Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2069/12 (A.Dž., N.H., A.V., H.M., E.H., Dž.O., F.D., Dž.K., S.I., A.H., S.M., S.D., Ć.I., H.J., D.K i drugi)
Odluka donesena 14. 10. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2069/12
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2069/12, rješavajući apelaciju A.Dž. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija A.Dž., N.H., A.V., H.M., E.H., Dž.O., F.D., Dž.K., S.I., A.H., S.M., S.D., Ć.I., H.J., D.K., A.M., M.M., S.S., M.Dž., H.M., S.H., S.Š., E.R., R.H., I.K., N.Ž., M.P., F.I., A.K., S.A., S.M., Z.R., Z.M. i A.M. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 003861 10 Gž od 14. maja 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. A.Dž., N.H., A.V., H.M., E.H., Dž.O., F.D., Dž.K., S.I., A.H., S.M., S.D., Ć.I., H.J., D.K., A.M., M.M., S.S., M.Dž., H.M., S.H., S.Š., E.R., R.H., I.K., N.Ž., M.P., F.I., A.K., S.A., S.M., Z.R., Z.M. i A.M. (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Tuzle, koje zastupa Vahid Čamdžić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 31. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je vođen pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 03 0 P 003861 10 Gž i Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1633/05.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda i Federalnog pravobranilaštva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) zatraženo je 6. januara 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju, dok je od Općinskog suda 27. marta 2015. godine zatraženo da dostavi na uvid i spise predmeta tog suda broj P-1633/05.
3. Kantonalni i Općinski sud su odgovore na apelaciju dostavili 15. januara 2015. godine, dok Pravobranilaštvo nije dostavilo odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelanti su 13. septembra 2005. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate naknade na ime toplog obroka. Apelanti su u tužbi, između ostalog, naveli da su zaposlenici Federalnog ministarstva odbrane, te da tužena prema njima nije izvršavala obaveze u pogledu navedenih novčanih davanja, odnosno nije im isplaćivala naknadu na ime toplog obroka u iznosima i u periodima bliže označenim tužbenim zahtjevom. Tužbeni zahtjev apelanata od 13. septembra 2005. godine je taj sud zaveo pod brojem P- 1633/05.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je Općinski sud tužbu apelanata dostavio na odgovor tuženoj 20. oktobra 2005. godine, koji je tužena sudu dostavila 2. januara 2006. godine, nakon čega je taj sud zakazao pet pripremnih ročišta (4. maja 2007. godine, 15. juna i 25. septembra 2008. godine, te 27. oktobra i 26. novembra 2009. godine), koja je održao u prisustvu uredno obaviještenih parničnih stranaka, osim ročišta zakazanog za 4. maj 2007. godine koje je odgođeno jer njemu nije pristupilo Pravobranilaštvo, iako je o datumu održavanja ročišta bilo uredno obaviješteno. Općinski sud je 27. oktobra 2009. godine obavijestio tuženu da je glavnu raspravu održanu navedenog datuma zaključio, jer raspravi, također, nije pristupilo Pravobranilaštvo iako je o datumu održavanja bilo uredno obaviješteno, te da je na toj raspravi utvrdio da će presudu u konkretnoj pravnoj stvari donijeti 26. novembra 2009. godine.
7. Općinski sud je Presudom broj P-1633/05 od 26. novembra 2009. godine na temelju brojnih izvedenih materijalnih dokaza, provedenog vještačenja vještaka finansijske struke, iskaza parničnih stranaka, obavezao tuženu da apelantima isplati pojedinačne iznose za periode kao u izreci presude, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. septembra 2005. godine kao dana podnošenja tužbe do konačne isplate, te da im naknadi troškove postupka u iznosu od 5.760,26 KM. Istom presudom je odbijen kao neosnovan i tužbeni zahtjev apelanata A.Dž., N.H., N.H., H.M., R.H., F.I. i Z.R. u preostalom dijelu, kao i tužbeni zahtjev apelanta A.M., kojim je tražio da se tužena obaveže da mu na ime naknade neisplaćenog toplog obroka za period od 1. februara 2003. godine do 30. aprila 2005. godine isplati iznos od 4.390,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. septembra 2005. godine kao dana podnošenja tužbe do konačne isplate.
8. Iz stanja spisa proizlazi da su i tužena i apelanti 9. decembra 2009. godine izjavili žalbu protiv presude Općinskog suda od 26. novembra 2009. godine.
9. Kantonalni sud je 25. januara 2010. godine od Općinskog suda zaprimio predmet radi odlučivanja o podnesenim žalbama, koji je kod tog suda registriran pod brojem 03 0 P 003861 10 Gž.
10. Kantonalni sud je Presudom broj 03 0 P 003861 10 Gž od 14. maja 2012. godine žalbu apelanata odbio kao neosnovanu a žalbu tužene djelimično usvojio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o troškovima postupka, tako što je dosuđeni iznos od 5.760,26. KM smanjio na iznos od 4.180,66 KM.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim i Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su, između ostalog, naveli da su tužbu Općinskom sudu podnijeli 13. septembra 2005. godine koji je prvostepenu presudu donio tek 26. novembra 2009. godine a da je Kantonalni sud drugostepenu presudu donio 14. maja 2012. godine. Također su istakli da se radi o postupku hitne prirode a koji je trajao „nerazumno dugo“, šest godina i osam mjeseci, zbog čega traže da im Ustavni sud dodijeli novčanu kompenzaciju za pretrpljenu nematerijalnu štetu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u pojedinačnim iznosima od po 300,00 KM godišnje, što za period od šest godina i osam mjeseci za 34 apelanta iznosi 68.000,00 KM, koji im je, kako navode, dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo hronologiju postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, i predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.
13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je ovaj sud po žalbi apelanata i tužene odluku donio u razumnom roku zbog čega je, također, predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 03 0 P 003861 10 Gž od 14. maja 2012. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu pravni zastupnik apelanata je primio 23. maja 2012. godine, a apelacija je podnesena 31. maja 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred redovnim sudovima, prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
22. Ustavni sud zapaža da apelanti predmetnom apelacijom osporavaju odluke sudova donesene u parničnom postupku pokrenutom radi zaštite prava iz radnog odnosa, koja se tiču građanskih prava apelanata, pa stoga primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju nije upitna.
23. Ustavni sud zapaža da apelanti predmetni postupak osporavaju sa aspekta njegove dužine trajanja, pa će Ustavni sud navedeni postupak razmotriti sa tog aspekta.
a)Relevantni principi
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b)Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju 34 tužitelja 13. septembra 2005. godine podnijeli tužbu protiv tužene radi isplate naknada na ime toplog obroka u pojedinačnim iznosima i za periode bliže definirane tužbenim zahtjevom, te da je postupak pravosnažno okončan presudom Kantonalnog suda od 14. maja 2012. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste šest godina i osam mjeseci.
c) Analiza dužine trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se radi o tužbenom zahtjevu 34 tužitelja (apelanta), koji od tužene potražuju naknadu na ime toplog obroka, da su osnov njihovih potraživanja prava iz radnog odnosa, u iznosima i za periode bliže definirane predmetnim tužbenim zahtjevom. Prema tome, Ustavni sud smatra da je nesporno da se predmetni postupak tiče radnog spora koji je po prirodi hitan i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu, te da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja. Međutim, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja su sudovi u predmetnom slučaju trebali riješiti izvođenjem brojnih materijalnih dokaza, vještačenjem vještaka finansijske struke, iskaza svih parničnih stranaka, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o složenom predmetu.
28. Dakle, iako se predmetni postupak tiče radnog spora koji je po prirodi hitan, Ustavni sud smatra da Općinski sud prvostepenu presudu od 26. novembra 2009. godine nije donio van razumnog roka kada je o tužbenom zahtjevu odlučio u roku od četiri godine i dva mjeseca. Ovo zbog toga što, po mišljenju Ustavnog suda, iz spisa predmeta proizlazi da je taj sud odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva 34 tužitelja (apelanta) izvodeći i ocjenjujući brojne materijalne dokaze, uključujući i vještačenje vještaka finansijske struke koji je za svaku stranku trebalo da utvrdi tačan iznos na ime predmetnih potraživanja, kao i iskaze svih parničnih stranaka. Dakle, imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud ne smatra da se u konkretnom slučaju i u ovako složenom predmetu rok od četiri godine i dva mjeseca od podnošenja tužbenog zahtjeva do donošenja prvostepene presude može smatrati nerazumno dugim a postupanje prvostepenog suda neažurnim. Posebno se naglašava da Ustavni sud nije mogao utvrditi da je Općinski sud prilikom poduzimanja procesnih radnji pravio nepotrebna odgađanja (odugovlačenja) na štetu parničnih stranaka. Također, Ustavni sud ne nalazi da je i Kantonalni sud iskazao neažurnost u postupku odlučivanja po žalbi apelanata i tužene izjavljenih protiv prvostepene presude 9. decembra 2009. godine, koji je drugostepenu presudu donio 14. maja 2012. godine, dakle, nakon dvije godine, pet mjeseci i devetnaest dana (14. maja 2012. godine), koji je žalbu apelanata odbio kao neosnovanu, a žalbu tužene djelimično usvojio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o troškovima postupka.
29. Ocjenjujući sve navedene okolnosti, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uključujući posebno zaključak o složenosti predmeta, Ustavni sud ne smatra da se razdoblje od šest godina i osam mjeseci u kojem roku je okončan predmetni postupak može smatrati nerazumnim rokom za odlučivanje o tužbenom zahtjevu apelanata i da je provedeno nepotrebnim odugovlačenjem, odnosno da postoji povreda prava apelanata na «suđenje u razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom koji je trajao ukupno šest godina i osam mjeseci, ocjenjujući zaključak o složenosti predmeta, posebno činjenicu da se predmetni tužbeni zahtjev odnosio na potraživanja 34 tužitelja (apelanta), te broj izvedenih materijalnih i nematerijalnih dokaza pri čemu redovni sudovi nisu nepotrebno odugovlačili postupak.
31. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman