Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4914/13 („Burović“ d.o.o. Ilidža)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Kamata
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4914/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine, u predmetu broj AP-4914/13, rješavajući apelaciju „Burović“ d.o.o. Ilidža, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Burović“ d.o.o. Ilidža, zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Mals 225204 14 Mals, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
„Burović“ d.o.o. Ilidža (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ismet Burović, zakonski zastupnik, podnio je 2. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 Mals 225204 14 Mals.
U konkretnom slučaju, apelant je 4. januara 2012. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tužene Federacije Bosne i Hercegovine radi isplate zateznih kamata zbog nezakonito naplaćenog poreza na dobit od strane tužene. Postupajući po apelantovoj tužbi, Općinski sud je apelantu 11. februara 2012. godine vratio pomenutu tužbu radi ispravke i dopune, budući da njegova tužba nije sadržavala sve potrebne elemente u smislu člana 53. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Općinski sud je 7. februara 2012. godine dostavio ispravljenu i dopunjenu tužbu na odgovor tuženom. Nakon što je tuženi 6. marta 2012.godine dostavio sudu odgovor na tužbu, dostavljeni odgovor je proslijeđen apelantu 19. aprila 2012. godine, na koji se apelant izjasnio podneskom od 27. aprila iste godine. Nakon toga, tuženi je 18. maja 2012. godine dostavio sudu podnesak, koji je apelantu proslijeđen 28. augusta 2013. godine.
Općinski sud je 10. januara 2013. godine zakazao pripremno ročište, koje je odgođeno zbog bolesti sudije. Općinski sud je 18. marta 2013. godine održao pripremno ročište, koje je ponovo odloženo zbog donošenja odluke po prigovoru o nenadležnosti suda. Nakon toga, apelantov predmet je proslijeđen sa privrednog odjeljenja i zaveden kao spor male vrijednosti u skladu sa odredbama člana 429. ZPP-a.
Općinski sud je 3. jula 2014. godine donio rješenje kojim se oglasio apsolutno nenadležnim za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, te je ukinuo provedene radnje i apelantovu tužbu odbacio. Općinski sud je zaključio da, budući da apelant predmetnom tužbom traži plaćanje zatezne kamate, koja je akcesorno povezana sa glavnom novčanom tražbinom za koju je ustanovljena nadležnost organa uprave, proizilazi da se samo u postupku pred tim organom može eventualno ostvariti i pravo na plaćanje zatezne kamate na iznos glavnog duga.
Apelacioni navodi Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povredu ovih prava apelant navodi zbog nepostupanja Općinskog suda, odnosno nedonošenja odluke u njegovom predmetu. Apelant je zatražio naknadu štete zbog dužine trajanja postupka u njegovom predmetu.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizilaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka, koji je pred Općinskim sudom trajao dvije godine i šest mjeseci, te uzimajući u obzir činjenicu da je apelant tužbu podnio nenadležnom organu, primjerena okolnostima u apelantovom predmetu. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman