Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3687/14 (M. V., M. V., J. K., Đ. P., M. H., R. P., Z. P., S. P., F. E., Z. G., M. N., J. N. i J. M.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Ništavost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3687/14
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3687/14, rješavajući apelaciju Milovana Vučića i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milovana Vučića, Mirjane Vračar, Jure Komljenovića, Đorđa Preradovića, Muruvete Hodžić, Radmile Popović, Zdravka Preradovića, Suada Pačareza, Fatime Elezović, Zlate Grčić, Milana Ninića, Jelene Ninić i Janje Martinović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 188889 15 P 2.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča parnični postupak u predmetu broj 71 0 P 188889 15 P 2 u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milovan Vučić, Mirjana Vračar, Juro Komljenović, Đorđe Preradović, Muruveta Hodžić, Radmila Popović, Zdravko Preradović, Suad Pačarez, Fatima Elezović, Zlata Grčić, Milan Ninić, Jelena Ninić i Janja Martinović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 5. avgusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni privredni sud) u predmetu broj 57 0 Ps 092568 11 Ps, koji je Okružni privedni sud, nakon što se proglasio stvarno nenadležnim za dalje postupanje u navedenom predmetu, dostavio Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud) kao stvarno nadležnom na dalje postupanje. Osnovni sud je predmet zaveo kao predmet broj 71 0 P 188889 14 P, odnosno, nakon otvaranja nove faze u postupku, kao predmet broj 71 0 P 188889 15 P 2.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda i Osnovnog suda zatraženo je 30. juna 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Okružni privredni sud je dostavio 3. jula 2015. godine, a Osnovni sud 6. jula 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
5. Apelanti su kao akcionari Privrednog društva „Agrokrajina“ a.d. Banja Luka 10. maja 2011. godine podnijeli tužbu Okružnom privrednom sudu protiv navedenog privrednog društva radi utvrđivanja ništavosti vanredne skupštine akcionara tuženog, koja je održana 29. aprila 2011. godine, te istakli da je skupština nezakonito sazvana i da odluke donesene na toj skupštini treba da se ponište kao nezakonite, te su u tužbi zatražili da sud odredi sudsku mjeru obezbjeđenja i privremenu mjeru obezbjeđenja kojim će zabraniti primjenu odluka donesenih na skupštini akcionara tuženog od 29. aprila 2011. godine do pravosnažnog okončanja predmetnog parničnog postupka. Okružni privredni sud je tužbu apelanata zaveo kao predmet broj 57 0 Ps 092568 11 Ps.
6. Iz stanja spisa proizilazi da je Okružni privredni sud prvu procesnu radnju u predmetnom parničnom postupku preduzeo donoseći Rješenje broj 57 0 Ps 092568 11 Ps od 18. septembra 2013. godine, kojim se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom parničnom postupku. Na navedeno rješenje apelanti su podnijeli žalbu koju je Viši privredni sud rješenjem od 14. novembra 2013. godine odbio kao neosnovanu i predmet je dostavljen Osnovnom sudu kao stvarno nadležnom na dalje postupanje.
7. Osnovni sud je predmet apelanata primio 28. marta 2014. godine i zaveo ga pod brojem 71 0 P 188889 14 P, gdje je 22. jula 2014. godine donio rješenje kojim je odbio prijedlog apelanata za izdavanje privremene mjere obezbjeđenja kao neosnovan. Nakon donesenog rješenja u ovoj pravnoj stvari izazvao je sukob nadležnosti, pa je cio spis 1. decembra 2014. godine dostavio Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) radi odlučivanja o nadležnosti za dalje postupanje u predmetu.
8. Vrhovni sud je, odlučujući o sukobu nadležnosti, donio Rješenje broj 71 0 P 188889 14 R od 29. januara 2015. godine kojim je odlučio da je u ovoj pravoj stvari stvarno nadležan za dalje postupanje Osnovni sud i cio spis je dostavljen Osnovnom sudu 12. februara 2015. godine.
9. Nakon prijema predmeta na dalje postupanje, Osnovni sud je u predmetnom parničnom postupku otvorio novu fazu i predmet je zaveden pod brojem 71 0 P 188889 15 P 2, nakon čega je Osnovni sud zakazao pripremno ročište za 28. april 2015. godine radi odlučivanja o prijedlogu apelanata za određivanje sudske mjere obezbjeđenja. Punomoćnik apelanata je 28. aprila 2015. godine dostavio podnesak Osnovnom sudu kojim povlači prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja, koji je Osnovni sud Rješenjem broj 71 0 P 188889 15 P 2 od 22. maja 2015. godine i prihvatio, a navedeno rješenje je postalo pravosnažno 29. juna 2015. godine.
10. Iz stanja spisa proizilazi da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka u kom su tražili određivanje i sudske mjere obezbjeđenja i privremene mjere obezbjeđenja, došlo do povrede njihovih prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Ističu i to da su prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja povukli zbog toga što je sudska mjera obezbjeđenja, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, postala bespredmetna, te predlažu da Ustavni sud utvrdi kršenje njihovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da im se odredi naknada nematerijalne štete od po 1.000,00 KM svakom apelantu ponaosob i naknada troškova sastava apelacije u iznosu od 1.170,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud se nije očitovao na navode apelacije o dužini trajanja postupka, nego je samo opisao hronološki tok postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu ove odluke.
13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je, takođe, opisao hronološki tok postupka, koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo i to da predmetni parnični postupak vodi u skladu sa važećim zakonskim propisima, te da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na koje se apelanti pozivaju u apelaciji.
V. Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak četiri godine nakon podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu odredbi člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Na osnovu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a) Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud najprije treba utvrditi da li predmetni postupak uživa zaštitu prava na pravično suđenje, odnosno da li se u njemu odlučuje o građanskim pravima i obavezama apelanata. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se po tužbi apelanata vodi kod Osnovnog suda kao predmet broj 71 0 P 188889 15 P 2 u kom apelanti kao akcionari tuženog privrednog društva osporavaju legalnost vanredne skupštine akcionara društva i zakonitost odluka navedene skupštine, te nastoje u predmetnom postupku ishodovati odluku koja bi bila odlučujuća za zaštitu njihovih imovinskih prava u tuženom akcionarskom društvu. Stoga, Ustavni sud smatra da predmetni parnični postupak uživa zaštitu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
24. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, Serija A broj 198, stav 30, i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, stav 24).
Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da su se apelanti predmetnom apelacijom žalili na nerazumnu dužinu trajanja parničnog postupka koji su pokrenuli podnoseći tužbu 11. maja 2011. godine Okružnom privrednom sudu, a koji se nakon odlučivanja o stvarnoj nadležnosti za dalje postupanje vodi pred Osnovnim sudom kao predmet broj 71 0 P 188889 15 P 2 i koji, prema stanju spisa, nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog parničnog postupka jeste duži od četiri godine. Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Apelanti su 10. maja 2011. godine Okružnom privrednom sudu podnijeli tužbu protiv tuženog radi utvrđivanja ništavosti vanredne skupštine akcionara tuženog koja je održana 29. aprila 2011. godine, navodeći da je skupština nezakonito sazvana i da odluke donesene na toj skupštini treba da se ponište kao nezakonite, te su zatražili da sud odredi i sudsku mjeru obezbjeđenja i privremenu mjeru obezbjeđenja kojom će zabraniti primjenu odluka donesenih na skupštini akcionara tuženog od 29. aprila 2011. godine do pravosnažnog okončanja predmetnog parničnog postupka. Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud u ovom predmetu prvu procesnu radnju preduzeo 18. septembra 2013. godine, kada se proglasio stvarno nenadležnim za dalje postupanje u predmetnom postupku, odnosno prvu radnju u predmetnom postupku je preduzeo dvije i po godine nakon podnošenja tužbe a to ponašanje Ustavni sud ocjenjuje kao neažurno. Evidentno je da je Okružni privredni sud na navedeni način u znatnoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog parničnog postupka, a u odgovoru na apelaciju za ovaj period neaktivnosti nije ponudio opravdanje. Nakon odlučivanja o žalbi koju su podnijeli apelanti na navedeno rješenje Okružnog privrednog suda, predmet je dostavljen Osnovnom sudu 28. marta 2014. godine na dalje postupanje.
27. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon što mu je Okružni privredni sud dostavio predmet na dalje postupanje, u predmetnom parničnom postupku preduzimao određene procesne radnje, tako što je prijedlog apelanata za određivanje privremene mjere obezbjeđenja Rješenjem broj 71 0 P 188889 14 P od 22. jula 2014. godine odbio kao neosnovan, te se nakon donošenja navedenog rješenja proglasio stvarno nenadležnim za dalje postupanje u predmetnom postupku, odnosno Osnovni sud je izazvao sukob nadležnosti i predmet je 1. decembra 2014. godine dostavio Vrhovnom sudu radi odlučivanja o stvarnoj nadležnosti sudova za dalje postupanje u predmetnom postupku. Vrhovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 188889 14 R od 29. januara 2015. godine odlučio da je u ovoj pravoj stvari stvarno nadležan za dalje postupanje Osnovni sud i cio spis je dostavljen Osnovnom sudu 12. februara 2015. godine. Osnovni sud je, nakon što mu je Vrhovni sud dostavio predmet kao stvarno nadležnom sudu na dalje postupanje u ovoj pravnoj stvari, zakazao ročište za razmatranje prijedloga apelanata za određivanje sudske mjere obezbjeđenja i nakon što je punomoćnik apelanata dopisom povukao prijedlog za određivanje sudske mjere, Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 188889 15 P 2 od 22. maja 2015. godine kojim se smatra da je prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja povučen. Ustavni sud zapaža da Osnovni sud, iako je u predmetnom parničnom postupku preduzimao određene procesne radnje, nije postupao dovoljno efikasno, jer nije odlučio o tužbenom zahtjevu apelanata, već je neosnovano izazvao sukob nadležnosti zanemarujući rješenje Višeg privrednog suda od 14. novembra 2013. godine kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelanata podnesena protiv rješenja Okružnog privrednog suda kojim se proglasio stvarno nenadležnim za dalje postupanje u predmetnom parničnom postupku, čime je dodatno doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
28. Ustavni sud zapaža da se predmetni parnični postupak i četiri godine nakon podnošenja tužbe nalazi u početnoj fazi za šta odgovornost najviše snosi Okružni privredni sud, koji je tek nakon dvije i po godine od prijema tužbe preduzeo prvu procesnu radnju, tako što se proglasio stvarno nenadležnim, a potom je Osnovni sud neopravdano izazvao sukob nadležnosti iako je to pitanje već bilo riješeno rješenjem Višeg privrednog suda, što je dodatno, ali u manjoj mjeri, uticalo na dužinu trajanja predmetnog postupka.
29. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da je predmetni parnični postupak četiri godine nakon podnošenja tužbe još uvijek u početnoj fazi, te da je u postupanju Okružnog privrednog suda evidentan neopravdano dug period neaktivnosti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Osnovnom sudu da bez daljeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku Republike Srpske odgovarajuća satisfakcija za apelante.
33. U pogledu zahtjeva apelanata za naknadu troškova za sastav apelacije u iznosu od 1.170,00 KM, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizilazi da troškovi u vezi sa sastavljanjem apelacije padaju isključivo na teret apelanata.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» gdje se predmetni parnični postupak, i nakon četiri godine od podnošenja tužbe, još uvijek nalazi u početnoj fazi. Pri tome je u ponašanju Okružnog privrednog suda evidentan duži period neopravdane neaktivnosti, a ni Osnovni sud u svom postupanju nije bio u dovoljnoj mjeri efikasan, pa dužina trajanja predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
35. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman