Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4233/14 (B.M.)

Odluka donesena 16. 09. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4233/14

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 09. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4233/14, rješavajući apelaciju B.M., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija B.M.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu broj P:281/01.

Nalaže se Osnovnom sudu u Nevesinju da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku procesuira apelantovu žalbu podnesenu protiv Rješenja tog suda broj P:281/01 od 5. novembra 2001.

godine, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, B.M. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati B.M. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Osnovnom sudu u Nevesinju da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. B.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka podnio je 18. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj P:281/01.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 6. februara 2015. godine, od Osnovnog suda u Nevesinju zatraženo je 19. marta 2015. godine, a od Osnovnog suda u Trebinju zatraženo je 24. juna 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud je 18. februara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, Osnovni sud u Nevesinju je to učinio 15. maja 2015. godine, dok je Osnovni sud u Trebinju svoj odgovor na apelaciju dostavio 27. avgusta 2015. godine. Takođe, Ustavni sud je službenim putem 25. avgusta 2015. godine dobio informaciju od ovog suda da je apelantov predmet zaprimljen 9. novembra 2001. godine i da je nepoznato gdje se predmet trenutno nalazi.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 17. novembra 2000. godine Osnovnom sudu u Nevesinju podnio tužbu za naknadu štete, vrijednost spora 10.827,00 KM.

6. Osnovni sud u Nevesinju je donio Rješenje broj P:243/00 od 27. aprila 2001. godine kojim se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom, pa se parnični postupak obustavlja, a budući da apelant nije u ostavljenom roku uredio tužbu.

7. Odlučujući po apelantovoj žalbi, podnesenoj protiv rješenja Osnovnog suda u Nevesinju, Okružni sud je donio Rješenje broj Gž. 369/2001 od 16. oktobra 2001. godine kojim se apelantova žalba uvažava, rješenje Osnovnog suda u Nevesinju od 27. aprila 2001. godine ukida i predmet vraća na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku Osnovni sud u Nevesinju je donio Rješenje broj P: 281/01 od 5. novembra 2001. godine kojim se taj sud proglašava stvarno i mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te kao mjesno nadležan odredio Osnovni sud u Trebinju, kojem je 9. novembra 2001. godine i dostavio predmet na daljnji postupak.

9. Apelant navodi da je protiv rješenja Osnovnog suda u Nevesinju od 5. novembra 2001. godine podnio žalbu, ali da o njoj do sada nije odlučeno.

10. Prema stanju spisa, postupak je još uvijek u toku pred Osnovnim sudom u Nevesinju.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je u pokretao i nekoliko krivičnih postupaka radi zaštite svojih prava. Takođe, apelant smatra da je njegov spis izgubljen, te da je to razlog nepostupanja Osnovnog suda u Trebinju u njegovom predmetu. Apelant traži da mu Ustavni sud, zbog povrede navedenih ustavnih prava, odredi kompenzaciju i naknadu troškova sastava apelacije, te je priložio i strukturu odštetnog zahtjeva uz apelaciju Ustavnom sudu u visini od 12.357,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. U svom odgovoru od 18. februara 2015. godine Okružni naveo je da nikada nije zaprimio apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Osnovnog suda u Nevesinju od 5. novembra 2001. godine.

13. Osnovni sud u Nevesinju je u svom odgovoru na apelaciju od 15. maja 2015. godine naveo da je izvršen detaljan pregled spisa u arhivi i da je utvrđeno da se navedeni spisi iz apelantovog predmeta ne nalaze u njoj. Osnovni sud je nadalje opisao tok postupka, te podatak da je predmet zaveden u parnični upisnik pod brojem P-281/01 pod kojim brojem nije upisana nikakva odluka, niti bilo koja radnja, dok je u koloni broj 61 upisnika (primjedbe i kretanje spisa) upisano da je spis dostavljen Osnovnom sudu u Trebinju. U prilog odgovoru na apelaciju Osnovni sud u Nevesinju je dostavio kopiju izvoda iz upisnika.

14. Osnovni sud u Trebinju je u svom odgovoru na apelaciju od 27. avgusta 2015. godine naveo da, prema podacima upisnika Osnovnog suda u Trebinju, predmet Osnovnog suda u Nevesinju broj P-281/01 (zaveden pod novi broj P-243/00, takođe u Nevesinju) nikada nije zaveden u parnični upisnik tog suda, niti je vođen kod njega. Takođe, prema podacima iz upisnika u predmetu broj Kv-108/01 i Ki-60/01, navedeni parnični predmet je od Osnovnog suda u Nevesinju tražen na uvid radi donošenja odluke u krivičnom predmetu protiv okrivljenih M.Đ. i drugih. Osnovni sud ističe da u navedenom parničnom predmetu nije donosio nikakve odluke.

15. Takođe, Ustavni sud je telefonskim putem, prije nego što je zaprimio odgovor Osnovnog suda iz Trebinja od 27. avgusta 2015. godine, dobio informaciju da je predmet zaprimljen u ovaj sud, čemu svjedoči dostavnica potpisana od tog suda, ali da je nepoznato gdje se predmet nalazi, niti je u njemu sud postupao od datuma njegovog prijema.

V. Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasu:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

g) Postupak po žalbi Član 212.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Član 213.

Neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu odbaciće rješenjem prvostepeni sud bez održavanja ročišta.

Žalba je neblagovremena ako je izjavljena poslije isteka zakonskog roka za njeno podnošenje.

Žalba je nedozvoljena ako je žalbu izjavilo lice koje nije ovlašćeno za podnošenje žalbe, ili lice koje se odreklo ili je odustalo od žalbe ili ako lice koje je izjavilo žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

Član 214.

Primjerak blagovremene, potpune i dozvoljene žalbe dostaviće prvostepeni sud protivnoj stranci odmah, a najdocnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe.

Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tom sudu odgovor na žalbu.

Primjerak odgovora na žalbu dostaviće prvostepeni sud žaliocu odmah, a najdocnije u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.

Neblagovremeno podnijet odgovor na žalbu neće se uzeti u razmatranje.

Podnesci primljeni po prijemu odgovora na žalbu ili po isteku roka za odgovor na žalbu neće se uzimati u razmatranje, osim u slučajevima u kojima sud izričito od stranke zatraži dodatno izjašnjenje.

Član 215.

Po prijemu odgovora na žalbu ili po proteku roka za odgovor na žalbu prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnijet, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najdocnije u roku od osam dana.

Ako žalilac tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, sudija prvostepenog suda daće objašnjenje povodom navoda žalbe koji se tiču tih povreda, a po potrebi će da provjeri istinitost tih navoda u žalbi.

VI. Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka u predmetu broj P:281/01.

20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. a)Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je apelant 17. novembra 2000. godine podnio tužbu za naknadu štete i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste gotovo 15 godina. b)Analiza razumnosti trajanja postupka

24. U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku koji je apelant pokrenuo 17. novembra 2000. godine. S obzirom na stanje spisa, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.

25. Što se tiče apelantovog ponašanja, on ni na koji način nije uticao na dužinu postupka.

26. Što se tiče ponašanja Osnovnog suda u Nevesinju, Ustavni sud konstatuje da je, nakon podnošenja apelantove tužbe, sud donio rješenje 27. aprila 2001. godine kojim se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom, pa se parnični postupak obustavlja, koje je ukinuto rješenjem Okružnog suda od 16. oktobra 2001. godine i predmet je vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku Osnovni sud u Nevesinju je 5. novembra 2001. godine donio rješenje kojim se proglasio stvarno i mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Apelant je protiv navedenog rješenja podnio žalbu. Okružni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da nije zaprimio apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Osnovnog suda u Nevesinju od 5. novembra 2001. godine, a Osnovni sud u Nevesinju je u svom odgovoru naveo da je spis dostavljen Osnovnom sudu u Trebinju na postupanje.

27. Ustavni sud podsjeća da je Osnovni sud u Nevesinju bio dužan, u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, ispitati apelantovu žalbu u pogledu toga da li je blagovremena, potpuna i dozvoljena, te ukoliko nije, odbaciti je, a primjerak blagovremene, potpune i dozvoljene žalbe dostaviti protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Po prijemu odgovora na žalbu ili po proteku roka za odgovor na žalbu prvostepeni sud bio je dužan žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana. Prema stanju spisa i odgovoru Osnovnog suda u Nevesinju, Ustavni sud konstatuje da taj sud nije procesuirao apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja tog suda od 5. novembra 2001. godine za što nije ponudio nikakvo opravdanje.

28. S druge strane, Osnovni sud u Nevesinju je naveo da je apelantov predmet dostavljen Osnovnom sudu u Trebinju, dok Osnovni sud u Trebinju u svom odgovoru na apelaciju navodi da predmet nikada nije zaveden u parnični upisnik kod tog suda, niti je postupak vođen kod tog suda. Evidentno je, prema podacima iz upisnika Osnovnog suda u Nevesinju, da je spis dostavljen Osnovnom sudu u Trebinju. Prema informaciji dobijenoj telefonskim putem od službenice Osnovnog suda u Trebinju, predmet je u Osnovni sud u Trebinju zaprimljen o čemu svjedoči i dostavnica, ali taj sud nije postupao po njemu. Štaviše, Osnovni sud nema podataka o tome gdje se spis nalazi. Za takav propust u postupanju sa spisom apelantovog predmeta Osnovni sud u Trebinju nije ponudio nikakvo opravdanje.

29. Imajući u vidu navedeno, prije svega, činjenicu da Osnovni sud u Nevesinju nije postupio u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku i da u periodu od gotovo 14 godina nije procesuirao apelantovu žalbu, ovaj period se ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6 Evropske konvencije.

30. Imajući u vidu navedeno, a posebno činjenicu da Osnovni sud u Nevesinju, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon gotovo 15 godina nije okončao predmetni parnični postupak, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

31. Konačno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi

32. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi apelantovog prava da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na dužinu trajanja parničnog postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi njegovog prava da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

33. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova za sastav apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizilazi da troškovi u vezi sa sastavljanjem apelacije padaju isključivo na apelantov teret.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.

35. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje gotovo 15 godina, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 2.250,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kad Osnovni sud u Nevesinju u periodu od gotovo 15 godina nije okončao parnični postupak koji se vodi u predmetu broj P:281/01, niti je za svoje nepostupanje ponudio bilo kakvo obrazloženje ili opravdanje.

37. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4233/14 (B.M.) | Sudska praksa | Aktio