Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3149/12 (S. M.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3149/12
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3149/12, rješavajući apelaciju Sejde Mujanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Sejde Mujanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 036202 09 Mal od 19. aprila 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Sejdo Mujanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuholja, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 29. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 Mal 036202 09 Mal. Apelant je 29. oktobra 2013. godine dopunio apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 23. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 6. maja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 16. februara 2009. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog „Sarajevo osiguranje“ d.d. Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate osigurane sume.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 Mal 036202 09 Mal od 19. aprila 2013. godine kojom je obavezao tuženog da apelantu (u uvodu presude označen kao „Mujonivić Sjedno“, evidentno uslijed tipkarskih grešaka) isplati određene novčane iznose na ime dijela osigurane sume sa zakonskom zateznom kamatom, sve kako je bliže određeno u izreci navedene presude.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, apelant je naveo da Općinski sud nije zakazao ročište po podnesenoj tužbi bez obzira na to što su odredbe čl. 69, 70. i 75. st. 1. i 4. Zakona o parničnom postupku jasne i precizne u pogledu rokova u kojima sud treba da postupa po podnesenim tužbama. Također, zatražio je da mu se isplati naknada štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosima od po 150,00 KM za svaku godinu čekanja na sudsku odluku zbog toga što, kako navodi, već više od tri godine čeka na zakazivanje pripremnog ročišta.
8. Apelant je dopunom apelacije obavijestio Ustavni sud da nije izjavio žalbu protiv prvostepene presude koju je Općinski sud donio u konkretnom predmetu i da je podnio prijedlog za izvršenje po kojem Općinski sud još uvijek nije donio rješenje o izvršenju.
b) Odgovor na apelaciju
9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, prije svega, naveo hronologiju postupanja povodom predmetne tužbe. Tako je naveo da je u konkretnom slučaju tužba podnesena 16. februara 2009. godine, a da je pripremno ročište, koje je zakazano rješenjem od 21. januara 2013. godine za 8. februar 2013. godine, odgođeno na saglasan prijedlog parničnih stranaka za 22. februar 2013. godine. Dalje, naveo je da je glavna rasprava, zakazana za 4. april 2013. godine, odgođena zbog toga što parnične stranke nisu u zakonskom roku zaprimile nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, ali da je nakon toga glavna rasprava održana i zaključena 19. aprila 2013. godine i da je donesena prvostepena presuda. Također, naveo je da je prvostepena presuda postala pravosnažna 7. maja 2013. godine, te izvršna 23. maja 2013. godine i da je predmet arhiviran 28. marta 2014. godine, a da je u međuvremenu okončan i izvršni postupak. Općinski sud je istakao da pripremno ročište nije ranije zakazivano zbog velikog broja predmeta i zbog toga što predmet nije hitne prirode. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud smatra da su apelacioni navodi neosnovani i da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovih prava, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
13. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka, jer u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak nije bio okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
15. Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminiaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi
18. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Općinskom sudu 16. februara 2009. godine i da je predmetni postupak okončan donošenjem presude tog suda od 19. aprila 2013. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog parničnog postupka jesu četiri godine i dva mjeseca.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
20. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče apelantovog tužbenog zahtjeva, a isplate osigurane sume. Imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi, kao i obim dokaznog postupka koji je proveden u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri.
21. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da su Općinskom sudu trebale gotovo četiri godine da preduzme prvu procesnu radnju u konkretnom postupku, odnosno zakaže pripremno ročište, nakon čega je u veoma kratkom roku manjem od tri mjeseca donio odluku kojom je parnični postupak okončan. Pri tome Ustavni sud u vidu ima i odgovor ovog suda na predmetnu apelaciju u kojoj je istakao da, pošto predmet nije hitne prirode, nije ranije zakazivano pripremno ročište zbog velikog broja predmeta u sudu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se poduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Pored toga, Ustavni sud zapaža da apelant nije doprinio dužini trajanja predmetnog parničnog postupka.
22. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u prethodnim tačkama ove odluke, uključujući zaključak o složenosti predmeta i njegov značaj za apelanta, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
23. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke Općinskog suda u razumnom roku u iznosima od po 150,00 KM za svaku godinu čekanja na sudsku odluku. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Uzimajući u obzir predmet konkretnog postupka, njegov značaj za apelanta i činjenicu da je konačna odluka donesena, te imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda vezanu za kompenzaciju u ovakvim slučajevima (vidi, npr., Odluku Ustavnog suda broj AP 2524/09 od 19. jula 2012. godine, objavljenu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 26), Ustavni sud smatra da je za apelanta dovoljna satisfakcija ova odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovih ustavnih prava.
Ostali navodi iz apelacije
24. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu i prava na nediskriminaciju zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju.
VIII. Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije kada je postupak za naknadu osigurane sume, koji u konkretnom slučaju nije bio naročito složen, trajao pred Općinskim sudom ukupno četiri godine i dva mjeseca, a pri tome se dužina postupka može staviti na teret Općinskom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka pred tim sudom.
26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman