Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2869/12 (Z. I. i M. M.)

Odluka donesena 16. 09. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2869/12

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 09. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2869/12, rješavajući apelaciju Zahide Idriz i Mersije Mrkaljević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zahide Idriz i Mersije Mrkaljević.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je meritorno okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 004445 10 Gž od 4. decembra 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zahida Idriz i Mersija Mrkaljević (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Tuzle, koje zastupa Muhamed Juničić, advokat iz Tuzle, podnijele su 30. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 03 0 P 004445 10 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 16. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 21. maja i 16. jula 2015. godine.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. maja 2014. godine, a Općinski sud 29. maja i 23. jula 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantice su, zajedno sa ostalim tužiteljima, kod Općinskog suda 13. marta 2006. godine podnijele tužbu protiv DD „Univerzalpromet“ Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja dijela ugovora o radu, povrata novčanih sredstava i isplate naknada.

6. Apelantice su podneskom od 18. januara 2007. godine urgirale kod Općinskog suda, tražeći da taj sud postupi po tužbi.

7. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud tužbu dostavio na odgovor 4. decembra 2007. godine, a da je odgovor na tužbu zaprimljen 3. januara 2008. godine.

8. Nadalje, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su dva ročišta (7. maja i 3. jula 2008. godine) odgođena na zahtjev opunomoćenika tuženog, a da je na ročištu održanom 19. augusta 2008. godine opunomoćenik apelantica i ostalih tužitelja predložio vještačenje vještaka finansijske struke, koje je sud odredio rješenjem od 27. augusta 2008. godine.

9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, također, naveo da je 7. januara 2009. godine okončao pripremno ročište, te da je na ročištu za glavnu raspravu od 23. januara 2009. godine saslušao apelantice i ostale tužitelje kao parnične stranke i svjedoke, nakon čega je pismenim podneskom obavijestio vještaka da je propustio u predviđenom roku dostaviti nalaz i mišljenje sudu, te mu naložio da to učini. Vještak je podneskom od 3. marta 2009. godine tražio prolongiranje roka za izradu nalaza i mišljenja, zbog složenosti predmeta, zbog čega je sud 20. februara 2009. godine donio rješenje o odgađanju nastavka glavne rasprave.

10. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je podneskom od 23. marta 2009. godine vještak obavijestio sud da mu tuženi nije predočio potrebnu dokumentaciju, neophodna za vještačenje, zbog čega je sud rješenjem od 24. marta 2009. godine ponovo odgodio prethodno zakazani nastavak glavne rasprave. Općinski sud je ponovo pismenim podneskom od 5. maja 2009. godine upozorio tuženog da predviđenu dokumentaciju učini dostupnom predmetnom vještaku. Nalaz i mišljenje vještaka dostavljeni su sudu 22. juna 2009. godine.

11. Iz odgovora na apelaciju, također, proizlazi da je opunomoćenik apelantica i ostalih tužitelja pismenim podneskom od suda tražio da vještak, zbog omaške, dopuni nalaz i mišljenje, te je sud 30. septembra 2009. godine rješenjem odredio dopunsko vještačenje. Dopunski nalaz i mišljenje sud je zaprimio 2. i 12. februara 2010. godine.

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 15. marta 2010. godine zaključena glavna rasprava, nakon čega je donio Presudu broj 032-0-P-06-000412 od 17. marta 2010. godine.

13. Protiv navedene presude tuženi je 30. marta 2010. godine podnio žalbu, a apelantice su, zajedno sa ostalim tužiteljima, 23. aprila 2010. godine dostavile odgovor na žalbu, te je povodom žalbe spis dostavljen Kantonalnom sudu 8. juna 2010. godine.

14. Apelantice su, zajedno sa ostalim tužiteljima, podnescima od 22. oktobra 2010. godine, 10. januara i 14. septembra 2011. godine i 2. aprila, 11. maja i 26. jula 2012. godine urgirale kod Kantonalnog suda, tražeći da taj sud što hitnije odluči o žalbi tuženog.

15. Kantonalni sud je donio Presudu broj 03 0 P 004445 10 Gž od 4. decembra 2012. godine kojom je odbio žalbu tuženog i potvrdio presudu Općinskog suda od 17. marta 2010. godine.

16. Nadalje, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) Rješenjem broj 32 0 Rs 156814 13 Rev od 14. novembra 2013. godine odbacio reviziju tuženog kao nedopuštenu, potvrdivši navedenu presudu Općinskog suda.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantice smatraju da im je u predmetnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantice su ukratko opisale hronologiju postupanja u postupku, te istakle da predmetni sudski postupak, i pored toga što ovakve vrste sporova imaju karakter hitnosti, nije završen ni nakon više od šest godina od dana podnošenja tužbe (do dana podnošenja apelacije). Pored toga, apelantice zahtijevaju da im sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu odgađanja donošenja odluke.

b) Odgovor na apelaciju

18. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju ponovo iznio hronologiju postupanja u navedenom premdetu, istakavši da je 4. decembra 2012. godine donio presudu kojom je odbio žalbu tuženog i potvrdio presudu Općinskog suda od 17. marta 2010. godine. Konačno, Kantonalni sud je naveo „da prepušta na ocjenu Ustavnom sudu da li je povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje i nedonošenje odluke u razumnom roku“.

19. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju, pri čemu je, između ostalog, istakao da se u konkretnom slučaju radi o kompleksnom predmetu sa velikim brojem parničnih stranaka (33 lica u svojstvu tužitelja), te obimnim dokaznim materijalom. Nadalje, Općinski sud smatra da preopterećenost tog suda velikim brojem predmeta, te stalnim prilivom novih rezultira veoma velikim brojem predmeta u radu po jednom sudiji, te da na efikasnost rada tog suda u znatnoj mjeri utječe i nepotpuna sistematizacija uposlenika. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je istakao da je postupajuća sutkinja djelovala u skladu sa članom 10. Zakona o parničnom postupku, odnosno da je postupak proveden bez odugovlačenja i sa što manje troškova, da je postupak, uzevši sve u obzir, proveden u razumnom roku, odnosno da zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na pružene razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za trajanje postupka.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelantice navode da im je u konkretnom predmetu prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi

28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b)Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da su apelantice, zajedno sa ostalim tužiteljima, 13. marta 2006. godine Općinskom sudu podnijele tužbu protiv tuženog radi poništenja dijela ugovora o radu, povrata novčanih sredstava i isplate naknada, te da je predmetni postupak meritorno okončan donošenjem presude drugostepenog suda od 4. decembra 2012. godine, dok je Vrhovni sud odlučio o dopustivosti revizije tuženog nakon skoro godinu dana, 14. novembra 2013. godine, tako da ukupan relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste oko sedam godina i osam mjeseci.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

30. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelantice, zajedno sa ostalim tužiteljima, pokrenule parnični postupak radi poništenja dijela ugovora o radu, povrata novčanih sredstava i isplate naknada, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i radnje koje je trebalo provesti (između ostalih i vještačenja finansijske struke), kao i činjenicu da se radi o velikom broju parničnih stranaka može govoriti o nešto složenijem postupku. Isto tako, s obzirom na predmet spora, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak vrlo značajan za apelantice.

31. Ispitujući ovaj postupak sa aspekta dužine trajanja, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relevantnom periodu preduzeo veliki broj procesnih radnji, te da je odluku donio tek nakon četiri godine od momenta podnošenja tužbe. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoju odluku donio nakon dvije i po godine, a Vrhovni sud nakon 11 mjeseci, računajući od momenta dostavljanja konkretnog spisa u rad navedenim sudovima. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno opisao hronologiju postupka, između ostalog, istakavši da se u konkretnom slučaju radi o kompleksnom predmetu, da je taj sud preopterećen velikim brojem predmeta, te da na efikasnost tog suda u znatnoj mjeri utječe i nepotpuna sistematizacija uposlenika, kao i da je postupajuća sutkinja djelovala u skladu sa članom 10. Zakona o parničnom postupku, odnosno da je postupak proveden bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju ukratko iznio hronologiju postupanja, te istakao „da prepušta na ocjenu Ustavnom sudu da li je povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje i nedonošenje odluke u razumnom roku“. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da kompleksnost predmeta predstavlja objektivnu okolnost, koja u izvjesnoj mjeri može utjecati na dužinu postupka. Međutim, ostali navodi iz odgovora na apelaciju, sami po sebi, ne mogu predstavljati opravdanje za neokončavanje postupka u periodu od oko sedam godina i osam mjeseci. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da je sud taj na kome leži odgovornost i koji je dužan da upravlja postupkom i da, u smislu člana 10. Zakona o parničnom postupku, postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Pored toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S druge strane, posmatrajući ponašanje apelantica, Ustavni sud zapaža da su apelantice u više navrata podnescima urgirale da se postupa u predmetu. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantice ni na koji način nisu doprinijele dužini postupka. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da Općinski i Kantonalni sud nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali postupak u skladu s relevantnim odredbama ZPP, za Ustavni sud je sasvim dovoljno da zaključi da dužina ovog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog“ roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelantica na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava (2) navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, određivanje naknade nematerijalne štete zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Odlučujući o zahtjevu apelantica za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti ovog slučaja, vrstu postupka i njegov značaj za apelantice i zaključio da je za apelantice dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njihovog ustavnog prava.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak, koji je po svojoj prirodi određen kao hitan, trajao oko sedam godina i osam mjeseci, a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Općinskom i Kantonalnom sudu, koji nisu djelotvorno kontrolirali postupak i nisu poduzeli adekvatne mjere za ubrzanje postupka, kako je propisano procesnim zakonom.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2869/12 (Z. I. i M. M.) | Sudska praksa | Aktio