Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1136/14 (D.o.o. Ciglana Bihać)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1136/14
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1136/14, rješavajući apelaciju DOO „Ciglana“ Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija DOO „Ciglana“ Bihać.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Bihaću u predmetu broj 017-0-I-07-002438, koji je nakon podnošenja apelacije okončan rješenjem Općinskog suda u Bihaću od 7. jula 2015. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. DOO „Ciglana“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Mirsad Kadić, advokat iz Bihaća, podnio je 13. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio u Općinskom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 017-0-I-07-002438, koji je nakon podnošenja apelacije okončan rješenjem Općinskog suda od 7. jula 2015. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 29. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 9. jula 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 18. maja 2007. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda broj P-710/05 od 7. februara 2007. godine, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, što je Općinski sud dozvolio svojim rješenjem od 19. septembra 2007. godine.
6. Prema navodima Općinskog suda, sudski izvršitelji prilikom izlaska na lice mjesta 13. juna 2008. godine sačinili su zapisnik o pljenidbi.
7. Treće lice je 7. avgusta 2008. godine izjavilo prigovor protiv rješenja o izvršenju, koji je dostavljen na odgovor punomoćniku apelanta i izvršeniku, a apelantov punomoćnik je 11. septembra 2008. godine dostavio odgovor na prigovor.
8. Zaključkom Općinskog suda od 4. novembra 2008. godine treće lice je upućeno na pokretanje parnice protiv apelanta radi proglašenja nedopuštenim izvršenja na pokretnoj stvari – teretnom vozilu. Dnevnom naredbom od 4. novembra 2008. godine određeno je da se zaključak dostavi apelantovom punomoćniku, izvršeniku i trećem licu.
9. Zaključkom Općinskog suda od 7. juna 2010. godine zakazano je prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika za 18. juni 2010. godine.
10. Kako se na prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika nije pojavio niko od ponuđača kupaca, ročište je proglašeno neuspjelim.
11. Zaključkom Općinskog suda od 1. jula 2010. godine zakazano je drugo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika za 7. juli 2010. godine.
12. Pismenim podneskom dostavljenim sudu 7. jula 2010. godine, apelantov punomoćnik je tražio odgodu zakazanog ročišta.
13. Zaključkom Općinskog suda od 6. juna 2011. godine zakazano je drugo ročište za prodaju pokretnih stvari za 15. juni 2011. godine.
14. Na drugom ročištu za prodaju pokretnih stvari izvršenika kao jedini kupac pojavio se apelant.
15. Rješenje o dosudi Općinski sud je donio 16. novembra 2012. godine, dok je dnevnom naredbom od istog datuma određeno da se rješenje dostavi apelantovom punomoćniku i izvršeniku i da se postavi na oglasnu tablu suda.
16. Općinski sud je 7. jula 2015. godine donio rješenje o namirenju, a dnevnom naredbom od istog datuma određeno je da se rješenje dostavi apelantovom punomoćniku i izvršeniku.
17. Prema informacijama dobijenim od Općinskog suda, apelantov punomoćnik je rješenje o namirenju primio 9. jula 2015. godine.
18. Apelant je u toku postupka u više navrata Općinskom sudu dostavljao urgencije za okončanje njegovog predmeta.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
20. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok izvršnog postupka, obrazloženog u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud se nije očitovao u pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, iako je predmetni izvršni postupak okončan rješenjem Općinskog suda od 7. jula 2015. godine, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
29. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30. i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24). Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlogom za izvršenje od 18. maja 2007. godine pokrenuo izvršni postupak i da je taj postupak okončan rješenjem Općinskog suda od 7. jula 2015. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od preko osam godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se vodio u Općinskom sudu, da se radilo o postupku čija priroda zahtijeva određenu hitnost u postupanju, te da se ne radi o naročito složenom postupku. Budući da je apelant nastojao realizovati potraživanje koje mu je dosuđeno pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda broj P-710/05 od 7. februara 2007. godine, te da je u više navrata urgirao kod Općinskog suda s ciljem hitnog rješavanja njegovog predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta.
32. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlogom za izvršenje od 18. maja 2007. godine pokrenuo izvršni postupak, a da je Općinski sud tek 19. septembra 2007. godine donio rješenje o izvršenju, odnosno puna četiri mjeseca nakon što je prijedlog podnesen. Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 15. ZIP-a, koja propisuje rok od osam dana za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje. Očigledno je da je Općinski sud znatno izašao iz zakonskog okvira koji reguliše to pitanje. Pri tome, Općinski sud u svom odgovoru nije ponudio nikakvo objašnjenje u pogledu perioda neaktivnosti.
33. Ustavni sud konstatuje da je Općinski sud u periodu do 2012. godine provodio određene radnje usmjerene ka okončanju izvršnog postupka, ali je taj postupak okončan tek 2015. godine. Naime, Općinski sud je za juni 2010. godine zakazao prvo ročište, koje je proglašeno neuspjelim, dok je drugo ročište, zakazano za juli 2010. godine, odgođeno na zahtjev apelantovog punomoćnika. Na novom ročištu održanom u junu 2011. godine apelant se pojavio kao jedini kupac. Međutim, iako je Općinski sud provodio određene radnje u apelantovom predmetu, Ustavni sud ne može ne primijetiti velike vremenske razmake između pojedinih radnji, pa je tako između dva zakazana ročišta prolazilo i po godinu dana, što je za Ustavni sud neprihvatljivo. Općinski sud je krajem 2012. godine donio rješenje o dosudi, a tek 7. jula 2015. godine rješenje o namirenju. Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio nikakvo opravdanje za period od 2012. do 2015. godine, u kojem nije provodio nikakve radnje usmjerene ka okončanju izvršnog postupka. Čak ni apelantove urgencije, koje je upućivao u toku cijelog postupka, nisu naišle na pozitivan odgovor Općinskog suda.
34. Iz stanja spisa i odgovora Općinskog suda proizlazi da je izvršni postupak okončan donošenjem rješenja o namirenju iz jula 2015. godine, kako je Općinski sud i obavijestio Ustavni sud u svom dopisu.
35. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u preduzimanju svojih procesnih radnji u predmetnom izvršnom postupku postupao u jednom dijelu aktivno, i to kada je provodio određene radnje i zakazivao ročišta. Međutim, Ustavni sud konstatuje da je Općinski sud prijedlog za izvršenje usvojio četiri mjeseca nakon njegovog podnošenja. Također, između zakazivanja pojedinih ročišta prolazili su duži vremenski periodi u kojima Općinski sud nije provodio nikakve procesne radnje u apelantovom predmetu. Osim toga, u periodu od 2012. godine do 2015. godine Općinski sud je bio krajnje pasivan, pa je rješenje o namirenju donio tek protekom dvije godine od posljednje preduzete radnje u ovom izvršnom predmetu.
36. Imajući u vidu činjenicu da je predmetni postupak po zakonu hitan, te da je u takvoj vrsti postupka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina postupka koji je trajao osam godina ne zadovoljava zahtjev razumnosti. Naime, javna vlast obavezna je da pravosudni sistem uredi tako da se povinuje standardima člana 6. Evropske konvencije, što je u konkretnom slučaju nesporno izostalo. Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano odredbom člana 5. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.
37. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da je izvršni postupak trajao osam godina, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da su u konkretnom slučaju povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
38. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u iznosu koji, u skladu sa svojom praksom, odredi Ustavni sud. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
40. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra, a s obzirom na činjenicu da je predmetni izvršni postupak okončan, da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku jer je predmetni izvršni postupak, koji je apelant kao tražilac izvršenja pokrenuo 18. maja 2007. godine pred Općinskim sudom, i to prijedlogom za izvršenje, okončan rješenjem tog suda od 7. jula 2015. godine nakon više od osam godina, a s obzirom na to da je izvršni postupak po samom zakonu hitne prirode, dužina trajanja predmetnog izvršnog postupka nije zadovoljila standarde prava na pravično suđenje.
42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman