Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2380/15 (D. K. i S. K.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Ništavost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2380/15
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2380/15, rješavajući apelaciju Darka Kosa i Smiljane Kos, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Darka Kosa i Smiljane Kos.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 038738 14 P2.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča parnični postupak u predmetu broj 71 0 P 038738 14 P2, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Darko Kos i Smiljana Kos (u daljem tekstu: apelanti), koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija, advokati Lazo S. Radić i Mladen Baštinac iz Banje Luke, podnijeli su 13. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 P 038738 14 P2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 12. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 7. jula 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su kao tužioci 17. avgusta 2007. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu radi utvrđivanja ništavosti ugovora, vrijednost spora 1.000,00 KM, kojom su pokrenuli predmetni parnični postupak. Osnovni sud je predmet zaveo kao predmet broj P-4305/07, a nakon imenovanja postupajućeg sudije na drugu poziciju tokom 2009. godine predmet je dodijeljen drugom sudiji i zaveden je pod brojem 71 0 P 038738 07 P.
6. Apelanti su 15. januara 2010. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za određivanje privremene mjere obezbjeđenja, koji su podneskom od 24. oktobra 2011. godine i povukli. Osnovni sud je pripremno ročište u parničnom postupku proveo 24. oktobra 2011. godine, a ročište za glavnu raspravu 14. maja 2012. godine i nastavak ročišta za glavnu raspravu 2. jula 2012. godine, 18. septembra 2012. godine i 13. novembra 2013. godine. Osnovni sud je u konkretnoj pravnoj stvari 31. decembra 2012. godine donio Presudu broj 71 0 P 038738 07 P, kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelanata kao tužilaca i obavezao ih da solidarno nadoknade troškove parničnog postupka. Na navedenu presudu apelanti su 12. aprila 2013. godine podnijeli žalbu, koju je Okružni sud u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni sud) Rješenjem broj 71 0 P 038738 13 Gž od 13. novembra 2013. godine uvažio i prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
7. Osnovni sud nakon prijema spisa na ponovni postupak predmetni parnični postupak vodi kao predmet broj 71 0 P 038738 14 P2 i u toj pravnoj stvari, u ponovljenom postupku, zakazao je pripremno ročište za 15. januar 2015. godine. Zakazano ročište odgođeno je na prijedlog punomoćnika tuženog, pa je Osnovni sud pripremno ročište ponovo zakazao i proveo 3. februara 2015. godine, kao i nastavak pripremnog ročišta 25. maja 2015. godine. Osnovni sud je 2. jula 2015. godine izvršio uviđaj na licu mjesta, u kome je pored parničnih stranaka učestvovao i vještak geodetske struke, a ročište za glavnu raspravu sud je zakazao za 10. septembar 2015. godine.
8. Apelanti su 4. marta 2010. godine, s ciljem okončanja parničnog postupka, podnijeli urgenciju Osnovnom sudu.
9. Iz stanja spisa proizlazi da parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da su im zbog dužine trajanja parničnog postupka, u kom su tražili određivanje i privremene mjere obezbjeđenja, povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli da su prijedlog za određivanje privremene mjere obezbjeđenja povukli zato što je ta mjera zbog dužine trajanja parničnog postupka postala bespredmetna, odnosno prestala je svrha njenog određivanja. Apelanti su tražili i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM, kao i naknadu troškova sastavljanja apelacije u iznosu od 1.755,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno naveo tok parničnog postupka obrazloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je postupajuća sutkinja zadužena sa velikim brojem predmeta koje rješava hronološkim redom, a predmet apelanata došao je na red za rješavanje 2011. godine, te da će sud nakon što provede ročište za glavnu raspravu u toj pravnoj stvari donijeti odluku. Postupajuća sutkinja je navela i to da je parnični postupak preuzela u 2009. godini, zajedno sa predmetima sa inicijalnim aktom od 1998. do 2009. godine, za koje je bila zadužena druga sutkinja koja je imenovana na drugu poziciju, te da je dva mjeseca nakon preuzimanja referata zbog bolesti otišla na bolovanje u periodu od 26. novembra 2009. godine do aprila 2010. godine, zbog čega nije mogla postupati u predmetnom parničnom postupku. V.Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, izuzetno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da parnični postupak nije okončan u periodu dužem od osam godina nakon podnošenja tužbe, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu odredbi člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
18. Apelanti smatraju da su im zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30, i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24). Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da su se apelanti apelacijom žalili na nerazumnu dužinu trajanja parničnog postupka koji su pokrenuli podnoseći tužbu Osnovnom sudu 17. avgusta 2007. godine, a koji, prema stanju spisa, nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja parničnog postupka jeste period duži od osam godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi u Osnovnom sudu, zatim da se radi o postupku koji je od bitnog značaja za apelante, te da se ne radi o naročito složenom postupku.
24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti Osnovnom sudu podnijeli tužbu 17. avgusta 2007. godine radi utvrđivanja ništavosti ugovora, da je Osnovni sud 31. decembra 2012. godine donio presudu koja je kao nepravilna ukinuta Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 038738 13 Gž od 13. novembra 2013. godine, a u kom predmetu dvije godine nakon vraćanja na ponovni postupak nisu provedene procesne radnje, odnosno nije odlučeno o tužbenom zahtjevu apelanata.
25. Kao opravdanje za nepostupanje u parničnom postupku Osnovni sud je naveo da ima veliki broj predmeta koje rješava hronološkim redom, da je predmet apelanata, iako je inicijalni akt iz 2007. godine, po hronologiji rješavanja uzet u rad tokom 2011. godine, te da zbog bolesti postupajuća sutkinja u periodu od 26. novembra 2009. godine do aprila 2010. godine nije mogla preduzimati procesne radnje, koje Ustavni sud ne može ocijeniti kao relevantno, jer parnični postupak traje duže od osam godina i još uvijek nije okončan, odnosno apelanti i nakon osam godina nisu došli do konačne odluke. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće kadrovske prirode, navodeći da je u konkretnom slučaju na dinamiku rješavanja predmeta uticala odsutnost postupajuće sutkinje zbog bolesti. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije relevantno opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. S tim u vezi, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su države dužne da organizuju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku (vidi Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju očigledno je da navedene okolnosti ne mogu opravdati trajanje parničnog postupka koji i nakon osam godina od podnošenja tužbe nije okončan. Ustavni sud naglašava da ne može prihvatiti odgovor Osnovnog suda da predmet apelanata nije na vrijeme uzet u rad, jer je sutkinja bila bolesna, a nije dat u rad drugom sudiji. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da bolest sudije ne može biti razlog nedonošenja odluke u razumnom roku, bez obzira na to da li se radi o postupku koji je zakonom propisan kao hitan.
26. Ustavni sud zapaža da parnične stranke ni Okružni sud nisu bitnije uticali na dužinu trajanja postupka, te da se odgovornost za dužinu trajanja postupka u odlučujućoj mjeri može pripisati Osnovnom sudu.
27. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da parnični postupak nije okončan u periodu dužem od osam godina nakon podnošenja tužbe, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, i to zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
28. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Osnovnom sudu da bez daljeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku odgovarajuća satisfakcija za apelante.
31. U pogledu zahtjeva apelanata za naknadu troškova za sastav apelacije u iznosu od 1.755,00 KM, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da te troškove snose isključivo apelanti. VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku kada parnični postupak nije okončan u periodu dužem od osam godina, odnosno apelanti nisu došli do konačne odluke, pa dužina trajanja parničnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman