Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3328/15 (M. S.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3328/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine u predmetu broj AP-3328/15, rješavajući apelaciju Mirsada Salihića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Salihića podnesena protiv presude suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 015858 15 Uvp od 14. maja 2015. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsad Salihić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, podnio je 2. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 015858 15 Uvp od 14. maja 2015. godine.
2. Na temelju stanja u spisu Ustavni sud je utvrdio da se apelant prijavio na javni oglas za prijem u radni odnos koji je raspisalo Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 10-34-1-3793-9/12 od 25. oktobra 2012. godine, na pozicije 12555, 7788 i 9841. Zaključkom Ministarstva broj 10-34-7-169-26-4/13 od 1. augusta 2013. godine apelantova prijava na konkurs je odbačena zbog neispunjavanja uvjeta. Apelant je protiv zaključka Ministarstva podnio žalbu Žalbenom vijeću pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Žalbeno vijeće), koje je rješenjem broj UP2ŽV-09-34-3-262/13 od 21. februara 2014. godine, odbilo žalbu kao neosnovanu. Apelant je protiv rješenja Žalbenog vijeća pokrenuo upravni spor kod Suda BiH. Sud BiH je presudom broj S1 3 U 015858 14 U od 17. decembra 2014. godine apelantovu tužbu odbio.
3. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 015858 15 Uvp od 14. maja 2015. godine, odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke – presude Suda BiH od 17. decembra 2014. godine.
4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije, te pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da se apelant poziva na navodne povrede prava na pravično suđenje u postupku popunjavanja radnih mjesta u Ministarstvu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na opće pravilo primjenjivosti člana 6. Europske konvencije koje zahtijeva da postoji spor oko prava i obveza i da oni budu građanske prirode. Također, Ustavni sud podsjeća, na vlastitu praksu, ali i praksu Europskog suda za ljudska prava, čiji je izričiti stav da pravo da neko konkurira na određeno radno mjesto odnosno obveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domen «građanskih prava» zaštićenih Europskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg- Lothringen protiv Austrije je navedeno da Komisija smatra da onemogućavanje kandidiranja u Ured Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Iz toga slijedi da su apelacije u ovom dijelu inkompatibilne ratione materiae sa odredbama Europske konvencije u smislu članka 27. stavak 2. Europske konvencije (vidi odluku Europske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. decembra 1989. godine, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i korespondirajući stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama broj AP-122/06 od 26. lipnja 2007. godine i AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, imajući u vidu da u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelant žali ne potpadaju pod «građanska prava i obveze» u okviru zaštite člana 6. Europske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije, Ustavni sud iz sadržaja apelacije zaključuje da apelant navode o povredi ovih prava vezuje s navodima o povredi prava na pravično suđenje. Međutim, obzirom na činjenicu da se u ovom slučaju povreda navedenih prava ne može razmatrati nezavisno od prava na pravično suđenje i imajući u vidu zaključak do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Europske konvencije, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman