Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-928/14 (D. B.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Isplata duga
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-928/14
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 928/14, rješavajući apelaciju Derviše Bekrija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Derviše Bekrija.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Zenici broj I-4830/02 od 11. novembra 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Derviša Bekrija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice podnijela je 28. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka okončanog Rješenjem Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-4830/02 od 11. novembra 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 29. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 7. jula 2015. godine dostavio svoj odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. JP „Grijanje“ Zenica (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja/tužilac) pokrenuo je 5. marta 2002. godine pred Općinskim sudom izvršni postupak protiv apelantice, radi naplate duga u iznosu od 781,64 KM. Općinski sud je 13. avgusta 2002. godine donio Rješenje o izvršenju broj I-4830/02.
6. Prema navodima Općinskog suda, tražilac izvršenja je predmetno rješenje o izvršenju primio 24. septembra 2002. godine, a dostava apelantici nije izvršena, pa je Općinski sud zaključkom od 12. juna 2006. godine pozvao tražioca izvršenja da sudu dostavi apelanticinu tačnu adresu, što je tražilac izvršenja i učinio 7. jula 2006. godine.
7. Naredbom suda od 27. maja 2008. godine rješenje o izvršenju je dostavljeno apelantici, a rješenje je 11. juna 2008. godine primila apelanticina kćerka.
8. Apelantica je 16. juna 2008. godine izjavila prigovor protiv rješenja o izvršenju. Općinski sud je 17. septembra 2008. godine donio rješenje kojim se postupak izvršenja odgađa, pa se prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja smatra tužbom. Rješenjem je određeno da će se nakon pravosnažnosti rješenja predmet dostaviti na Mal upisnik u istom sudu. Apelantica je to rješenje primila 25. septembra 2008. godine.
9. Predmetni spis je uveden u sistem za upravljanje sudskim predmetima 22. maja 2012. godine.
10. Naredbom Općinskog suda od 10. maja 2013. godine zakazano je pripremno ročište za 26. septembar 2013. godine.
11. Općinski sud je u tri navrata pokušao dostavu poziva na pripremno ročište apelantici, ali je ročište odloženo jer dostava poziva apelantici nije bila uredna.
12. Pripremno ročište je odloženo za 22. oktobar 2013. godine, a budući da ni o tom ročištu apelantica nije bila uredno obaviještena (odselila s adrese), ročište je odloženo za 17. decembar 2013. godine. Na to ročište, odnosno nakon ročišta, pristupila je E. G., apelanticina kćerka, koju je apelantica opunomoćila da je zastupa u predmetu. Kako nije priložila punomoć na dan održavanja ročišta, dostavila ju je sudu naknadno.
13. Pripremno ročište održano je 18. decembra 2013. godine i ročište za glavnu raspravu zakazano za 12. mart 2014. godine, kada je i održano, a kojom prilikom su stranke obaviještene da će 11. aprila 2014. godine sud donijeti presudu, što je i učinio. Presudom broj 43 0 Mal 070755 12 Kom od 11. aprila 2014. godine apelantica je obavezana da tužiocu isplati iznos od 215,87 KM sa zateznom kamatom od 1. januara 2002. godine pa do isplate, te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 20,00 KM.
14. Apelantica je 25. aprila 2014. godine podnijela žalbu protiv navedene presude Općinskog suda, koju je Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) odbio svojom presudom broj 43 0 Mal 070755 14 Gž od 23. juna 2014. godine i potvrdio prvostepenu presudu.
15. Nakon pravosnažnog okončanja parničnog postupka, tražilac izvršenja je podneskom od 23. oktobra 2014. godine predložio da se nastavi postupak izvršenja, te da se promijeni predmet i sredstvo izvršenja.
16. Općinski sud je 11. novembra 2014. godine donio rješenje o nastavku izvršnog postupka i dozvolio promjenu predmeta i sredstava izvršenja zabranom na 1/3 apelanticine penzije.
17. Rješenje od 11. novembra 2014. godine dostavljeno je apelantici na naznačenu adresu, ali je rješenje vraćeno jer se niko nije odazvao na obavijest suda. Naredbom Općinskog suda od 10. marta 2015. godine ponovo je izdata naredba da se izvrši dostava rješenja od 11. novembra 2014. godine, ali je pismeno vraćeno jer se niko nije zatekao u stanu, niti se odazvao na obavijest. Općinski sud je 31. marta 2015. godine Federalnom zavodu PIO/MIO Mostar, Kantonalna administrativna služba Zenica (u daljnjem tekstu: Zavod PIO/MIO), dostavio zaključak o provođenju rješenja o izvršenju tog suda od 11. novembra 2014. godine, a predmetni zaključak je primljen u Zavod PIO/MIO 10. aprila 2015. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ukazuje na to da je postupak pred redovnim sudovima predugo trajao, te da su sudovi odlagali ročišta zbog nedolaska tražioca izvršenja, a ne njenog, kao i to da je Općinski sud imao uvid u činjenicu da je apelantica bolesna i da ne može doći na ročište, te je htio iskoristiti tu činjenicu za donošenje odluke zbog propuštanja. Apelantica navodi da u takvim sporovima vlada veliko nepovjerenje u sudove, kako zbog ponašanja sudija tako i zbog odnosa suda sa tražiocem izvršenja, koji ima poseban tretman u tom sudu.
b) Odgovor na apelaciju
19. Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju od 7. jula 2015. godine detaljno opisao tok postupka, koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je istakao da je svojim radnjama nastojao okončati postupak što brže, ali da ga je u tome usporavalo ponašanje apelantice koja je svojim propustima znatno doprinijela dužini postupka. Štaviše, apelantica se u toku postupka nikada nije obraćala Općinskom sudu urgencijom za što brže okončanje postupka, niti je postupila po pravosnažnoj presudi i izmirila svoj dug. Općinski sud se pozvao i na velik broj neriješenih komunalnih predmeta kao na problem s kojim je suočeno cijelo pravosuđe Bosne i Hercegovine. Općinski sud je uz svoj odgovor na apelaciju dostavio i cijeli spis na uvid.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. VI.Dopustivost
21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka okončanog Rješenjem Općinskog suda broj I-4830/02 od 11. novembra 2014. godine.
24. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
25. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
28. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
29. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak pokrenut 5. marta 2002. godine i da je okončan rješenjem Općinskog suda od 11. novembra 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine postupka jeste period od 12 i pol godina.
c) Analiza dužine trajanja postupka
31. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku pokrenutom radi naplate duga u iznosu od 781,64 KM, pa, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se nije radilo o posebno složenom predmetu.
32. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je izvršni postupak odgođen rješenjem Općinskog suda od 17. septembra 2008. godine. U tom pogledu, Ustavni sud konstatuje da period od septembra 2008. godine do juna 2014. godine, koliko je trajao parnični postupak, predstavlja objektivnu okolnost zbog koje Općinski sud nije mogao postupati u postupku.
33. Također, i apelanticino ponašanje je bilo značajno za dužinu postupka. Naime, kako proizlazi iz spisa, Općinski sud je u više navrata pokušavao dostaviti različita pismena apelantici, ali bi se ona vraćala s napomenom da nema nikoga u stanu ili da se apelantica nije odazvala na obavijest suda. Takvo apelanticino ponašanje je u znatnoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka. Kada je u pitanju sudbina apelanticinog predmeta, njena pasivnost nije išla u njenu korist, pa se može reći da je svojom neaktivnošću u postupku pokazala nedovoljnu zainteresovanost za rješavanje predmeta.
34. Posmatrajući izvršni postupak u njegovoj cjelini, Ustavni sud konstatuje da je postupak trajao 12 i pol godina, od čega gotovo šest godina otpada na parnični postupak, što predstavlja objektivnu okolnost u ovom slučaju, te će Ustavni sud ocjenjivati period od šest i pol godina koliko je trajao izvršni postupak.
35. Od pokretanja izvršnog postupka 5. marta 2002. godine do donošenja rješenja o izvršenju 13. avgusta 2002. godine proteklo je gotovo pet mjeseci, što je van roka predviđenog članom 15. Zakona o izvršnom postupku. Za tako dug period neaktivnosti, Općinski sud nije ponudio objašnjenje. Nakon toga, Općinskom sudu je bilo potrebno četiri godine prije nego što je zaključkom pozvao tražioca izvršenja da sudu dostavi apelanticinu tačnu adresu, kako bi joj dostavio rješenje o izvršenju, a nakon što je u julu 2006. godine dobio adresu, rješenje o izvršenju je tek u maju 2008. godine dostavljeno apelantici. Ustavni sud ne može ne primijetiti duge intervale neaktivnosti Općinskog suda, koji, uprkos okolnostima predmeta, ne mogu biti opravdani, niti je Općinski sud ponudio objašnjenje za to. Postupajući povodom apelanticinog prigovora od 16. juna 2008. godine, Općinski sud je svojim rješenjem od 17. septembra 2008. godine postupak izvršenja odgodio, te predmet dostavio na Mal upisnik istog suda. Taj period od tri mjeseca ne može se ocijeniti naročito dugim.
36. Nakon pravosnažnog okončanja parničnog postupka, izvršni postupak je nastavljen na prijedlog tražioca izvršenja, i to rješenjem Općinskog suda o nastavku izvršnog postupka od 11. novembra 2014. godine. Općinski sud je u dva navrata pokušao dostavu svog rješenja apelantici, ali bezuspješno, nakon čega je rješenje dostavio Zavodu PIO/MIO na provođenje.
37. Posmatrajući izvršni postupak u cjelini i imajući u vidu apelanticino ponašanje, ali i objektivne okolnosti u predmetu, Ustavni sud konstatuje da je Općinski sud provodio određene radnje koje su imale cilj okončanje izvršnog postupka, ali da je u periodu od preko šest godina, koliko je trajao izvršni postupak, bilo nekoliko dužih vremenskih intervala neaktivnosti, za koje Općinski sud nije ponudio nikakvo opravdanje. Takvo ponašanje Općinskog suda ne može se smatrati opravdanim, naročito ocjenjujući činjenicu da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku opravdani.
38. Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je izvršni postupak trajao šest i pol godina, pa i pored apelanticinog doprinosa dužini postupka Ustavni sud zapaža da su evidentni duži periodi neaktivnosti Općinskog suda, za koje nije ponuđeno opravdanje, što ne zadovoljava standarde prava na suđenje u razumnom roku, zbog čega odgovornost za dužinu trajanja postupka snosi Općinski sud.
40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman