Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-34/15 (B. S.)
Odluka donesena 14. 10. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-34/15
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 34/15, rješavajući apelaciju Bekrije Seferovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Bekrije Seferovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja krivičnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 K 003954 04 K od 22. septembra 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Bekrija Seferović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 K 003954 04 K od 22. septembra 2014. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Kantonalnog suda zatraženo je 25. maja 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je svoj odgovor dostavio 23. jula 2015. godine, dok je Kantonalni sud to isto učinio 17. juna 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) je protiv apelanta podiglo optužnicu broj Kt. 94/03 od 14. septembra 2004. godine zbog krivičnog djela teška krivična djela protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 4, a u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanje javnog prometa iz člana 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
6. Sudija za prethodno saslušanje je 23. septembra 2004. godine potvrdio optužnicu. Na ročištu održanom 10. januara 2005. godine apelant se izjasnio da nije kriv za krivično djelo koje mu se stavlja na teret.
7. U ovom postupku održano je nekoliko ročišta na kojima su izvedeni dokazi, saslušani svjedoci i vještaci.
8. Na prijedlog odbrane Fakultet za saobraćaj i komunikacije Sarajevo izvršio je vještačenje nezgode, čiji je rezultat izdavanje nalaza i mišljenja Fakulteta od februara 2008. godine, a dobiveni su nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke od 12. augusta 2013. godine.
9. Kako Općinski sud navodi u svom odgovoru na apelaciju, 25. maja 2009. godine je, na prijedlog apelantovog branioca, vještaku medicinske struke, neuropsihijatrijske specijalnosti, dr. Aliji Sutoviću dostavljen predmet na vještačenje. Pošto vještak nije izvršio vještačenje po naredbi suda i sudu nije vratio spis, postupajući sudija se više puta obraćao urgencijama za vraćanje spisa uz naznaku da će protiv njega biti pokrenut krivični postupak. Nakon što je vještak vratio spis sudu, vještačenje je naredbom suda od 7. januara 2013. godine povjereno drugom vještaku, dr. Kasimu Brigiću, koji je u vrlo kratkom roku obavio vještačenje i vratio spis sudu.
10. Općinski sud je 14. januara 2014. godine donio Presudu broj 33 0 K 003954 04 K kojom je apelant proglašen krivim za krivično djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret, odnosno zbog počinjenog krivičnog djela teška krivična djela protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav
4. KZFBiH, u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanje javnog prometa iz člana 332. stav 3. KZFBiH, i osuđen je na uvjetnu osudu kojom se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine i istovremeno se određuje da se kazna neće izvršiti ukoliko apelant za vrijeme od dvije godine ne učini novo krivično djelo. Apelant je dalje obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 1.480,00 KM i troškove sudskog paušala u iznosu od 250,00 KM, a sve u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti presude.
11. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda, Kantonalni sud je donio Presudu broj 33 0 K 003954 04 K od 22. septembra 2014. godine kojom se apelantova žalba djelimično usvaja i presuda Općinskog suda preinačava u dijelu o troškovima krivičnog postupka, tako što se apelant, na osnovu člana 202. stav 4. Zakona o krivičnom postupku FBiH, oslobađa dužnosti da plati troškove parničnog postupka, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda ostala nepromijenjena.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja krivičnog postupka vođenog protiv njega, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je, zbog ovako dugog trajanja postupka, pretrpio nematerijalnu štetu, jer je lišen mogućnosti da pribavi putnu ispravu i pokuša naći posao u inozemstvu, budući da se u Bosni i Hercegovini nije mogao zaposliti, a izdržava dvanaestero djece i nezaposlenu suprugu. Apelant, s tim u vezi, potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 3.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju od 23. jula 2015. godine detaljno opisao tok postupka koji je, u skladu s dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je naveo i činjenicu da je predmetom bila zadužena sutkinja Jasmina Begić, koja je u drugoj polovini 2008. godine imenovana za sudiju Općinskog suda u Sarajevu, nakon čega je apelantov predmet dodijeljen u rad sudiji Ibrahimu Bubiću, koji je na tom sudu počeo raditi 1. februara 2008. godine. Nadalje, Općinski sud ističe i to da je apelantov branilac predlagao niz vještačenja, što je utjecalo na dužinu trajanja postupka. Kako na kraju zaključuje svoje navode, Općinski sud smatra da nije došlo do povrede apelantovih prava od tog suda i da je na dužinu postupka najviše utjecalo ponašanje vještaka Alije Sutovića, koji je bio u posjedu predmeta duže vrijeme, te ponašanje apelantovog branioca koji je predlaganjem niza vještačenja, također, doprinio dužini samog postupka.
14. Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da je apelantov predmet po žalbi dostavljen tom sudu 14. aprila 2014. godine, a da je on svoju presudu donio 22. septembra iste godine i predmet vratio Općinskom sudu 22. oktobra 2014. godine. Kantonalni sud smatra da u apelantovom predmetu nije došlo do povrede njegovih prava zagarantiranih Ustavom.
V. Relevantni propisi
15. U Zakonu o krivičnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) relevantne odredbe glase:
Član 14.
Pravo na suđenje bez odgađanja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.
(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Član 243.
Odlučivanje o optužnici (1) Sudija za prethodno saslušanje može da potvrdi ili odbije sve ili pojedine tačke optužnice u roku od 8 dana od dana prijema optužnice. Ukoliko odbije sve ili pojedine tačke optužnice, sudija za prethodno saslušanje donosi rješenje koje se dostavlja tužiocu. Protiv ovog rješenja žalba nije dozvoljena.
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina krivičnog postupka vođenog protiv apelanta, okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 K 003954 04 K od 22. septembra 2014. godine, koja je dostavljena apelantovom braniocu 7. novembra 2014. godine, a apelacija je podnesena 5. januara 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja krivičnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je krivični postupak pokrenut optužnicom Kantonalnog tužilaštva od 14. septembra 2004. godine i da je okončan presudom Kantonalnog suda od 22. septembra 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine postupka jeste 10 godina.
c) Analiza dužine trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju radi se o krivičnom postupku pokrenutom protiv apelanta zbog počinjenog krivičnog djela teška krivična djela protiv sigurnosti javnog prometa u vezi sa krivičnim djelom ugrožavanje javnog prometa. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenom predmetu u kome su provođena vještačenja, te saslušavani svjedoci i vještaci.
24. U pogledu apelantovog ponašanja, odnosno ponašanja njegovog branioca, Ustavni sud nalazi da je procesnim radnjama, odnosno predlaganjem raznih vještačenja, sam apelant, odnosno njegov branilac, objektivno doprinio dužini trajanja postupka.
25. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da je sudija za prethodno saslušanje 23. septembra 2004. godine potvrdio optužnicu, podignutu 14. septembra 2004. godine. Odredbom člana 243. Zakona o krivičnom postupku utvrđeni rok za odlučivanje o optužnici je osam dana od dana prijema opružnice kod sudije za prethodno saslušanje, što je u konkretnom slučaju ispoštovano.
26. U ovom postupku je održano nekoliko ročišta na kojima su izvedeni dokazi, saslušani svjedoci i vještaci, te je u tom pogledu zatraženo i vještačenje vještaka medicinske struke, neuropsihijatrijske specijalnosti, dr. Alije Sutovića, a koji je, prema navodima Općinskog suda, predmet zadržao duže vrijeme usljed čega Općinski sud nije mogao dalje postupati u njemu. Ova činjenica predstavlja objektivnu okolnost zbog koje sud nije mogao u tom periodu poduzimati radnje u ovom predmetu. Također, u postupku je došlo i do određenog zastoja u postupanju Općinskog suda u kojem periodu su nastupile promjene u smislu postupajućih sudija, što je očigledno utjecalo na dužinu trajanja postupka.
27. U pogledu ponašanja Kantonalnog suda, Ustavni sud uočava da je taj sud svoju odluku po žalbi donio u roku od pet mjeseci, što se ne može smatrati naročito dugim periodom.
28. Posmatrajući postupak u njegovoj cjelini i imajući u vidu objektivne okolnosti koje su utjecale na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je Općinski sud provodio radnje u postupku, ali da je imao i izvjesne zastoje u postupanju, koji su posljedica promjene postupajućeg sudije u postupku, zadržavanja predmeta od sudskog vještaka, te udovoljavanja prijedlozima apelantovog branioca o izvođenju dodatnih vještačenja. Iako je postupak trajao 10 godina, evidentno je da su kako prvostepeni, tako i drugostepeni sud provodili radnje s ciljem okončanja postupka i u tom smislu postupali u skladu sa zakonskim odredbama. Evidentno je da je predmetni postupak rezultirao sudskim odlukama koje nisu sporne ni samom apelantu, budući da ih svojom apelacijom nije osporio. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju redovnih sudova nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
29. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzimajući u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja krivičnog postupka.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelant je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog krivičnog postupka pred Općinskim sudom, tražio naknadu nematerijalne štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» u predmetnom krivičnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja krivičnog postupka, jer je evidentno da su redovni sudovi na dvije instance postupali efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti, ali su objektivne okolnosti, te ponašanje sudskog vještaka i apelantovog branioca bitno utjecale na dužinu trajanja samog postupka.
32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman