Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3655/14 ("Euro Auto" d.o.o. Vitez i drugi)

Odluka donesena 16. 09. 2015.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršaj
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3655/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 09. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine, u predmetu broj AP-3655/14, rješavajući apelacije "Euro Auto" d.o.o. Vitez i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

"Euro Auto" d.o.o. Vitez, protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 PR 085546 14 PŽP od 12. maja 2014. godine;

"M-Bl" d.o.o. Banja Luka, protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 PR 141848 14 PŽP od 7. aprila 2014. godine;

Zorica Božić Čolić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 PR 004954 13 PŽP od 28. marta 2014. godine;

Samil Kruško, Atif Hodžić i Semir Durak, protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 PR 034545 14 PŽP od 11.

septembra 2014. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3655/14 "Euro Auto" d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vesna Rujević advokatica iz Banja Luke, podnio je 6. augusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 PR 085546 14 PŽP od 12. maja 2014. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant kao pravno lice je proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 6. stav 1. tačka a) Zakona o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 KM. U postupku je utvrđeno da je apelant, kao uvoznik putničkog motornog vozila, s namjerom izbjegavanja plaćanja uvoznih dadžbina u punom iznosu, podnio račun na kojem je navedena izjava o EU preferencijalnom porijeklu robe, iako je naknadnom provjerom utvrđeno da ta roba nije stekla status EU preferencijalnog porijekla, čime je oštećen budžet države u određenom novčanom iznosu. Sud je zaključio da je apelant na navedeni način počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

2. AP-3943/14 „M-Bl“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Mile Antonić advokat iz Banja Luke, podnio je 26. augusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 PR 141848 14 PŽP od 7. aprila 2014. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelant, kao pravno lice, je proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 17. Zakona o hrani Republike Srpske, pa mu je izrečena uslovna osuda kojom je utvrđena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 KM i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine ne izvrši novi prekršaj. U postupku je utvrđeno da je apelant proizveo i stavio u promet određeni broj pakovanja voćne salate, bez naznačenog roka upotrebe, zbog čega je navedena roba neprikladna za ljudsku upotrebu, čime je apelant počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

3. AP-4180/14 Zorica Božić Čolić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kupresa, podnijela je 15. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 PR 004954 13 PŽP od 28. marta 2014. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelantica je proglašena odgovornom za prekršaj iz člana 17. stav 1. Zakona o veterinarstvu u Bosni i Hercegovini pa joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.740,00 KM. U postupku je utvrđeno da je apelantica stavila u promet med nepoznatog porijekla i zdravstvene ispravnosti, tj. bez važeće prateće dokumentacije, zbog čega je med povučen iz prometa, jer je po važećem higijenskom zakonu neispravan. Sud je zaključio da je apelantica na navedeni način počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret.

4. AP-4516/14 Samil Kruško, Atif Hodžić i Semir Durak (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tešnja, koje zastupa Aladin Mujkanović advokat iz Tešnja, podnijeli su 21. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 PR 034545 14 PŽP od 11. septembra 2014. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelanti su proglašeni odgovornim za prekršaj iz člana 14. stav 2. Zakona o lovstvu Federacije Bosne i Hercegovine, pa su im izrečene novčane kazne u iznosima koji su bliže navedeni u osporenom rješenju, kao i zaštitne mjere oduzimanja dozvole za držanje i nošenja oružja u trajanju od dvije godine. U postupku je utvrđeno da su apelanti vršili lov visoke divljači-srndaća za vrijeme zabrane lova na području naseljenog mjesta Jeleči koje je rješenjem Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Zeničko-dobojskog kantona izuzeto iz područja lovišta, pri čemu je došlo do nesreće u kojoj je lakše povrijeđena jedna osoba koja je, također, učestvovala u lovu. Sud je zaključio da su apelanti na navedeni način počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3655/14. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3655/14 ("Euro Auto" d.o.o. Vitez i drugi) | Sudska praksa | Aktio