Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-400/15 (J. M. i R. F.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-400/15
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 400/15, rješavajući apelaciju Janjke Matuzović i Ruže Filipović, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. rujna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija Janjke Matuzović i Ruže Filipović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja ovršnog postupka koji se vodi u Općinskom sudu u Bihaću u predmetu broj 33 0 I 4527 13 I 3.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Janjka Matuzović i Ruža Filipović (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Zajednička odvjetnička kancelarija „Gorana Jezdić i Vlade Matuzović“, podnijele su 20. siječnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan ovršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 33 0 I 4527 08 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. lipnja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 6. srpnja 2015. godine i 24. srpnja 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantice su 21. ožujka 2008. godine Općinskom sudu podnijele prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda P-83/03 od 25. listopada 2007. godine protiv J. Đ. (u daljnjem tekstu: ovršenik) radi isplate troškova parničnog postupka u iznosu od 7.694,35 KM. Apelantice su predložile da se ovrha provede zapljenom, procjenom i prodajom ovršenikovih pokretnih stvari. Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen u rad pod brojem 33 0 I 4527 08 I.
6. Općinski sud je rješenjem od 8. travnja 2008. godine dopustio predloženu ovrhu.
7. Zaključkom od 27. svibnja 2008. godine Općinski sud je pozvao apelantice da dostave ovršenikovu točnu adresu stanovanja ili prebivališta. Apelantice su podneskom od 19. lipnja 2008. godine dostavile ovršenikovu adresu.
8. Općinski sud je 14. listopada 2008. godine naložio apelanticama da u roku od tri mjeseca predlože novo sredstvo ovrhe, s obzirom na to da je 13. listopada 2008. godine održano ročište na licu mjesta na ovršenikovoj adresi, te da nisu pronađene pokretne stvari koje mogu biti predmet pljenidbe niti ovršenik posjeduje bilo kakvu imovinu, a istodobno je nezaposlena osoba i nema novčana primanja.
9. Apelantice su 23. prosinca 2008. godine predložile Općinskom sudu da ovršeniku naloži da dostavi podatke o svojoj imovini.
10. Zaključkom od 4. rujna 2009. godine Općinski sud je obavijestio apelantice da je blagajna Federalnog zavoda MIO/PIO vratila neprovedeno rješenje o ovrsi s napomenom da ovršenik nije korisnik mirovine, te je naložio apelanticama da odrede drugo sredstvo i predmet ovrhe.
11. Općinski sud je 6. siječnja 2010. godine donio rješenje kojim se ovrha obustavlja zbog toga što apelantice nisu uredile prijedlog za ovrhu.
12. Nezadovoljne navedenim rješenjem, apelantice su 13. siječnja 2010. godine uložile prigovor.
13. Rješenjem od 13. veljače 2010. godine Općinski sud je usvojio prigovor i stavio izvan snage rješenje kojim je obustavljen postupak, te je odredio da se ovršni postupak nastavlja.
14. Općinski sud je 18. ožujka 2011. godine obavijestio apelantice da su ovlaštene osobe prilikom izlaska na lice mjesta 14. ožujka 2011. godine ustanovile da ovršenik ne posjeduje pokretnu ili nepokretnu imovinu i da ne posjeduje nikakva novčana primanja, te je apelanticama ostavljen rok od osam dana da dostave uređeni prijedlog za ovrhu.
15. Apelantice su 13. svibnja 2013. godine predložile da se ovrha provede zabilježbom, procjenom i prodajom ovršenikovih nepokretnih stvari, a Općinski sud je rješenjem od 20. svibnja 2013. godine donio rješenje o izmjeni rješenja o ovrsi.
16. Dopisom od 7. lipnja 2013. godine Općinski sud je obavijestio apelantice da je ovršenik, odnosno osoba J. Đ. preminula, te da mogu u roku od 15 dana dostaviti podatke o nasljednicima iza umrle i predložiti da im se postavi privremeni zastupnik kako bi se postupak ovrhe mogao nastaviti.
17. Podnescima od 12. srpnja 2013. godine i 22. listopada 2013. godine apelantice su obavijestile Općinski sud da ovršenica nije preminula, te su predložile da, u slučaju da se utvrdi da je preminula, da se njezinim nasljednicima postavi privremeni zastupnik.
18. Podneskom od 16. lipnja 2014. godine apelantice su obavijestile Općinski sud da je ovršenica preminula 14. lipnja 2014. godine, te su predložili da se nasljednicima postavi privremeni zastupnik.
19. Općinski sud je zaključkom od 4. studenog 2014. godine naložio apelanticama da u roku od 15 dana dostave točne adrese ovršenikovih nasljednika uz obvezno dostavljanje rješenja o nasljeđivanju kako bi sud utvrdio tko je naslijedio imovinu radi nastavka provođenja ovrhe.
20. Punomoćnici apelantica su 3. prosinca 2014. godine dostavili podatke o nasljednicima uz napomenu da ostavinski postupak nije okončan.
21. Prema stanju spisa, ovršni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelantice smatraju da su im u ovršnom postupku povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantice su, između ostaloga, istakle da, iako je od donošenja rješenja o ovrsi proteklo više od šest godina, ovršni postupak nije okončan, odnosno apelantice još uvijek ne mogu naplatiti svoja potraživanja na ime troškova parničnog postupka. Imajući u vidu navedeno, apelantice su predložile da Ustavni sud usvoji njihovu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i odredi im naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja ovršnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
23. U odgovorima na apelaciju Općinski sud je istakao da je u ovršnom postupku u razumnim rokovima kontinuirano poduzimao procesne radnje, te da je bilo procesnih smetnji zbog čega postupak nije okončan. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud smatra da je apelacija apelantica neutemeljena, te da im nisu povrijeđena navedena prava.
V.Relevantni propisi
24. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 5.
Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.
(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
VI.Dopustivost
25. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
27. Prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, iznimno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
28. Apelantice su se obratile Ustavnom sudu zbog činjenice da ovršni postupak povodom njihovog prijedloga za ovrhu od 21. ožujka 2008. godine, u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, traje nerazumno dugo.
29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
30. Apelantice smatraju da im je zbog dužine trajanja ovršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
31. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
32. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Razdoblje koje se uzima u obzir
33. Ustavni sud zapaža da su apelantice 21. ožujka 2008. godine pokrenule ovršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste razdoblje duže od sedam godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
34. U konkretnom slučaju radi se o ovršnom postupku koji su apelantice pokrenule radi naplate novčanog potraživanja na ime troškova parničnog postupka. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, te činjenicu da je tijekom postupka u nekoliko navrata utvrđeno da ovršenik ne posjeduje imovinu, Ustavni sud smatra da se konkretan predmet može smatrati nešto složenijim.
35. Analizirajući duljinu trajanja ovršnog postupka, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, odlučujući o prijedlogu za ovrhu od 21. ožujka 2008. godine, rješenje o ovrsi donio u relativno kratkom roku, odnosno 8. travnja 2008. godine. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u relativno kratkom roku održao ročište na ovršenikovoj adresi pri čemu je utvrđeno da ovršenik ne posjeduje imovinu, kao i da je sudski ovršitelj 31. siječnja 2011. godine ponovno pokušao utvrditi ovršenikovu imovinu pri čemu je također utvrđeno da ovršenik ne posjeduje pokretne i nepokretne stvari, te da ne posjeduje nikakva novčana primanja. Općinski sud je dopisom od 18. ožujka 2011. godine pozvao apelantice da u roku od osam dana urede prijedlog za ovrhu, a apelantice su, prema stanju spisa, nakon proteka više od dvije godine podneskom od 13. svibnja 2013. godine dostavile uređen prijedlog za ovrhu, nakon čega je Općinski sud u relativno kratkom roku rješenjem od 20. svibnja 2013. godine izmijenio rješenje o ovrsi od 8. travnja 2008. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da je u nastavku postupka utvrđeno da je ovršenica preminula, te su apelantice pozvane da urede prijedlog za ovrhu na način da dostave točne adrese nasljednika preminule, kao i da dostave rješenje o nasljeđivanju iza ovršenika, te da su apelantice 3. prosinca 2014. godine dostavile podatke o nasljednicima uz napomenu da ostavinski postupak nije okončan. Imajući u vidu naprijed izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju u suštini radi o specifičnom postupku ovrhe u kojemu je u nekoliko navrata utvrđeno da ovršenik nema imovinu koja bi mogla biti predmet ovrhe, te da je ovršenica preminula nakon što su apelantice dostavile točne podatke o imovini koja bi mogla biti predmet ovrhe, zbog čega Ustavni sud smatra da su, iako se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku koji se smatra hitnim, u postupku postojale objektivne okolnosti zbog kojih ovršni postupak nije okončan ni nakon više od sedam godina. Navedeno razdoblje trajanja ovršnog postupka se, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može staviti na teret Općinskom sudu. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je taj sud kontinuirano poduzimao radnje iz svoje nadležnosti, te da nije imao značajnijih razdoblja neaktivnosti, što sve ukazuje na to da je sud vodio postupak tako da se njegov tijek ne ometa, odnosno da se efektivno okonča, zbog čega Ustavni sud iz stanja spisa nije mogao zaključiti da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio predmetni postupak, dok su apelantice imale duža razdoblja neaktivnosti u postupku, čime su doprinijele dužini trajanja postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da se razdoblje od nešto više od sedam godina u kojemu nije provedena predložena ovrha ne može smatrati nerazumnim razdobljem neizvršenja s aspekta prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada ovršni postupak zbog postojanja objektivnih okolnosti, koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu, traje dulje od sedam godina, pri čemu je Općinski sud kontinuirano poduzimao radnje iz svoje nadležnosti, te nije imao značajnijih razdoblja neaktivnosti, dok su apelantice imale duža razdoblja neaktivnosti, čime su doprinijele dužini trajanja postupka.
38. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman