kojom se optuženi proglašava krivim za optuženog znači i obvezu plaćanja troškova kaznenog postupka.

22. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, koristeći svoje diskrecijsko pravo u okolnostima konkretnog slučaja, kao i relevantne odredbe procesnog prava (članka 199. stavak 2. ZKPFBiH) koji je bio na snazi u vrijeme odlučivanja po zahtjevu oštećenih, ocjenjujući osnovanim dokaze oštećenih, te dajući jasno i argumentirano obrazloženje dosuđenih troškova kaznenog postupka - nužnih izdataka oštećenim i njihovom zakonskom zastupniku, njima dosudio iznos od 17.557,12 KM koje obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

23. Dakle, imajući u vidu navedeno, te relevantne odredbe ZKPFBiH na kojim su utemeljene osporene odluke, Ustavni sud smatra da su, suprotno apelantovim navodima, obrazloženja osporenih odluka jasna, argumentirana i logična i da u njima nema ničega što ukazuje na to da je Kantonalni sud prilikom donošenja rješenja i dosuđenih troškova kaznenog postupka, nužnih izdataka oštećenim i njihovom zakonskom zastupniku proizvoljno primijenio pozitivnopravni propis, zbog čega apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije smatra neutemeljenim. Ostali navodi

24. Što se tiče apelantovih navoda o povredi ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se ti navodi zasnivaju na istim navodima koje je istaknuo u svezi s kršenjem prava na pravično suđenje u pogledu proizvoljne primjene materijalnog prava, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim točkama ove odluke. Stoga, Ustavni sud, u konkretnom slučaju, neće posebice razmatrati te apelacijske navode.

VIII.Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je Kantonalni sud, koristeći svoje diskrecijsko pravo u okolnostima konkretnog slučaja, primjenjujući relevantnu odredbu procesnog prava (članka 199. stavak 2. točka i) ZKPFBiH, na ime troškova kaznenog postupka - nužnih izdataka oštećenih i njihovog zakonskog zastupnika dosudio određeni iznos.

26. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2961/12 (N. V.) | Sudska praksa | Aktio