Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3045/15 (M. K.)
Odluka donesena 14. 10. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Radni spor
- Otkaz
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3045/15
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3045/15, rješavajući apelaciju Mirsada Kekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mirsada Kekića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 Rs 011986 11 Rs, koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Rs 011986 15 Rsž 3 od 3. juna 2015. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, dok je u jednom dijelu predmet vraćen Općinskom sudu u Velikoj Kladuši na ponovni postupak.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Rs 011986 15 Rsž 3 od 3. juna 2015. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu koji je Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Rs 011986 15 Rsž 3 od 3. juna 2015. godine vraćen na ponovni postupak, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mirsad Kekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Husein Mušić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 18. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je pokrenut pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 23 0 Rs 011986 11 Rs, koji se u momentu podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na odlučivanju po žalbi.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 29. jula 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. jula 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 31. januara 2011. godine pokrenuo parnični postupak protiv AIRVENTA d.o.o. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja nezakonitog otkaza, vsp. 1.000,00 KM.
6. Presudom Općinskog suda broj 23 0 Rs 011986 11 Rs od 12. augusta 2011. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da sud utvrdi da je nezakonita odluka tuženog o otkazu ugovora o radu apelantu, te da naloži tuženom da ga vrati na posao i poslove koje je obavljao prije dobivanja otkaza, da mu isplati plaće i doprinose za plaće počev od 6. januara 2011. godine, kao i da mu naknadi troškove postupka.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 Rs 011986 11 Rsž od 14. juna 2013. godine uvažena je apelantova žalba, ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da prvostepeni sud nije dao nikakve razloge o bitnim činjenicama, odnosno da se dati razlozi ne odnose na bitne činjenice niti su mogli poslužiti za donošenje pobijane presude zbog čega je ista nerazumljiva, te je naložio prvostepenom sudu da otkloni navedene povrede u ponovnom postupku.
8. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 23 0 Rs 011986 13 Rs 2 od 6. decembra 2013. godine kojom je odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev, preciziran na ročištu za glavnu raspravu (da sud utvrdi da je Odluka tuženog o otkazu ugovora o radu apelantu broj 06/I-11 od 6. januara 2012. godine nezakonita u cijelosti zbog čega se ista poništava, da se naloži tuženom da apelanta vrati na posao ili poslove koje je obavljao prije dobivanja otkaza, da mu isplati plaće i doprinose za plaće počev od 6. januara 2011. godine, kao i da mu naknadi troškove postupka). Istom presudom apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 1.544,40 KM.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 Rs 011986 14 Rsž 2 od 26. maja 2014.
godine uvažena je apelantova žalba, ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepena presuda nerazumljiva i proturječna datom obrazloženju i izvedenim dokazima, te je naložio prvostepenom sudu da otkloni navedene povrede u ponovnom postupku.
10. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 V 009152 14 V od 9. oktobra 2014. godine odbijen je apelantov prijedlog za delegaciju drugog stvarno nadležnog prvostepenog suda.
11. Odlučujući po drugi put u ponovnom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 23 0 Rs 011986 14 Rs 3 od 14. novembra 2014. godine kojom je odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev. Istom presudom apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 1.965,60 KM.
12. Presudom Kantonalnog suda broj 23 0 Rs 011986 15 Rsž 3 od 3. juna 2015. godine uvažena je apelantova žalba, djelomično je preinačena prvostepena presuda tako što je utvrđeno da je Odluka tuženog o otkazu ugovora o radu apelantu broj 06/I-11 od 6. januara 2012. godine nezakonita u cijelosti pa se ista poništava, te je tuženom naloženo da apelanta vrati na posao ili poslove koje je obavljao prije dobivanja otkaza. Istom presudom ukinuta je prvostepena presuda u preostalom dijelu i predmet je vraćen na ponovni postupak.
13. Nezadovoljan navedenom presudom Kantonalnog suda tuženi je 21. jula 2015.
godine protiv iste izjavio reviziju Vrhovnom sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji.
14. Također, iz stanja spisa proizilazi da Općinski sud još uvijek nije donio novu odluku u dijelu postupka koji mu je presudom Kantonalnog suda vraćen na ponovni postupak.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je opširno naveo hronologiju predmetnog postupka ukazujući da se radi o radnom sporu, te da Općinski sud u tri navrata donosi istu odluku ne poštujući naloge i uputstva Kantonalnog suda. Također, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je svojom odlukom od 3. juna 2015. godine uvažio apelantovu žalbu i djelomično preinačio prvostepenu presudu, dok je u jednom dijelu ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak. Sud je istakao da je tuženi protiv navedene presude izjavio reviziju, te da je i sam apelant doprinio dužini trajanja postupka svojim zahtjevom za delegaciju drugog stvarno nadležnog prvostepenog suda (koji je sud odbio rješenjem od 9. oktobra 2014. godine). Sud je na kraju naveo da je nesporno da predmetni postupak dugo traje, da je dužini postupka doprinio i sam apelant, da je sud svoje odluke donosio u razumnim rokovima, te je predložio da Ustavni sud svoju odluku donese na osnovu stanja u spisu.
V. Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
24. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
27. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom od 31. januara 2011. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste period od približno četiri godine i osam mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom tako i u pravnom aspektu. Osim toga, pošto se radi o radnom sporu u kojem se odlučivalo o zakonitosti otkaza apelantovog ugovora o radu i isplati plaća, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan, a po zakonu je hitan.
30. Cijeneći postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u relativno kratkom roku od podnošenja tužbe (nakon osam mjeseci) donio presudu u predmetnom postupku. Međutim, navedenu presudu je Kantonalni sud (nakon godinu dana i deset mjeseci) ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Također, Ustavni sud zapaža da je u ponovljenom postupku Općinski sud u relativno kratkom roku donio novu odluku koju je Kantonalni sud ponovo ukinuo i vratio na ponovni postupak. Općinski sud je u posljednjem ponovljenom postupku ponovo odbio apelantov tužbeni zahtjev nakon čega je Kantonalni sud svojom presudom djelomično preinačio prvostepenu presudu, dok je u jednom dijelu ukinuo presudu i predmet vratio na ponovni postupak. Nakon toga, tuženi je protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji, prema stanju spisa, još uvijek nije donio odluku, kao ni prvostepeni sud u dijelu koji je njemu vraćen na ponovni postupak. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da predmetni postupak traje dugo, da je i apelant doprinio trajanju postupka, da je svoje odluke donosio u razumnim rokovima, te je predložio da Ustavni sud odluku donese na osnovu stanja u spisu. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S druge strane, ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant, zahtjevom za delegaciju drugog stvarno nadležnog prvostepenog suda, u određenoj mjeri doprinio dužini predmetnog postupka. Međutim, imajući u vidu ukupno trajanje parničnog postupka, činjenicu da su odluke Općinskog suda više puta ukidane i predmet vraćan na ponovno odlučivanje, te da prema stanju spisa još nije okončan, a posebno činjenicu da se radi o postupku koji je po zakonu hitan i da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnosti“. Pri tome odgovornost za dužinu predmetnog postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Općinski sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu sa relevantnim odredbama ZPP.
31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanta na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom izjavljene revizije nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom, dok je u jednom dijelu predmet vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak, to je Vrhovnom sudu i Općinskom sudu naloženo da donesu odluke bez daljnjeg odgađanja, s obzirom na ukupno trajanje postupka i njegovu hitnost, iako se kod Vrhovnog suda nalazi samo kratak period od jula 2015. godine.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog nedonošenja pravomoćne odluke u razumnom roku, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
34. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda, odnosno Općinskom sudu da donese novu odluku u dijelu koji mu je vraćen na ponovni postupak, odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII. Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u sporu iz radnog odnosa, koji je prema zakonu hitan, traje približno četiri godine i osam mjeseci i koji još nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu predmetnog postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Općinski sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom kako je procesnim zakonom propisano.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman