Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2636/12 (S. S. i M. K.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Nema povrede
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
- Upravni postupak
- Miješanje u porodični život
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2636/12
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2636/12, rješavajući apelaciju Stanka Sesara i Mila Kvesića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. rujna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija Stanka Sesara i Mila Kvesića podnesena protiv presuda Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 08 0 U 000125 11 Uvp 2 od 18. travnja 2012. godine i broj 08 0 U 000125 08 U od 28. travnja 2009. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, resursa i zaštite okoliša Zapadnohercegovačkog kantona broj 06-02-23-17/07 od 28. studenog 2008. godine i Rješenja Službe za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Općine Široki Brijeg broj 06-23-1605/07 od 25. rujna 2007. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Stanko Sesar i Mile Kvesić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Širokog Brijega, koje zastupaju Josip Muselimović i Ana Primorac, odvjetnici iz Mostara, podnijeli su 12. srpnja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 U 000125 11 Uvp 2 od 18. travnja 2012. godine, Presude Kantonalnog suda broj 08 0 U 000125 08 U od 28. travnja 2009. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, resursa i zaštite okoliša Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 06-02-23-17/07 od 28. studenog 2008. godine i Rješenja Službe za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Općine Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Služba) broj 06-23-1605/07 od 25. rujna 2007. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Ministarstva i Službe zatraženo je 30. prosinca 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Ministarstvo i Služba su odgovore na apelaciju dostavili u razdoblju od 9. do 19. prosinca 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Služba je Rješenjem broj 06-23-1605/07 od 25. rujna 2007. godine izdala lokacijsku dozvolu Mjesnoj zajednici „Lijeva obala“ za proširenje groblja „Bili Brig“ u Širokom Brijegu na navedenim katastarskim česticama.
6. Rješenjem Ministarstva broj 06-02-23-17/07 od 28. studenog 2008. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanata izjavljen protiv navedenog rješenja Službe. U obrazloženju rješenja je navedeno da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo provelo postupak sukladno čl. 35, 37. i 38. Zakona o prostornom uređenju Zapadnohercegovačkog kantona, te je na temelju zahtjeva Mjesne zajednice „Lijeva obala“ donio lokacijsku dozvolu za proširenje navedenog groblja. Dalje je istaknuto da je Služba utvrdila da je proširenje groblja sukladno važećem dokumentu prostornog uređenja, odnosno Odluci o izmjenama i dopunama urbanističkog plana uređenja naselja Široki Brijeg. Utvrđeno je da su u postupku pribavljene potrebne suglasnosti, te ostala potrebna dokumentacija koja je navedena u obrazloženju lokacijske dozvole.
7. U ponovnom postupku upravnog spora Presudom Kantonalnog suda broj 08 0 U 000125 08 U od 28. travnja 2009. godine odbijena je tužba apelanata kojom su pokrenuli upravni spor protiv konačnog rješenja Ministarstva. U obrazloženju presude je navedeno da, nasuprot neutemeljenim navodima tužbe apelanata, u predmetnom postupku su pribavljene potrebne suglasnosti koje su prethodile izdavanju lokacijske dozvole za proširenje već postojećeg groblja (suglasnost JP „HT Mostar“ d.o.o. Mostar, JP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Široki Brijeg, JP „Elektroprivreda HZHB“ d.d. Mostar, sanitarna suglasnost). Kantonalni sud je dalje utvrdio da navodi iz tužbe da su stvarno stanje na terenu i urbanističko-tehnički uvjeti projekta različiti nemaju nikakvog utjecaja u konkretnoj stvari obzirom na to da je to u nadležnosti građevinske inspekcije koja poduzima radnje iz svoje nadležnosti. Također je navedeno da, budući da je za izdavanje lokacijske dozvole priložena sva potrebna dokumentacija, navodi iz tužbe koji se odnose na neispunjavanje uvjeta prema Odluci o pogrebnoj djelatnosti, uređivanju i održavanju groblja iz 1978. godine nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer iz stanja spisa proizlazi da se radi o proširenju groblja, a ne o izgradnji novog groblja, kako su to apelanti u tužbi neutemeljeno naveli.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 08 0 U 000125 11 Uvp 2 od 18. travnja 2012. godine zahtjev apelanata za izvanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 28. travnja 2009. godine je odbijen kao neutemeljen.
9. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva apelanata i propisa iz članka 41. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima. Dalje je istaknuto da se groblja u naseljenom mjestu Široki Brijeg izgrađuju, proširuju i uređuju sukladno urbanističkom planu, kako je to određeno odredbom članka 3. stavak 1. Odluke o pogrebnoj djelatnosti i o uređivanju i održavanju groblja. U ostalim naseljenim mjestima na području općine, kako je dalje utvrđeno, izgradnja novih grobalja i proširenje postojećih vrši se na prijedlog mjesnih zajednica ako su ispunjeni urbanistički, sanitarni i drugi uvjeti, a posebno da su od naselja udaljena najmanje 300 metara, da je odabrano zemljište blago strmo i ocjedito, te da groblje putem podzemnih voda ili na drugi način ne ugrožava postojeće objekte za snabdijevanje vodom za piće i druge potrebe pučanstva, kako je to određeno člankom 3. stavak 2. navedene odluke. Međutim, zaključio je Kantonalni sud, iz spisa je vidljivo, a što ni apelanti ne dovode u pitanje, da je prostor namijenjen za proširenje postojećeg groblja određen važećim urbanističkim planom grada Široki Brijeg i da je takav zahvat predviđen tim urbanističkim planom sukladno članku 3. stavak 1. Odluke o pogrebnoj djelatnosti i o uređivanju i održavanju groblja. Nadalje je istaknuto da podaci u spisu ne upućuju da bi parcela na koju se proširuje groblje bila unutar bilo kakvih zaštićenih zona ili unutar tijekova voda, vodozaštitnih, poplavnih i sličnih područja, a niti je posebnim propisima određeno pribavljanje stručnih podloga, kakvo navode apelanti. Konačno, kako je naveo Kantonalni sud, kako se vidi iz urbanističkih uvjeta, po cijeloj duljini prostora prema objektima apelanata osigurava se pojas zelenila. Dalje je navedeno da predmetnim grobljem upravlja Mjesna zajednica „Lijeva obala“ kako je to i određeno odredbom članka 7. stavak 1. Odluke o pogrebnoj djelatnosti i o uređivanju i održavanju groblja. S tim u svezi, Kantonalni sud je istaknuo da, prema odredbama Zakona o načelima lokalne samouprave u FBiH, mjesna zajednica je pravna osoba, a statutom mjesne zajednice utvrđuju se tijela, način odlučivanja i druga pitanja od značaja za rad mjesne zajednice, a apelanti nisu iznijeli nikakve konkretne razloge da su te odredbe povrijeđene. Suprotno navodima apelanata, kako je zaključio Kantonalni sud, suglasnosti u postupku izdavanja lokacijske dozvole koje daju određena gospodarska društva jesu suglasnosti tih društava da njihovi objekti i instalacije nisu ugroženi predmetnim zahvatima u prostor, u konkretnom slučaju proširenjem groblja.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na privatni i obiteljski život i dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Istaknuli su da je u upravnom postupku i postupku upravnog spora pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je proizvoljno primijenio materijalno pravo. Apelanti navode da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Odluku o pogrebnoj djelatnosti, uređivanju i održavanju groblja iz 1978. godine prema kojoj groblja moraju biti udaljena najmanje 300 metara od naselja, zatim, da projektna dokumentacija nije potpuna, niti su pribavljene potrebne komunalne suglasnosti. Zbog toga je moguće da putem podzemnih voda ili na drugi način predmetno groblje ugrožava postojeće objekte za snabdijevanje vodom za piće i druge potrebe apelanata. Dalje, apelanti navode da im je, zbog nezakonitog proširenja groblja u neposrednoj blizini njihovih stambenih objekata, narušeno pravo na privatnost njihovog doma, jer iz svog dnevnog boravka vide nadgrobne spomenike, a budući da je groblje javno mjesto, svakodnevno se na njemu okuplja veći broj ljudi. Zbog toga, apelanti i njihove obitelji ne mogu uživati u privatnosti svog doma.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je taj sud iscrpno obrazložio svoje odluke, izjašnjavajući se i o pitanjima koja su apelanti kao sporna naveli u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena.
12. Ministarstvo je u odgovoru navelo hronološki tijek postupka, te da apelacija nije utemeljena, zbog čega su predložili da se apelacija odbije kao neutemeljena.
13. Služba je u odgovoru navela da je postojeće groblje napravljeno znatno prije stambenih objekata apelanata, da se prošireno groblje nalazi preko puta prometnice uz gradnju ogradnog zida i pojasa zelenila, a ne tik uz objekte apelanata, kako su to naveli u apelaciji. Istaknuto je da je predmetna lokacijska dozvola donijeta sukladno zakonu i prostorno-planskoj dokumentaciji, da su u predmetnom postupku pribavljene sve potrebne suglasnosti i da tim aktom nisu povrijeđena prava apelanata na koja su se pozvali u apelaciji.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o prostornom uređenju („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona“ br. 4/99, 15/01 i 10/03) relevantne odredbe glase:
Članak 1.
Prostornim uređenjem osigurava se gospodarenje, zaštita i upravljanje prostorom Zapadno-hercegovačkog kantona (…), kao osobito vrijednim i ograničenim prirodnim dobrom.
Prostorno uređenje obuhvaća mjere za ostvarivanje sustava prostornog uređenja, te izradu i provođenje dokumenata prostornog uređenja.
Članak 2.
Gospodarenjem, zaštitom i upravljanjem prostorom ostvaruju se uvjeti za društveni i gospodarski razvoj, zaštitu okoliša, racionalno korištenje prirodnih i povijesnih dobara na načelu integralnog pristupa u planiranju prostora.
Integralni pristup u planiranju prostora obuhvaća naročito:
- poznavanje, provjeru i ocjenu mogućnosti razvoja u prostoru,
- izradu dokumenata prostornog uređenja,
- praćenje provedbe dokumenata prostornog uređenja.
Provođenje dokumenata prostornog uređenja Članak 35. st. 1. i 2.
Lokacijska dozvola Svaki zahvat u prostoru provodi se sukladno dokumentima prostornog uređenja, posebnim propisima i lokacijskom dozvolom.
Lokacijska dozvola je upravni akt, a izdaje se na temelju dokumenata prostornog uređenja, te posebnih zakona i propisa donesenih na temelju tih zakona.
VI.Dopustivost
15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 08 0 U 000125 11 Uvp 2 od 18. travnja 2012. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporenu presudu apelanti su primili 21. svibnja 2012. godine a apelacija je podnesena 12. srpnja 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelanti osporavaju navedene odluke, tvrdeći da su im tim odlukama povrijeđena prava iz članka II/3.(e), (f) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1, članka 8. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2., što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
22. Ustavni sud podsjeća da se, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjuje na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obveza. U predmetnom postupku apelanti su tražili poništenje upravnog akta - lokacijske dozvole za proširenje groblja u neposrednoj blizini njihovih stambenih objekata, te je ishod predmetnog postupka upravnog spora imao odlučujući značaj za građanska prava apelanata (vidi, mutatis mutandis, Europski sud za ljudska prava, Powell i Rayner protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. veljače 1990. godine, Serija A broj 172, str. 18). Stoga je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
23. U odnosu na navode apelanata da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
24. Iznimno, Ustavni sud će se upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovitog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, obzirom na pitanja koja apelanti problematiziraju, ispitati je li osporena odluka redovitog suda zasnovana na proizvoljnoj primjeni prava.
25. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su tijela uprave i Kantonalni sud u postupku upravnog spora i postupku izvanrednog preispitivanja sudske odluke dovoljno jasno i argumentirano obrazložili svoje odluke, dajući za svoje stajalište jasna obrazloženja koja se niti u jednom segmentu ne doimaju proizvoljnim. Naime, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti navodi apelanata o proizvoljnosti u primjeni prava, posebice zato što apelanti, osim ponavljanja navoda koje su isticali u prethodnom postupku, a koje je Kantonalni sud ispitao u osporenim presudama i dao razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, nisu ponudili bilo kakvu drugu argumentaciju. U svezi s navedenim, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u osporenim odlukama utvrdio da se groblja u gradu Široki Brijeg izgrađuju, proširuju i uređuju sukladno urbanističkom planu, kako je to određeno odredbom članka 3. stavak 1. Odluke o pogrebnoj djelatnosti i o uređivanju i održavanju groblja. Stoga je zaključio da su u konkretnom slučaju neutemeljeni navodi apelanata da je trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavak 2. navedene odluke a koja se odnosi na ostala naseljena mjesta na području ove općine. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud utvrdio da u konkretnom slučaju nije sporno da je prostor namijenjen za proširenje predmetnog groblja određen važećim urbanističkim planom grada Široki Brijeg, te da su u predmetnom postupku ispoštovane relevantne odredbe Zakona o prostornom uređenju. Ustavni sud dalje primjećuje da je Kantonalni sud detaljno obrazložio na kojim je sve relevantnim propisima utemeljio osporene odluke, te da je o tome dao detaljna i jasna obrazloženja koja se ne mogu smatrati proizvoljnim ili suprotnim pravu na obrazloženu odluku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
26. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku
27. Apelanti, također, smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno i njihovo pravo iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, budući da je predmetno groblje prošireno u neposrednoj blizini njihovih stambenih objekata.
28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2., što uključuje:
f) Pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku.
29. Članak 8. Europske konvencije glasi:
Svako ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske. Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.
30. Ustavni sud ukazuje na činjenicu da je bitna svrha članka 8. Europske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava garantirana ovim člankom (vidi, Europski sud za ljudska prava, Kroon protiv Nizozemske, presuda od 27. listopada 1994. godine, Serija A broj 297-C).
31. Pri određivanju radi li se u konkretnom slučaju o povredi članka 8. Europske konvencije, prvo se mora utvrditi pokreće li proširenje groblja u neposrednu blizinu stambenih objekata apelanata pitanja koja spadaju u opseg članka 8. stavak 1. Europske konvencije, te predstavlja li odluka koju apelanti osporavaju «miješanje» javnih vlasti u poštivanje privatnog i obiteljskog života i doma apelanata. Drugo, da bi «miješanje» bilo opravdano, mora biti «sukladno zakonu». Ovaj uvjet zakonitosti se, sukladno značenju termina Europske konvencije, sastoji od više elemenata: (a) miješanje mora biti utemeljeno domaćim ili međunarodnim zakonom; (b) zakon o kojem je riječ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dani predmet i (c) zakon, također, mora biti formuliran sa odgovarajućom točnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi, Europski sud za ljudska prava, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. travnja 1979. godine, Serija A broj 30, stavak 49).
32. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, u predmetu Hatton i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva ovaj sud je prihvatio da povećanje noćne buke u kućama podnositelja predstavke koje se nalaze u blizini aerodroma Heatrow predstavlja pitanje obuhvaćeno pravom na privatni i obiteljski život i pravom na poštivanje vlastitog doma (vidi, Europski sud za ljudska prava, Hatton i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 8. srpnja 2003. godine, stavak 96). U predmetu Kyrtatos protiv Grčke Europski sud je razmatrao prizive podnositelja predstavke prema članku 8. Europske konvencije da izgradnja stambenih zgrada u blizini njihovog zemljišta za koju su građevinsku dozvolu dale nacionalne vlasti izaziva razaranje fizičke sredine i negativno utječe na njihov život protivno odredbama članka 8. (vidi, Europski sud za ljudska prava, Kyrtatos protiv Grčke, presuda od 22. svibnja 2003. godine).
33. U odnosu na pitanje u konkretnom slučaju pokreće li proširenje predmetnog groblja u blizini stambenih objekata apelanata pitanja prema članku 8. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da apelanti tvrde da im pogled iz njihovih kuća pada na nadgrobne spomenike, da se na groblju kao javnom mjestu svakodnevno okuplja veliki broj ljudi (uključujući i održavanje pogreba). Također, navode da putem podzemnih voda ili na drugi način predmetno groblje ugrožava postojeće objekte za snabdijevanje vodom za piće i druge potrebe apelanata. Imajući u vidu navedeno, kao i citiranu praksu Europskog suda, Ustavni sud smatra da istaknute tvrdnje apelanata pokreću pitanja prava apelanata prema članku 8. Europske konvencije.
34. Nadalje, Ustavni sud mora utvrditi predstavlja li donošenje osporenih odluka kojim je odbijen zahtjev apelanata za poništenje lokacijske dozvole za proširenje groblja miješanje u pravo apelanata na poštivanje privatnog i obiteljskog života i pravo na privatnost njihovih domova u smislu članka 8. Europske konvencije. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su osporene odluke donesene primjenom odredaba Zakona o prostornom uređenju Zapadnohercegovačkog kantona za koje je Ustavni sud, u okviru razmatranja prava na pravično suđenje, utvrdio da nisu proizvoljno primijenjene. Pored toga, Ustavni sud uočava da je u predmetnom postupku utvrđeno da između stambenih objekata apelanata i predmetnog groblja prolazi prometnica, kao i da, prema urbanističkim uvjetima, predmetno groblje ima ogradni zid i pojas zelenila. Također je u postupku utvrđeno da su za proširenje predmetnog groblja izdane potrebne komunalne suglasnosti (vodovodne, sanitarne i dr.). Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da navodi apelacije ne ukazuju da je u konkretnom slučaju došlo do miješanja javnih vlasti u privatni i obiteljski život apelanata i privatnost njihovog doma.
35. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da u ovom slučaju nije došlo do povrede prava apelanata iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, budući da u okolnostima konkretnog slučaja nije došlo do miješanja javnih vlasti u privatni i obiteljski život i privatnost doma apelanata.
Ostali navodi
36. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti kršenje ovog prava nisu posebice obrazložili, već se navodi o kršenju tog prava, također, zasnivaju na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim točkama ove odluke. Obzirom na to, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice ispitivati navode apelanata i sa aspekta kršenja navedenog prava.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada je redoviti sud detaljno i jasno obrazložio osporenu odluku kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih odredaba materijalnog prava, tako da Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazalo da su pozitivnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanata, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
38. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, jer u konkretnim okolnostima nije došlo do miješanja javne vlasti u prava apelanata na privatni i obiteljski život i dom.
39. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman