Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3432/15 (A. N.)

Odluka donesena 16. 09. 2015.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3432/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 09. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine u predmetu broj AP-3432/15, rješavajući apelacije Asima Nuhodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštena apelacija Asima Nuhodžića podnesena protiv rješenjâ Općinskog suda u Sarajevu, br. 65 0 I 465966 14 Kom od 22. maja 2015. godine i 11. decembra 2014.

godine, te presude Općinskog suda u Sarajevu, broj Mal-4301/05 od 9.

maja 2006. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Asim Nuhodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 11. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), br. 65 0 I 465966 14 Kom od 22. maja 2015. godine i 11. decembra 2014. godine, te presude Općinskog suda, broj Mal-4301/05 od 9. maja 2006. godine.

2. U konkrenom slučaju, Općinski sud je presudom broj Mal-4301/05 od 9. maja 2006. godine obavezao apelanta na plaćanje naknade za održavanje zgrade upravitelju u iznosu od 265,00 KM, uz uračunate kamate i sudske troškove, nakon čega je Općinski sud 11. decembra 2014. godine donio rješenje o izvršenju, a koje je apelant zaprimio 11. februara 2015. godine. Apelant je 1. aprila 2015. godine protiv navedenog rješenja podnio prigovor, koji je kao neblagovremen odbačen rješenjem Općinskog suda od 22. maja 2015. godine. Prema stanju spisa, apelant nije protiv rješenja Općinskog suda od 22. maja 2015. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

3. Apelant je u konkretnom predmetu propustio da u skladu sa odredbom člana 12. stav 3. Zakona o izvršnom postupku u roku od 8 dana podnese prigovor protiv rješenja o izvršenju donesenog 11. decembra 2014. godine, usljed čega je njegov prigovor odbačen kao neblagovremen. Također, apelant je propustio da u skladu sa odredbom člana 12. stav 4. Zakona o izvršnom postupku u roku od 8 dana izjavi žalbu Kantonalnom sudu protiv rješenja Općinskog suda od 22. maja 2015. godine.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3432/15 (A. N.) | Sudska praksa | Aktio