Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3285/14 (R. M.)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Invalidnina
  • Penzija
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3285/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine, u predmetu broj AP-3285/14, rješavajući apelacije Ranko Mišetić i drugih, na osnovu na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Ranko Mišetić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 001314 12 UVP od 20. marta 2014. godine;

Zekira Joldić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 04 0 U 004195 12 UVP od 29. maja 2014. godine;

Mustafa Dedić, protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 006757 14 U od 29. augusta 2014. godine;

Himzo Himzić, protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 008515 13 od 2. oktobra 2014. godine;

S. Š., protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 013587 11 U od 13. oktobra 2014. godine;

zbog toga što su (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3285/14 Ranko Mišetić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 16. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 001314 12 UVP od 20. marta 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev za priznavanje prava na invalidsku penziju u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika, a koji je apelant podnio 20. juna 2007. godine. U postupku je utvrđeno da apelant ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na invalidsku penziju prema odredbama pomenutog zakona, budući da u smislu odredaba tog zakona nije bio aktivno vojno lice u vrijeme kada mu je zbog nesposobnosti za vojnu službu prestala služba u Armiji Republike Bosne i Hercegovine.

2. AP-3697/14 Zekira Joldić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tešnja, koju zastupa Dževad Halep advokat iz Tešnja, podnijela je 11. augusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 04 0 U 004195 12 UVP od 29. maja 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin zahtjev za priznavanje prava na porodičnu invalidninu po osnovu statusa apelantičinog umrlog supruga. U postupku je utvrđeno da apelantica ne ispunjava uslove za priznanje traženog prava, budući da je njen umrli suprug u vrijeme smrti bio mirnodopski vojni invalid u smislu ranijeg Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca SFRJ i Republike Bosne i Hercegovine, koji je prestao da važi, te se na apelanticu ne mogu primijeniti odredbe Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, koji je stupio na snagu 2004. godine i koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva (tj.2008. godine).

3. AP-4295/14 Mustafa Dedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 24. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 006757 14 U od 29. augusta 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelantu, kao Kapetanu Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, određen je po službenoj dužnosti novi iznos prijevremene povoljnije starosne penzije. U postupku je utvrđeno da, budući da je apelant u momentu prestanka vojne službe, tj. u augustu 2007. godine, imao lični čin Kapetan, te da mu je profesionalna vojna služba prestala kao Kapetanu, njegov iznos penzije se odredio množenjem jedinstvene osnovice sa pripadajućim koeficijentom za čin Kapetana Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, a sve u smislu odredaba člana 6. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca oslobodilačkog rata.

4. AP-5087/14 Himzo Himzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jelaha, podnio je 1. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 008515 13 od 2. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom utvrđeno je da apelantu prestaje pravo na starosnu penziju počevši od 1. decembra 2012. godine, te mu je obustavljena isplata penzije sa navedenim datumom. U postupku je, nakon izvršene revizije u skladu sa Zakonom o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite Federacije Bosne i Hercegovine, utvrđeno da apelant nije imao tri godine efektivnog staža u Oružanim snagama Armije Republike Bosne i Hercegovine, kao uslov za ostvarenje prava na ovu vrstu penziju, zbog čega je donesena odluka kao u dispozitivu presude.

5. AP-5313/14 S. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 10. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 013587 11 U od 13. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev za priznavanje prava na invalidsku penziju po Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika. U postupku je utvrđeno da apelant ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na invalidsku penziju prema odredbama pomenutog zakona, budući da u smislu odredaba tog zakona nije bio aktivno vojno lice u vrijeme kada mu je zbog nesposobnosti za vojnu službu prestala služba u Armiji Republike Bosne i Hercegovine.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3285/14. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, povredu ovih prava apelant u predmetu broj AP 3285/14 navodi i zbog dugog trajanja upravnog postupka. Također, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Osim toga, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka u predmetu broj AP 3285/14, koji je pred na četiri instance ukupno trajao šest godina i devet mjeseci, bila primjerena okolnostima u apelantovom predmetu. Također, Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3285/14 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio