Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2841/12 (D. S.)

Odluka donesena 16. 09. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Naknada štete
  • Kamata
  • Materijalna šteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2841/12

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 09. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2841/12, rješavajući apelaciju Dragana Smiljanića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka (b), člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Dragana Smiljanića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 075194 11 Gž od 13. juna 2012. godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Dragana Smiljanića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 075194 11 Gž od 13. juna 2012. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 075194 09 P od 11. jula 2011. godine u dijelu u kojem je odlučeno o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dragan Smiljanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupaju Desimir Kevac i Velimir Kevac, advokati iz Banje Luke, podnio je 30. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 075194 11 Gž od 13. juna 2012. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 075194 09 P od 11. jula 2011. godine. Apelant je 17. juna 2015. godine, na zahtjev Ustavnog suda, dopunio apelaciju tako što je dostavio punomoć za zastupanje pred Ustavnim sudom.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Biroa zelene karte Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi), kao druge strane u predmetnom postupku, zatraženo je 4. juna 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju. Takođe, od Osnovnog suda zatraženo je 25. juna 2015. godine da dostavi na uvid spis tog suda broj 71 0 P 075194 09 P.

3. Osnovni sud je 3. jula 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok Okružni sud i tuženi nisu u ostavljenom roku dostavili odgovore na apelaciju. Osnovni sud je 6. jula 2015. godine dostavio traženi spis tog suda.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 075194 09 P od 11. jula 2011. godine obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade štete isplati, i to na ime pretrpljenog fizičkog bola iznos od 800,00 KM, na ime pretrpljenog straha iznos od 400,00 KM i na ime štete na vozilu iznos od 3.248,30 KM, što ukupno iznosi 4.438,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 11. jula 2011. godine do konačne isplate, te da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.520,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 11. jula 2011. godine, sve u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude. U preostalom dijelu apelantov tužbeni zahtjev je odbijen. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju nesporno da se 25. juna 2009. godine dogodila saobraćajna nesreća u kojoj su učestvovali apelant koji je upravljao vozilom i Mirsad Imamović koji je upravljao vozilom koje je bilo osigurano od odgovornosti za štete prema trećim licima po zelenom kartonu izdatom od Zirich insurance company. Takođe, Osnovni sud je naveo da je nesporno da je predmetnu saobraćajnu nesreću prouzrokovao Mirsad Imamović, te da je tom prilikom oštećeno vozilo kojim je upravljao apelant i da je apelant zadobio laku tjelesnu povredu. Osnovni sud je ukazao da apelant kao lice koje je pretrpjelo štetu zbog upotrebe motornog vozila sa inostranom registracijom ima pravo zahtijevati naknadu štete od tuženog u smislu odredaba člana 83 Zakona o osiguranju imovine i lica. Takođe, Osnovni sud je ukazao da je odgovorno lice dužno da na imovini oštećenog uspostavi ono stanje koje je bilo prije nastanka štete u smislu odredaba člana 185 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).

6. Osnovni sud je naveo da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka mašinske struke utvrdio da ukupni troškovi za originalne dijelove za opravku vozila kojim je upravljao apelant sa PDV-om iznose 3.800,50 KM. Osnovni sud je naveo da je na ime naknade materijalne štete pričinjene na vozilu dosudio apelantu iznos od 3.248,30 KM, a da je odbio apelantov zahtjev kojim je tražio da mu tuženi isplati i iznos od 552,20 KM na ime PDV-a, budući da apelant u toku postupka nije dokazao da je imao i te troškove. Naime, Osnovni sud je ukazao da apelant u toku postupka nije dokazao da je izvršio opravku vozila, već je u svom iskazu naveo da je predmetno vozilo prodao prije godinu dana. Nadalje, Osnovni sud je naveo da je odluku o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos naknade materijalne štete donio u skladu sa odredbama člana 189 ZOO kojima je propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Osnovni sud je ukazao da zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade materijalne štete teče od dana donošenja prvostepene presude, jer se dosuđivanjem naknade štete prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke uspostavlja pređašnje stanje na imovini oštećenog. Osnovni sud je naveo da se ne može tražiti zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade materijalne štete od nastanka štete ili od podnošenja tužbe, te da je stoga apelantov zahtjev u tom dijelu neosnovan. Osnovni sud je naveo da je u pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete (kojim je apelant tražio 1.000,00 KM za pretrpljeni fizički bol i 600,00 KM za pretrpljeni strah) prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, te da je, ocjenjujući kvalifikaciju povrede, intenzitet i dužinu trajanja pretrpljenih fizičkih bolova i straha, shodno odredbama člana 200 ZOO, dosudio apelantu za pretrpljeni fizički bol 800,00 KM i za pretrpljeni strah 400,00 KM, na koje zakonska zatezna kamata teče od dana donošenja presude, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, odbio apelantov tužbeni zahtjev. Konačno, Osnovni sud je naveo da je o troškovima postupka odlučio na osnovu odredaba člana 386 stav 2 i člana 387 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da je apelantov punomoćnik dostavio troškovnik, te da je taj sud prihvatio iskazane troškove za zastav zahtjeva za naknadu štete u vansudskom postupku, za sastav tužbe, zastupanje na tri ročišta, troškove odsustva iz kancelarije i troškove paušala. Takođe, Osnovni sud je naveo da je apelant imao i troškove vještačenja, tako da ukupni troškovi postupka iznose 3.000,00 KM, dok srazmjerni troškovi od 84% iznose 2.520,00 KM.

7. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 075194 11 Gž od 13. juna 2012. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi u pogledu odbijajućeg dijela naknade materijalne štete u iznosu od 552,20 KM na ime PDV. Naime, Okružni sud je naveo da je pravilan stav prvostepenog suda da, budući da je apelant havarisano vozilo prodao, te da samim tim navedene troškove nije ni imao. Takođe, Okružni sud je naveo da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi koji se odnose na početak toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete, te u vezi s tim apelantovo pozivanje na odredbe Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti. Naime, Okružni sud je ukazao da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe ZOO, budući da je apelant podnio tužbu sudu zahtijevajući da se u sudskom postupku utvrdi šteta, a da se zakon na koji se pozvao apelant odnosi na djelimično ili potpuno izmirenje nespornog dijela obaveze u vansudskom postupku. Stoga, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je dosudio zakonske zatezne kamate od 11. jula 2011. godine, kao dana kada je utvrđeno nastupanje štete i njena visina, shodno odredbama člana 189 ZOO. Konačno, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud i odluku o troškovima postupka donio na osnovu pravilne primjene procesnog i materijalnog prava, te da za svoju odluku u tom dijelu dao valjane i prihvatljive razloge.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je šteta na vozilu nastala 25. juna 2009. godine, te da su sudovi trebali dosuditi zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade materijalne štete od tog datuma, a ne od dana donošenja prvostepene presude. Pri tome apelant navodi da je i Ustavni sud zauzeo takav stav koji je slijedio u više svojih odluka. Apelant smatra da je pogrešan zaključak redovnih sudova da apelantu ne pripada pravo na naknadu materijalne štete u iznosu od 552,20 KM na ime PDV-a. Naime, apelant navodi da su sudovi zauzeli stav da je apelant prodao oštećeno vozilo i da nije imao nikakav trošak oko popravke vozila, te da mu stoga ne pripada vrijednost PDV-a, što je, prema apelantovom mišljenju, potpuno pogrešno. Takođe, apelant navodi da su redovni sudovi odbili njegov zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnose na taksu na tužbu i taksu na presudu bez ikakvog obrazloženja iako je apelant imao pravo i na naknadu tih troškova.

b) Odgovor na apelaciju

9. Osnovni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju njegovih prava na koja ukazuje u apelaciji. Naime, Osnovni sud je naveo da je na osnovu zakonito sprovedenog postupka donio svoju presudu, koja je potvrđena presudom drugostepenog suda.

V. Relevantni propisi

10. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantne odredbe glase:

Član 186.

Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Član 189. stav 2.

Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo.

Član 277. stav 1.

Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

VI. Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

13. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 71 0 P 075194 11 Gž od 13. juna 2012. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Budući da je apelacija podnesena 30. jula 2012. godine, slijedi da je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

15. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su mu tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana . Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

16. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2. ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

17. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

18. U konkretnom slučaju apelant osporava odluke redovnih sudova u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos naknade materijalne štete, kao i o visini naknade materijalne štete, te u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivnopravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

19. Ustavni sud podsjeća da je identično pravno pitanje – pitanje početka toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/08, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 50/09, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP 1433/06 usvojio stav (koji je slijedio i u drugim navedenim odlukama) da na dosuđeni iznos naknade materijalne štete zakonska zatezna kamata teče od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude. Naime, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1433/06, stav 27, ukazao "da je članom 186 Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Nadalje, članom 277 navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim članovima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje kod materijalne štete, ipak, uzimajući u obzir navedene odredbe, proizilazi da bi zakonsku zateznu kamatu u konkretnom slučaju, s obzirom na apelantovo vrijeme otklanjanja štete, trebalo dosuditi od dana nastanka štete". Imajući u vidu da je ovakav stav zauzet u vezi sa tumačenjem relevantnih odredaba ZOO, koje su u vrijeme donošenja osporene presude Okružnog suda, kao i u vrijeme ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje koje je već bilo raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih navoda, u cijelosti poziva na obrazloženja data u ranije donesenim odlukama o istom pravnom pitanju.

20. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je osporenom presudom Okružnog suda, kao konačnom odlukom u predmetnom postupku, u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

21. S druge strane, što se tiče osporenih odluka redovnih sudova u dijelu u kojem je odlučeno o visini naknade materijalne štete, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne, jasne i potpune razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Takođe, Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost ni u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, te smatra da su apelantovi navodi koji su izneseni u tom pravcu potpuno neosnovani. Naime, Ustavni sud ukazuje da iz predmetnog spisa, koji je prvostepeni sud dostavio na uvid Ustavnom sudu, proizilazi da je apelantov punomoćnik dostavio troškovnik tom sudu u kojem je zatražio, između ostalog, troškove na ime takse na tužbu i takse na presudu, bez navođenja u kojem iznosu. Pri tome Ustavni sud ukazuje da u predmetnom spisu nema dokaza da je apelant platio taksu na tužbu i taksu na presudu, niti je apelant takav dokaz dostavio Ustavnom sudu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama redovnih sudova, u dijelu u kojem je odlučeno o visini naknade materijalne štete i troškovima postupka, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi

22. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je istakao u pogledu kršenja prava na pravično suđenje, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

23. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer su osporene odluke redovnih sudova, u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete, zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.

24. Međutim, Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer osporene odluke, u preostalom dijelu, sadrže detaljno i jasno obrazloženje koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

25. Na osnovu člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2841/12 (D. S.) | Sudska praksa | Aktio