Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3413/15 (T. A. i drugi)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3413/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine u predmetu broj AP-3413/15, rješavajući apelacije Tajiba Ajdina i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Tajib Ajdin protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 011767 15 Gvlž od 10. juna 2015. godine;
Zahid Dervić protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 019988 15 Gvlž od 9. juna 2015. godine;
Muhamed Jamaković protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 011264 15 Gvlž od 9. juna 2015. godine;
Munever Muratović protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 017649 15 Gvlž od 11. juna 2015. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-3413/15
1. Tajib Ajdin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Kadrija Kolić, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 011767 15 Gvlž od 10. juna 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem apelantova žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 011767 14 Gvl od 24. novembra 2014. godine, kojim je apelantov prijedlog za ponavljanje parničnog postupka odbijen kao neosnovan. U konkretnom slučaju, prvostepenom presudom je apelant, zajedno sa još dvojicom tuženih, obavezan da tužitelju solidarno isplati dug u iznosu od 24.272,82 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te troškove postupka u iznosu od 600,00 KM.
AP-3414/15
2. Zahid Dervić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Kadrija Kolić, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 019988 15 Gvlž od 9. juna 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem apelantova žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 019988 14 Gvl od 10. decembra 2014. godine, kojim je apelantov prijedlog za ponavljanje parničnog postupka odbijen kao neosnovan. U konkretnom slučaju, prvostepenom presudom je apelant, zajedno sa još dvojicom tuženih, obavezan da tužitelju solidarno isplati dug u iznosu od 12.225,28 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te troškove postupka u iznosu od 600,00 KM.
AP-3415/15
3. Muhamed Jamaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Kadrija Kolić, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 011264 15 Gvlž od 9. juna 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem apelantova žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 011264 14 Gvl od 16. februara 2015. godine, kojim je apelantov prijedlog za ponavljanje parničnog postupka odbijen kao neosnovan. U konkretnom slučaju, prvostepenom presudom je apelant, zajedno sa još trojicom tuženih, obavezan da tužitelju solidarno isplati dug u iznosu od 12.063,23 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te troškove postupka u iznosu od 600,00 KM.
AP-3416/15
4. Munever Muratović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Kadrija Kolić, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 017649 15 Gvlž od 11. juna 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem apelantova žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 017649 14 Gvl od 23. februara 2015. godine, kojim je apelantov prijedlog za ponavljanje parničnog postupka odbijen kao neosnovan. U konkretnom slučaju, prvostepenom presudom je apelant, zajedno sa još jednim tuženim, obavezan da tužitelju solidarno isplati dug u iznosu od 13.543,35 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te troškove postupka u iznosu od 600,00 KM.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3413/15 . Apelacioni navodi
6. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog parničnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, u postupcima koji su okončani odlukama koje se osporavaju apelacijama. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stavak 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnih slučajeva u predmetnim postupcima, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman