Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3149/15 (Brčko distrikt Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 9
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3149/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine u predmetu broj AP-3149/15, rješavajući apelacije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj: 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Brčko distrikt Bosne i Hercegovine protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 005417 14 Pž od 17. aprila 2015. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 005417 07 P od 4. jula 2014. godine;
Dane Pašalić protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 013948 14 U od 9. juna 2015. godine;
Hajrudin Duranspahić protiv rješenja žalbenog vijeća Grada Mostara broj UP-II-10-25-19/15 od 29. aprila 2015. godine i rješenja Odjela za privredu, komunalne i inspekcijske poslove grada Mostara broj UP I-08/2-25-4167/15 od 25. marta 2015. godine;
A.P. protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 019270 15 U od 14. jula 2015. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP 3149/15
1. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je 22. juna 2014. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 005417 14 Pž od 17. aprila 2015. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 005417 07 P od 4. jula 2014. godine, kojom je u cjelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanta protiv Republike Srpske, Ministarstva finansija-Poreske uprave RS zbog neosnovanog bogaćenja, radi isplate 12.309.855,45 KM sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za period od 2. novembra 2007. godine do isplate.
2. S obzirom da je vrijednost spora koji se vodio pred Sudom Bosne i Hercegovine bila 12.309.855,45 KM, Ustavni sud ukazuje da je apelant imao mogućnost u skladu sa odredbama člana 204. Zakona o parničnom postupku pred sudom Bosne i Hercegovine izjaviti reviziju protiv osporene drugostepene odluke, što nije učinio.
AP 3235/15
3. Dane Pašalić (u daljem tekstu: apelant) iz Čelinca, podnio je 26. juna 2015. godine, apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 013948 14 U od 9. juna 2015. godine. Osporenom presudom odbačena je apelantova tužba podnesena zbog šutnje administracije Ministarstva uprave i lokalne samouprave, Upravne inspekcije.
4. Ustavni sud zapaža da je apelant Okružnom sudu najprije podnio tužbu protiv Obavještenja Ministarstva o izvršenom nadzoru broj 10.2.1.1-050-1764/1 od 24. marta 2014. godine. S obzirom da je sud apelantovu tužbu ocijenio neurednom, od apelanta je traženo da uredi tužbu na način da, ukoliko tužbu podnosi zbog šutnje administracije, u tom slučaju dostavi i potrebnu dokumentaciju, odnosno konačni upravni akt ukoliko takav postoji, kao i da navede razloge zbog kojih pobija eventualno rješenje. Apelant je upozoren o posljedicama nepostupanja po nalogu suda.
5. Postupajući po nalogu suda, apelant je sudu dostavio podnesak koji je označio kao tužba zbog šutnje administracije. S obzirom da je Okružni sud u Banja Luci zaključio da se ni ta nova tužba, na temelju člana 17. Zakona o upravnim sporovima, ne može smatrati urednom, odbacio ju je na temelju člana 22. točka 1. Zakona o upravnim sporovima.
AP 3251/15
6. Hajrudin Duranspahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 27. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja žalbenog vijeća Grada Mostara broj UP-II-10-25-19/15 od 29. aprila 2015. godine i rješenja Odjela za privredu, komunalne i inspekcijske poslove grada Mostara broj UP I-08/2-25-4167/15 od 25. marta 2015. godine.
7. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbom člana 9. Zakona o upravnim sporovima (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 9/05), iskoristio mogućnost da protiv rješenja Žalbenog vijeća od 29. aprila 2015. godine pokrene upravni spor kod nadležnog suda. AP 3265/15
8. A.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 27. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 019270 15 U od 14. jula 2015. godine.
9. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražio da se, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda, apelantu privremeno prizna status zaštićenog prijavitelja korupcije u Institucijama Bosne i Hercegovine, a Uredu za razmatranje žalbe u vezi s tim privremenim statusom naloži privremena obustava od izvršenja i dalja primjena rješenja Ureda za razmatranje žalbi broj 01-07-8-272-2/14 od 29. jula 2014. godine.
10. Osporenim rješenjem Suda Bosne i Hercegovine od 14. jula 2015. godine odbačen je apelantov Zahtjev za zaštitu sloboda i prava građanina podnesen 2. jula 2015. godine, uz obrazloženje da je nakon provedenog postupka sud utvrdio da se apelantov zahtjev u suštini svodi na pitanja prava iz radnog odnosa, jer u svom zahtjevu potražuje i naknade plaća za određeni period, uplatu doprinosa na plaću i naknade toplog obroka za određeni period, što po svojoj pravnoj prirodi predstavlja radno-pravni spor. S obzirom da je Zakonom o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Zakonom o Sudu Bosne i Hercegovine određena nadležnost za suđenje u svim imovinskim sporovima, dakle nadležnost redovnih sudova da u parničnom postupku odlučuju o pravima iz radnih sporova, apelantu je bila omogućena sudska zaštita u redovnom postupku pred nadležnim sudom. U pogledu apelantovog zahtjeva za zaštitu sloboda i prava garantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine, Sud Bosne i Hercegovine je ukazao da je u Zakonu o upravnim sporovima propisano da se zaštita tih prava osigurava u situaciji kad su ispunjeni slijedeći kumulativni uvjeti: da se radi slobodama i pravima zajamčenim Ustavom Bosne i Hercegovine, da je do povrede tih sloboda ili prava došlo radnjom, a ne pojedinačnim aktom, te da nije osigurana sudska zaštita. S obzirom na činjenicu da je apelantu, kako je ranije navedeno, bila osigurana sudska zaštita, odnosno da nisu ispunjene procesne pretpostavke, sud je apelantov zahtjev odbacio.
11. Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost da na temelju odredaba Zakona o parničnom postupku pokrene postupak pred nadležnim sudom, kao i da tu mogućnost nije iskoristio. Spajanje predmeta
12. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem: AP-3149/15.
Apelacioni navodi
13. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.)
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
15. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
16. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
17. S obzirom na odluku o dopustivosti u predmetu broj AP-3265/15 Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman