Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1363/15 (Opština Gradiška)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Javna vlast
  • Tužba
  • Povrat u prijašnje stanje
  • Naknada štete
  • Radni odnos
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1363/15

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1363/15, rješavajući apelaciju Opštine Gradiška, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Opštine Gradiška podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 Rs 037625 14 Rsž od 19. januara 2015. godine i rješenjā Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 Rs 037625 13 Rs od 30.

aprila i 4. jula 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Opština Gradiška (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Predrag Baroš, advokat iz Banje Luke, podnijela je 26. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 Rs 037625 14 Rsž od 19. januara 2015. godine i rješenjā Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 Rs 037625 13 Rs od 30. aprila 2014. godine i 4. jula 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda, te od učesnika u postupku Republike Srpske, Željka Kragulja, Dejana Sladojevića, Renate Tešanović, Stanislava Vranića, Mihajla Ristića, Tamare Perović, Mirze Deme, Danke Ljepojević, Jelene Todorović, Damjana Stajčića, Bojana Arambašića i Danijele Rosić- Malinović (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 16. jula 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud je odgovorio na apelaciju 19. avgusta 2015. godine, Osnovni sud 30. jula 2015. godine, tužena Republika Srpska je odgovorila 28. jula 2015. godine, zatim, tužena Tamara Perović je odgovorila 22. jula 2015. godine, a ostali tuženi nisu odgovorili na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

5. Apelantkinja je podnijela tužbu protiv tuženih radi poništenja rješenja Ministarstva uprave i lokalne samouprave - Odbora za žalbe jedinica lokalne samouprave kojim su poništena apelantkinjina rješenja o prestanku radnog odnosa tuženih od dva do 13 i naknade štete.

6. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 Rs 037625 13 Rs od 30. aprila 2014. godine ima se smatrati da je apelantkinjina tužba protiv tuženih povučena (stav I izreke). Istim rješenjem obavezana je apelantkinja da tuženim isplati troškove parničnog postupka u preciziranim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci rješenja (st. II do VI izreke). Višak zahtjeva tuženih za isplatu troškova postupka je odbijen (stav VII izreke).

7. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je u predmetnoj pravnoj stvari zakazao pripremno ročište za 30. april 2014. godine u 12 časova, da je apelantkinja poziv za navedeno ročište zaprimila 31. marta 2014. godine, te da na zakazano pripremno ročište nije pristupila kao tužiteljka u predmetnom postupku. Dalje je utvrđeno da je apelantkinjin punomoćnik, advokat Predrag Baroš 25. aprila 2014. godine obavijestio Osnovni sud da nije u mogućnosti da pristupi na zakazano ročište zbog ranije zakazanih ročišta, i to u drugom predmetu Osnovnog suda u kojem je zakazan nastavak glavne rasprave za 30. april 2014. godine u 13 časova. Dalje je istaknuto da je apelantkinja navedenog punomoćnika ovlastila za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari 23. aprila 2014. godine. Nadalje je istaknuto da su se punomoćnici tuženih protivili odlaganju pripremnog ročišta uz prijedlog da sud donese rješenje o povlačenju tužbe, jer je apelantkinjin punomoćnik u vrijeme uzimanja punomoći imao saznanja da je spriječen da pristupi na predmetno pripremno ročište zakazano za 30. april 2014. godine. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, Osnovni sud je zaključio da su ispunjeni uslovi iz člana 84 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), jer razlozi koje je apelantkinjin punomoćnik naveo u zahtjevu za odlaganje ročišta ne predstavljaju opravdane razloge. Osnovni sud je istakao da je u vrijeme prijema punomoći apelantkinjin punomoćnik znao da je spriječen da pristupi na zakazano pripremno ročište, kao i da zakazano ročište pred drugim sudom ne predstavlja opravdan razlog za odlaganje pripremnog ročišta zakazanog za 30. april 2014. godine. Slijedom navedenog, Osnovni sud je donio rješenje kojim se smatra da je apelantkinjina tužba povučena, jer je u pozivu za pripremno ročište apelantkinja upozorena na posljedice izostanka sa pripremnog ročišta.

8. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 Rs 037625 13 Rs od 4. jula 2014. godine odbijen je apelantkinjin prijedlog za povrat u pređašnje stanje kao neosnovan (stav I izreke). Istim rješenjem rješenje o povlačenju tužbe od 30. aprila 2014. godine ostalo je na snazi (stav II izreke). Apelantkinja je obavezana da tuženim isplati troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, kako je precizirano u rješenju (st. III i IV izreke). Višak zahtjeva tuženih za isplatu troškova parničnog postupka je odbijen (stav V izreke). U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantkinjin punomoćnik u prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje istakao da je iz opravdanih razloga bio spriječen da pristupi na pripremno ročište, jer je, pored nastavka glavne rasprave u 13 časova (predmetno ročište je bilo zakazano za 12 časova), istog dana imao zakazanu raspravu i u predmetu pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci, kao i da je u periodu od 24. do 26. aprila 2014. godine boravio u Beču na konferenciji „Economic and Social Development“. Takođe je istakao da, s obzirom na kratki vremenski period od dobijanja punomoći do dana održavanja rasprave, ne bi bio u prilici da se pripremi za raspravu u veoma kompleksnom predmetu. Osnovni sud je povodom prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje održao ročište 4. jula 2014. godine. Tuženi su se, kako je dalje navedeno, protivili povratu u pređašnje stanje, smatrajući da je apelantkinja na vrijeme dobila poziv za pripremno ročište i da je imala dovoljno vremena da angažuje punomoćnika u predmetnoj pravnoj stvari. Osnovni sud je zaključio da razlozi koje je apelantkinjin punomoćnik naveo u prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje, kao i na ročištu koje je zakazano povodom prijedloga nisu razlozi za povraćaj u pređašnje stanje. Ročišta zakazana pred drugim sudom, kako je utvrdio Osnovni sud, ne predstavljaju opravdan razlog koji nije mogao da se predvidi niti izbjegne, jer je apelantkinjin punomoćnik u vrijeme kada mu je dato ovlašćenje za zastupanje u konkretnoj parnici znao za navedena ročišta, budući da su ona bila zakazana i mjesec dana prije predmetnog ročišta. Takođe je utvrđeno da činjenica da su razlozi apelantkinjinog punomoćnika uvaženi u drugom predmetu koji je vođen pred istim sudom nisu od značaja za odlučivanje o apelantkinjinom prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje u konkretnom predmetu. Osnovni sud se pozvao na odredbe čl. 328, 332 stav 2 i 333 ZPP kada je odbio prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje. Odluku o troškovima parničnog postupka Osnovni sud je utemeljio na članu 395 ZPP.

9. Okružni sud je Rješenjem broj 72 0 Rs 037625 14 Rsž od 19. januara 2015. godine apelantkinjinu žalbu odbio i potvrdio navedena rješenja Osnovnog suda od 30. aprila i 4. jula 2014. godine.

10. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je apelantkinja u podnesenom prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje predložila da, ukoliko prvostepeni sud prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje odbije, on se ima smatrati žalbom, slijedom čega je Okružni sud u žalbenom postupku razmatrao i osnovanost apelantkinjine žalbe povodom donošenja rješenja od prvostepenog suda kojim se tužba smatra povučenom.

11. Okružni sud je istakao da je u navodima žalbe apelantkinja istakla da razlozi prvostepenog suda dati u pobijanim rješenjima na okolnosti da je apelantkinjin punomoćnik u vrijeme dobijanja punomoći od apelantkinje imao saznanje o zakazanim raspravama u drugim predmetima upućuju na činjenicu da je u takvoj situaciji apelantkinjin punomoćnik morao da odbije zastupanje, što je u suprotnosti sa odredbom člana 37 Zakona o advokaturi. U žalbi je, takođe, navedeno da je Osnovni sud u drugom predmetu odložio pripremno ročište iz istih razloga, što je suprotno postupanju u konkretnom predmetu.

12. Okružni sud je u žalbenom postupku utvrdio da je prvostepeni sud pravilno donio rješenje kojim se smatra da je apelantkinjina tužba povučena, kao i da apelantkinjina žalba ničim ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Istaknuto je da odredba člana 111 ZPP propisuje uslove kada sud može da odloži zakazano ročište a to je ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje, ili da dokazi čije je izvođenje određeno neće biti pribavljeni do ročišta (odgoda ročišta). U konkretnom slučaju, kako je utvrdio Okružni sud, prvostepeni sud je zakazao pripremno ročište, obavijestio parnične stranke o njemu i stranke su imale od dana prijema obavijesti – poziva za ročište razuman rok za pripremu za održavanje pripremnog ročišta, te su, suprotno navodima žalbe, bili ispunjeni zakonski uslovi za njegovo održavanje. Apelantkinjini navodi da je njen prijedlog za odlaganje pripremnog ročišta bio utemeljen na opravdanim razlozima, po mišljenju Okružnog suda, nisu osnovani. Kod činjenice da je apelantkinjin punomoćnik obavijestio sud da u isto vrijeme ima zakazano ročište pred drugim sudom, prema ocjeni Okružnog suda, nije opravdan razlog da se zakazano ročište odloži. Ovo posebno zbog toga što je apelantkinja u datoj punomoći punomoćniku dala ovlašćenje da, u slučaju spriječenosti za preduzimanje pojedinih pravnih radnji, može izabrati drugog advokata, advokatskog pripravnika ili stručnog saradnika iz svoje kancelarije. Budući da apelantkinjin punomoćnik nije koristio data ovlašćenja iz punomoći, niti je dao opravdane razloge na okolnosti njihovog nekorišćenja, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom, a slijedom toga je pravilno odbio i apelantkinjin prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja smatra da su redovni sudovi u predmetnom postupku pogrešno utvrdili činjenično stanje i da su proizvoljno primijenili procesno pravo kada su utvrdili da apelantkinja nije ponudila opravdane razloge za odlaganje zakazanog pripremnog ročišta. Takođe je istaknuto da, iako je punomoćnik u vrijeme kada mu je apelantkinja dala punomoć za zastupanje znao za svoje već preuzete obaveze u drugim predmetima, nije mogao da odbije zastupanje shodno članu 37 Zakona o advokaturi, koji taksativno nabraja razloge zbog kojih advokat može da odbije ili uskrati zastupanje stranci. Dalje je istaknuto da je Osnovni sud u drugom predmetu broj 72 0 Rs 038659 14 Rs u identičnoj pravnoj stvari postupio suprotno usvojivši zahtjev apelantkinjinog punomoćnika za odlaganje pripremnog ročišta.

b) Odgovor na apelaciju

14. Okružni sud je u odgovoru naveo da pobijanom odlukom tog suda nisu povrijeđena apelantkinjina prava na pravično suđenje i pravo na imovinu, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

15. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je postupao u skladu sa zakonom, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

16. Tužena Republika Srpska u odgovoru na apelaciju istakla je da su navodi apelacije paušalni i neosnovani, kao i da nisu zasnovani na zakonu. Takođe je istakla da je predmet spora zaštita prava iz radnog odnosa. Dalje je navedeno da su osporene odluke utemeljene na zakonu i da njima nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje.

17. Tužena Tamara Perović je u odgovoru na apelaciju navela da ima pravni interes da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu. Istakla je da apelantkinja želi da odugovlači postupak radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa koji su radnici među kojima je i tužena pokrenuli pred Osnovnim sudom.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:

Član 84.

Ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatraće se da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.

Ako na pripremno ročište ne dođe uredno obaviješten tuženi, ročište će se održati bez njegovog prisustva.

Član 328.

Povraćaj u pređašnje stanje Ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i usljed toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dozvoliti da naknadno izvrši tu radnju (povraćaj u pređašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći.

Kad se dozvoli povraćaj u pređašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kome se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.

Član 332. stav 2.

Po prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog zasniva opštepoznate.

Član 333. stav 2.

Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje žalba je dozvoljena.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 72 0 Rs 037625 14 Rsž od 19. januara 2015. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantkinja je primila 3. marta 2015. godine a apelacija je podnesena 26. marta 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelantkinja pobija navedene odluke, tvrdeći da su joj tim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine člana . Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

S obzirom na to da je apelantkinja nositelj javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelantkinja ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Europske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stanovište ustanovljeno u Odluci broj AP 39/03 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljenoj na www.ustavnisud.ba), prema kojem svako ko je bio stranka u određenom postupku i tko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava može da podnese i apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je, osim navedenog, zaključeno da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati apelaciju u odnosu na apelantičino ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se predmetni parnični postupak tiče radnog spora radi poništenja rješenja iz radnog odnosa i naknade štete, dakle, predmeta građanskopravne prirode, te je stoga član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv. Stoga će Ustavni sud ispitati da li je taj postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.

26. Apelantkinja smatra da su redovni sudovi, pri odlučivanju o konkretnoj pravnoj stvari, pogrešno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili procesno pravo.

27. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

28. Ustavni sud se, dakle, prema navedenim stavovima, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantkinja problematizuje, ispitati da li su pobijane odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.

29. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku konačnom odlukom redovnog suda utvrđeno da se apelantkinjina tužba kojom je pokrenula parnični postupak smatra povučenom. Apelantkinja smatra da su zakazana ročišta u drugim predmetima, o čemu je obavijestila Osnovni sud, opravdan razlog da joj se dozvoli odlaganje predmetnog pripremnog ročišta ili povraćaj u pređašnje stanje. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud rješenje od 30. aprila 2014. godine kojim se apelantkinjina tužba smatra povučenom donio primjenom odredbe člana 84 ZPP, kojom je propisano da „ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatraće se da je tužba povučena“. U konkretnom predmetu Osnovni sud je kao nesporno utvrdio da je apelantkinja uredno obaviještena o datumu i vremenu održavanja pripremnog ročišta. Nadalje, Ustavni sud zapaža da navedena zakonska odredba na koju se pozvao Osnovni sud predviđa da izostanak tužioca sa pripremnog ročišta, koji je bio uredno obaviješten, povlači za sobom presumpciju povlačenja tužbe po sili samog zakona. Takođe, Ustavni sud zapaža da je apelantkinjin prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje odbijen primjenom odredbe člana 328 ZPP, kojom je propisano da će sud dozvoliti povraćaj u pređašnje stanje „ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti, niti izbjeći“. Ustavni sud uočava da iz navedene zakonske odredbe proizilazi da za dozvolu povraćaja u pređašnje stanje moraju postojati opravdani razlozi ali kvalifikovani tako da se svrstavaju u kategoriju razloga koji se nisu mogli predvidjeti, niti izbjeći. Dakle, prema odredbi člana 328 stav 1 ZPP, nije dovoljno za dozvolu povraćaja u pređašnje stanje da razlozi propuštanja budu opravdani, već i da se nastupanje tih opravdanih razloga nije moglo predvidjeti, niti izbjeći. Ustavni sud zapaža da opravdan razlog propuštanja, prema navedenoj zakonskoj odredbi, spada u tzv. pravne standarde čiju sadržinu redovni sud ispituje u svakom konkretnom slučaju. S tim u vezi, Ustavni sud uočava da su redovni sudovi utvrdili da je u konkretnom slučaju apelantkinjin punomoćnik u vrijeme preuzimanja punomoći znao za druga već zakazana ročišta, kao i da je imao ovlašćenje da, u slučaju spriječenosti za preduzimanje pojedinih pravnih radnji, može izabrati drugog advokata, advokatskog pripravnika ili stručnog saradnika. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u takvim činjeničnim okolnostima, pozivajući se na odredbe člana 328 ZPP, zaključili da apelantkinja nije imala opravdane razloge koji se nisu mogli predvidjeti, niti izbjeći. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u osporenim odlukama detaljno obrazložili na kojim su sve relevantnim odredbama ZPP utemeljili osporene odluke, te da su o tome dali dovoljna i jasna obrazloženja koja se ne mogu smatrati proizvoljnim ili suprotnim pravu na obrazloženu odluku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

30. Apelantkinjine navode o tome da je Osnovni sud u drugom slučaju odlučio drugačije nego u konkretnom slučaju Ustavni sud smatra neosnovanim s obzirom na to da apelantkinja nije učinila niti vjerovatnim da eventualno drugačije odlučenje Osnovnog suda, u slučaju koji je navodno identičan njenom, može imati bilo kakvog uticaja na kršenje njenih ustavnih prava.

31. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da nije prekršeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje zagarantovano članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ostali navodi

32. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantkinja kršenje ovog prava nije posebno obrazložila, već se navodi o kršenju tog prava, takođe, zasnivaju na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni procesnog prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantkinjine navode i sa aspekta kršenja navedenog prava.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u situaciji kada su redovni sudovi dovoljno i jasno obrazložili osporene odluke, a u datim obrazloženjima Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazalo da su pozitivnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelantkinjinu štetu.

34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1363/15 (Opština Gradiška) | Sudska praksa | Aktio