Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-400/14 (S. Ć.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-400/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine u predmetu broj AP-400/14, rješavajući apelaciju Slaviše Ćuluma, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slaviše Ćuluma radi premještaja iz Odjeljenja posebnog režima izvršenja kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Foča zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Slaviša Ćulum (u daljnjem tekstu: apelant), koji se trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno popravnom zavodu u Foči (u daljnjem tekstu: KPZ Foča) - Odjeljenje sa posebnim režimom izdržavanja kazne zatvora (u daljnjem tekstu: Odjeljenje sa posebnim režimom), kojeg zastupa Goran Nešković, advokat iz Doboja, podnio je 24. januara 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog kršenja apelantovih prava premještanjem u Odjeljenje sa posebnim režimom u KPZ Foča. Istovremeno apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje odluke o privremenoj mjeri kojom bi se Ministarstvu pravde Republike Srpske naredilo da apelanta, bez odlaganja, prebaci iz Odjeljenja sa posebnim režimom KPZ Foča u „normalan režim“ izdržavanja kazne zatvora.
2. Ustavni sud je 27. februara 2014. godine donio Odluku o privremenoj mjeri kojom je apelantov zahtjev za određivanje privremene mjere odbijen kao neosnovan.
Apelacioni navodi
3. Apelant predmetnom apelacijom ne osporava posebno niti jedan akt, već smatra da je raspoređivanjem u Odjeljenje sa posebnim režimom u KPZ Foča, bez ikakve procedure, bez rješenja i bez mogućnosti podnošenja žalbe, povrijeđeno njegovo pravo na zabranu mučenja iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tačka c. Evropske konvencije, pravo na porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant u iscrpnoj apelaciji, između ostalog, dovodi u pitanje i kvalitet Zakona o posebnom režimu koji ne predviđa transparentnu proceduru raspoređivanja u odjeljenje za posebnim režimom, dostavljanje odluke osuđenom licu, kao i mogućnost ulaganja žalbe.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
5. Apelant se prije podnošenja ove apelacije 5. septembra 2013. godine obratio Ustavnom sudu apelacijom AP 3821/13. Odlučujući o apelaciji istog apelanta u predmetu broj AP 3821/13 koja se odnosila na isto činjenično i pravno pitanje kao predmetna apelacija, Ustavni sud je donio odluku o dopustivosti broj AP 3821/13 od 22. oktobra 2013. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP 3821/13 od 22. oktobra 2013. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba) kojom je citirana apelacija odbačena, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova. U citiranoj odluci Ustavni sud je zaključio da apelant nije postupio po odredbama iz člana 119. st. 6. i 7., u vezi sa članom 65. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija RS, čime se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog razmatranja pred Ustavnim sudom.
6. Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman