Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2482/15 (A. D.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Suvlasništvo
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2482/15
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2482/15, rješavajući apelaciju Almira Džaferagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Almira Džaferagića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 17 0 P 014961 09 P, koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 014961 14 Gž 2 od 17. februara 2015. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 014961 14 Gž 2 od 17. februara 2015. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Almir Džaferagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 18. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je pokrenut pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 P 014961 09 P, koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 014961 14 Gž 2 od 17. februara 2015. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelant je 10. jula 2015. godine dopunio apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 21. jula 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. jula 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. I. F. je 16. decembra 2009. godine pokrenuo parnični postupak protiv apelanta i Općine Bihać radi utvrđenja prava suvlasništva, v. sp. 10.100,00 KM.
6. Prema stanju u spisu, Općinski sud je tužbu na odgovor apelantu dostavio 15. novembra 2010. godine, nakon čega je održao više ročišta (14. decembra 2011. godine, 5. januara, 29. maja, 11. oktobra i 29. novembra 2012. godine, te 14. januara, 6. februara i 26. marta 2013. godine), koja je odlagao zbog nedolaska vještaka, nemogućnosti prisustva tužiteljevog punomoćnika i nedostavljanja dopune nalaza i mišljenja vještaka.
7. Presudom Općinskog suda broj 17 0 P 014961 09 P od 26. aprila 2013. godine utvrđeno je da je tužitelj dosjelošću stekao pravo suvlasništva na apelantovoj nekretnini pobliže označenoj u navedenoj presudi, uz apelantovu obavezu da tužitelju naknadi troškove postupka. Istom presudom odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev u odnosu na Općinu Bihać zbog nedostatka pasivne legitimacije, te je povučena protutužba Općine Bihać.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 P 014961 13 Gž od 5. decembra 2013.
godine uvažena je apelantova žalba, ukinuta je prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu i predmet je vraćen na ponovni postupak.
9. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 17 0 P 014961 09 P od 31. oktobra 2014. godine, kojom je utvrđeno da je tužitelj dosjelošću stekao pravo suvlasništva na apelantovoj nekretnini pobliže označenoj u navedenoj presudi, te je apelant obavezan da tužitelju naknadi troškove postupka.
10. Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 P 014961 14 Gž 2 od 17. februara 2015. godine apelantova žalba odbijena je kao neosnovana.
11. Nezadovoljan navedenom presudom Kantonalnog suda, apelant je 31. marta 2015. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji.
12. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant navodi da su u predmetnom postupku povrijeđeni ostali aspekti člana 6. Evropske konvencije (pravo na nepristran i nezavisan sud, ravnopravnost stranaka i pravo na raspravljanje). Apelant je opširno naveo hronologiju postupka ukazujući na propuste Općinskog suda prilikom dostavljanja tužbe na odgovor i odlaganja ročišta u predmetnom postupku (zbog propusta vještaka i tužiteljevog punomoćnika), te da je više puta sudu slao urgencije za zakazivanje ročišta. Dalje se navodi da je apelant samo jednom zatražio odgodu ročišta (zato što se nalazio u inostranstvu), te da se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo raspraviti, radi o jednostavnom postupku koji se vodi duže od pet godina. Također, apelant potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da je 13. maja 2015. godine primio reviziju izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda broj 17 0 P 014961 14 Gž 2 od 17. februara 2015. godine. Sud je naveo da predmet još uvijek nije dostavljen postupajućem sudiji u rad, te da će biti urađen u IV kvartalu 2015. godine.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, iznimno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
25. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud o tome da li je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom od 16. decembra 2009. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste period od približno pet godina i devet mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi utvrđenja prava suvlasništva, zatim da je apelant u predmetnom postupku tuženi, da se predmet rješava povodom revizije pred Vrhovnim sudom, te da se ne radi o naročito složenom predmetu.
28. Ocjenjujući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud svoju prvu procesnu radnju preduzeo tek nakon devet mjeseci (15. novembra 2010. godine dostavio apelantu tužbu na odgovor), da je u nastavku postupka održao nekoliko ročišta (tokom 2011., 2012. i 2013. godine), te da je presudu donio tek nakon tri godine i četiri mjeseca (26. aprila 2013. godine). Nakon toga, Kantonalni sud je nakon nešto više od sedam mjeseci (5. decembra 2013. godine) donio rješenje kojim je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak. U ponovnom postupku Općinski sud i Kantonalni sud u relativno kratkom periodu donijeli su nove odluke (nakon deset odnosno četiri mjeseca), nakon čega je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. U svom odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da predmet još nije dat u rad sudiji, te da će biti urađen u IV kvartalu 2015. godine. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje pet godina i devet mjeseci, te da prema stanju spisa još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti. Pri tome odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Općinski sud koji nije djelotvorno i efikasno kontrolirao i upravljao postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP.
29. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (op. cit., AP 2915/07, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog nedonošenja pravosnažne odluke u razumnom roku, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
32. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa, s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju izdavanje naloga Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 014961 14 Gž 2 od 17. februara 2015. godine odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje, prava na slobodu misli, savjesti i vjere, prava na slobodu izražavanja i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte navedenih prava.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni nakon pet godina i devet mjeseci, pri čemu se dužina postupka može, u odlučujućoj mjeri, pripisati ponašanju Općinskog suda koji nije djelotvorno i efikasno kontrolirao i upravljao postupkom, kako je propisano procesnim zakonom.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman