Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2981/15 (Maverik d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2981/15
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2981/15, rješavajući apelaciju „Maverika“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Maverika“ d.o.o. Banja Luka.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se trenutno nalazi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 72 0 Ip 010013 14 Ip2.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Maverik“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Siniša Jungić, direktor, podnio je 16. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno vodi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u predmetu broj 72 0 Ip 010013 14 Ip2.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 11. avgusta 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 21. avgusta 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
5. Tražilac izvršenja Raiffeisen bank d.d. BiH je 4. januara 2005. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu sporazuma zaključenog između tražioca izvršenja i izvršenika „Zlatnog zrna“ d.o.o. Gradiška i M.S. radi duga u ukupnom iznosu od 747.315,99 KM.
6. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj IP 3/05 od 15. marta 2005. godine, a svojim Rješenjem broj DN-1560/08 od 24. septembra 2007. godine dozvolio je uknjižbu založnog prava na nepokretnostima, bliže opisanim u izreci rješenja, a radi namirenja tražioca izvršenja po osnovu rješenja o izvršenju.
7. Odlučujući o žalbi M.S. podnesenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 24. septembra 2007. godine, Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Ž-07-000 345 od 28. januara 2008. godine kojim je žalba M.S. odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.
8. Osnovni sud je rješenjem od 30. novembra 2009. godine na osnovu brisovne dozvole dozvolio uknjižbu brisanja založnog prava na nepokretnostima koje su predmet tog izvršenja, i to rješenje je postalo pravosnažno 31. decembra 2009. godine.
9. Nakon toga Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Gradiška (u daljnjem tkestu: RUGIP - PJ) je 24. septembra 2012. godine donijela rješenje kojim se odbija tražilac izvršenja Raiffeisen bank d.d. BiH za uknjižbu založnog prava u korist založnog povjerioca USAID-a zastupanog po Agroprom banci a.d. Banja Luka.
10. U toku izvršnog postupka došlo je do nekoliko promjena u odnosu na stranke u postupku, pa je tako pravni sljednik Agroprom banke postala Nova banka a.d. Banja Luka, dok je USAID svoja potraživanja prenio na Raiffeisen bank d.d. BiH. Takođe, na mjesto tražioca izvršenja naknadno je stupio apelant.
11. Svojim rješenjem broj 72 0 Ip 010013 14 Ip 2 od 11. novembra 2014. godine Osnovni sud je odbio apelantov uređeni prijedlog za izvršenje kao neosnovan, te stavio van snage rješenje o izvršenju tog suda od 15. marta 2005. godine i ukinuo sve sprovedene radnje. Istim rješenjem je naloženo RUGIP - PJ Gradiška da u C teretnom listu zk. ul. broj 29 k.o. Brestovčina i zk. ul. broj 198 k.o. Gradiša – selo izvrši brisanje zabilježbe rješenja tog suda od 15. marta 2005. godine (rješenje je ispravljeno rješenjem tog suda od 17. novembra 2014. godine).
12. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 11. novembra 2014. godine, ispravljenog rješenjem istog suda od 17. novembra 2014. godine, Okružni sud je žalbu uvažio svojim Rješenjem broj 72 0 I 010013 14 Gž 3 od 24. marta 2015. godine, rješenje Osnovnog suda od 11. novembra 2014. godine, ispravljeno rješenjem istog suda od 17. novembra 2014. godine, ukinuo u dijelu odluke kojim je odbijen apelantov uređeni prijedlog, te ukinuo u dijelu odluke kojim je stavljeno van snage rješenje o izvršenju od 15. marta 2005. godine i ukinute sve sprovedene radnje i kojim je naloženo RUGIP - PJ Gradiška da u C teretnom listu zk. ul. broj 29. k.o. Brestovčina i zk. ul. broj 198 k.o. Gradiša – selo izvrši brisanje zabilježbe rješenja tog suda od 15. marta 2005. godine, te u tim dijelovima predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
13. Osnovni sud je 28. maja 2015. godine donio Rješenje broj 72 0 Ip 010013 14 Ip 2, kojim je obustavio postupak izvršenja na nepokretnostima založnog izvršenika M.S. i to na nepokretnostima upisanim u zk. ul. broj 29. k.o. Brestovčina i zk. ul. broj 198 k.o. Gradiša – selo, a koje odgovaraju nepokretnostima upisanim u p.l. broj 2536 k.o. Brestovčina i p.l. broj 109 k.o. Brestovčina. Stavom dva izreke rješenja ukidaju se sve sprovedene radnje u odnosu na navedene nepokretnosti založnog izvršenika. Stavom tri izreke rješenja se nalaže RUGIP - PJ Gradiška da u C teretnom listu zk. ul. broj 29. k.o. Brestovčina i zk. ul. broj 198 k.o. Gradiša – selo izvrši brisanje zabilježbe rješenja tog suda od 15. marta 2005. godine. Četvrtim stavom izreke rješenja se određuje da se ovaj izvršni postupak nastavlja na pokretnim stvarima izvršenika M.S., i to na predmetima bliže navedenim u rješenju.
14. Apelant je protiv rješenja Osnovnog suda od 28. maja 2015. godine podnio žalbu Okružnom sudu.
15. Prema stanju spisa, rješavanje predmeta je u toku pred Okružnim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da, zbog radnji redovnih sudova, trpi veliku štetu, jer se radi o proizvodnji i distribuciji proizvoda (brašna i drugih pšeničnih proizvoda), a da su redovni sudovi namjerno odugovlačili s izvršnim postupkom sve dok ga na kraju nisu obustavili. Na ovakav način apelantu je onemogućeno korišćenje imovine koja je faktički njegova svojina, jer sudovi ne dozvoljavaju da se postupak nastavi i imovina koja je predmet spora dosudi i preda apelantu u posjed. Apelant potražuje i naknadu štete zbog dugogodišnjeg vođenja postupka u iznosu od 10.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
17. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 21. avgusta 2015. godine naveo da smatra da nema zakonskih elemenata za usvajanje apelantove apelacije, jer je taj sud u ovom predmetu postupao bez ikakvog odugovlačenja i čekanja. S obzirom na to da su stranke izjavljivale žalbe od momenta preuzimanja apelantovog potraživanja prema izvršenicima, znatan protek vremena je bio u postupanju po žalbama stranaka na prvostepene odluke u ovom izvršnom postupku. Prema navodima Osnovnog suda, spis je, nakon apelantove podnesene žalbe protiv rješenja Osnovnog suda od 28. maja 2015. godine, dostavljen Okružnom sudu na postupanje.
V. Relevantni propisi
18. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka u predmetu broj 72 0 Ip 010013 14 Ip2, koji se trenutno nalazi pred Okružnim sudom.
22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
23. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Takođe, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
a)Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je tražilac izvršenja Raiffeisen bank d.d. BiH 4. januara 2005. godine pokrenuo izvršni postupak podnošenjem prijedloga za izvršenje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste gotovo 11 godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji je pravni prednik apelanta, kao tražilac izvršenja Raiffeisen bank d.d. BiH pokrenuo 4. januara 2005. godine radi izvršenja na osnovu sporazuma zaključenog između tražioca izvršenja i izvršenika. U toku postupka je došlo do promjena stranaka u postupku kako na strani tražioca izvršenja, tako i na strani izvršenika, što je nesumnjivo uticalo na dužinu postupka.
27. Što se tiče apelantovog ponašanja, on ni na koji način nije uticao na dužinu postupka. Štaviše, kako je i sam apelant naveo, radi se o proizvodnji i distribuciji prehrambenih artikala, što je nesumnjivo od velikog značaja za apelanta, naročito u pogledu brzine rješavanja njegovog predmeta.
28. Što se tiče ponašanja redovnih sudova, Ustavni sud konstatuje da izvršni postupak koji se vodi pred sudovima nije okončan ni nakon gotovo 11 godina. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina).
29. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud 15. marta 2005. godine donio rješenje o izvršenju na osnovu prijedloga za dozvolu izvršenja koji je tražilac izvršenja Raiffeisen bank d.d. BiH podnio 4. januara 2005. godine. Ustavni sud primjećuje da je zakonski rok za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje osam dana, dok je Osnovni sud o njemu odluku donio tek protekom roka od dva mjeseca. Ovaj period, iako neznatan uzimajući u obzir cjelokupno trajanje izvršnog postupka, ne može se smatrati razumnim, a što ni sam Osnovni sud nije osporio ponudivši argumente u svoju korist.
30. Dvije godine i šest mjeseci nakon donošenja rješenja o izvršenju, Osnovni sud je svojim rješenjem od 24. septembra 2007. godine dozvolio uknjižbu založnog prava na nepokretnostima, a radi namirenja tražioca izvršenja po osnovu rješenja o izvršenju. Niti ovaj period neaktivnosti od dvije godine i šest mjeseci Osnovni sud nije opravdao u svom odgovoru na apelaciju.
31. S druge strane, Okružni sud je, postupajući po žalbi izvršenika, svoju odluku donio u relativno kratkom roku, odnosno u roku od četiri mjeseca, što se ne može smatrati nerazumno dugim.
32. Osnovni sud je u narednom periodu donio i rješenje iz novembra 2009. godine kojim je dozvolio uknjižbu brisanja založnog prava na nepokretnostima koje su predmet tog izvršenja.
33. Tri godine nakon toga, RUGIP - PJ Gradiška je donijela rješenje kojim se odbija zahtjev tražioca izvršenja Raiffeisen bank d.d. BiH za uknjižbu založnog prava u korist založnog povjerioca USAID-a zastupanog po Agroprom banci a.d. Banja Luka.
34. Tek krajem 2014. godine Osnovni sud se ponovo pokazao aktivnim donoseći rješenje od 11. novembra 2014. godine kojim je odbio apelantov uređeni prijedlog za izvršenje kao neosnovan, te stavio van snage rješenje o izvršenju tog suda od 15. marta 2005. godine i ukinuo sve sprovedene radnje. Istim rješenjem je naloženo RUGIP - PJ Gradiška da u C teretnom listu zk. ul. broj 29. k.o. Brestovčina i zk. ul. broj 198 k.o. Gradiša – selo izvrši brisanje zabilježbe rješenja tog suda od 15. marta 2005. godine (rješenje je ispravljeno rješenjem tog suda od 17. novembra 2014. godine).
35. U ponovnom postupku po žalbi Okružni sud je bio vrlo ažuran pa je svoje rješenje donio u martu 2015. godine, odnosno četiri mjeseca nakon podnesene žalbe. Ovaj period se ne može smatrati nerazumno dugim.
36. Osnovni sud je svoje posljednje rješenje donio 28. maja 2015. godine kojim je obustavio postupak izvršenja, ukinuo sve sprovedene radnje i naložio RUGIP - PJ Gradiška da izvrši brisanje zabilježbe rješenja tog suda od 15. marta 2005. godine.
37. Posmatrajući cjelokupni period izvršnog postupka, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud svoje dvije odluke po žalbi donio u relativno kratkom roku, od po četiri mjeseca za svaku odluku, što se ne može ocijeniti nerazumno dugim. S druge strane, Osnovni sud je u postupanju u ovom izvršnom postupku imao znatno duže periode neaktivnosti koje ničim nije opravdao. Iako je u toku samog postupka bilo izmjena na strani kako tražioca izvršenja, tako i izvršenika, Ustavni sud ne smatra da je ta činjenica mogla u tolikoj mjeri uticati na dužinu trajanja postupka. Osnovni sud je od početka izvršnog postupka kasnio u ispunjavanju zakonskih rokova, pa je tako, umjesto osam dana, o prijedlogu za izvršenje odlučivao dva mjeseca. Ova činjenica sama po sebi ne bi nužno ukazivala na nerazumno trajanje izvršnog postupka da se to ponašanje nije i dalje nastavilo i dovelo do toga da, i nakon gotovo 11 godina od pokretanja izvršnog postupka, on još nije okončan.
38. Imajući u vidu navedeno, a prije svega činjenicu da Osnovni sud nije postupio u skladu sa odredbama člana 64 ZIP-a i da u periodu od gotovo 11 godina nije preduzeo neophodne radnje kako bi okončao izvršni postupak, ovaj period se ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6 Evropske konvencije.
39. Uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
40. Iako nije utvrdio odgovornost Okružnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim da naloži Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, te kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Ostali navodi
41. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na dužinu trajanja izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete
42. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete, zbog kršenja prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja izvršnog postupka, dosudi iznos od 10.000,00 KM. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. U konkretnom slučaju, iako postupak traje već duže vrijeme, Ustavni sud zapaža da postupak nije pokrenuo apelant, nego Raiffeisen bank d.d. BiH, te da je apelant na mjesto tražioca izvršenja stupio tek naknadno. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Okružnom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu u smislu relevantnih odredbi zakona.
VIII. Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kad redovni sudovi u periodu od gotovo 11 godina nisu okončali izvršni postupak u apelantovom predmetu.
44. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman