Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2734/15 (E. S. iz Cazina, A. S. iz Bihaća, S. A. iz Bihaća, E. L. iz Bosanskog Petrovca, M. P. iz Bosanskog Petrovca, E. R. iz Bosanskog Petrovca, N. H.-B. iz Bosanskog Petrovca, A. T. iz Bosanskog Petrovca i S. R. iz Bosanskog Petrovca)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2734/15

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2734/15, rješavajući apelacije Enise Seder i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Enise Seder, Asime Sulejmanović, Slavka Anušića, Elme Linić, Milene Petković, Emine Ramić, Nerminke Huskić-Balić, Azre Terzić i Sanje Radošević.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Cazinu br.

020-0-I-07-000161 od 14. juna 2007. godine, 020-0-I-07-001525 od 22. jula 2008. godine, Općinskog suda u Bihaću br. 017-0-I-08- 003460 od 29. decembra 2008. godine, 017-0-I-08-005422 od 7. aprila 2009. godine, 017-0-I-07-000344 od 12. februara 2007. godine, 017- 0-I-08-005430 od 6. aprila 2009. godine, 17 0 I 006985 09 I od 9. juna 2009. godine, 17 0 P 004460 10 I od 6. jula 2010. godine, 017-0-I-07- 000469 od 14. februara 2007. godine, 017-0-I-07-001966 od 26. juna 2007. godine, 017-0-I-08-001937 od 7. augusta 2008. godine, 017-0-I- 07-000263 od 25. januara 2007. godine, 017-0-I-08-001942 od 11.

novembra 2008. godine, 17 0 I 019691 10 I od 23. aprila 2010.

godine, 17 0 Rs 006344 12 I od 15. maja 2012. godine i 17 0 Rs 018782 13 I od 16. aprila 2013. godine.

Ova odluka se dostavlja Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Enisa Seder iz Cazina, Asima Sulejmanović iz Bihaća, Slavko Anušić iz Bihaća, Elma Linić iz Bosanskog Petrovca, Milena Petković iz Bosanskog Petrovca, Emina Ramić iz Bosanskog Petrovca, Nerminka Huskić-Balić iz Bosanskog Petrovca, Azra Terzić iz Bosanskog Petrovca i Sanja Radošević iz Bosanskog Petrovca (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 1. juna do 23. jula 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju: Općinskog suda u Cazinu br. 020-0-I-07- 000161 od 14. juna 2007. godine, 020-0-I-07-001525 od 22. jula 2008. godine, Općinskog suda u Bihaću br. 017-0-I-08-003460 od 29. decembra 2008. godine, 017-0-I-08-005422 od 7. aprila 2009. godine, 017-0-I-07-000344 od 12. februara 2007. godine, 017-0-I-08-005430 od 6. aprila 2009. godine, 17 0 I 006985 09 I od 9. juna 2009. godine, 17 0 P 004460 10 I od 6. jula 2010. godine, 017-0-I-07-000469 od 14. februara 2007. godine, 017-0-I-07-001966 od 26. juna 2007. godine, 017-0-I-08-001937 od 7. augusta 2008. godine, 017-0-I-07-000263 od 25. januara 2007. godine, 017-0-I-08-001942 od 11. novembra 2008. godine, 17 0 I 019691 10 I od 23. aprila 2010. godine, 17 0 Rs 006344 12 I od 15. maja 2012. godine i 17 0 Rs 018782 13 I od 16. aprila 2013. godine.

2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2734/15, AP 2997/15, AP 2998/15, AP 3722/15, AP 3728/15, AP 3735/15, AP 3736/15, AP 3737/15 i AP 3738/15 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2734/15.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se predmetnim apelacijama pokreće isto činjenično i pravno pitanje kao i u predmetu broj AP 1845/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1845/15 od 21. jula 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), Ustavni sud je, u smislu člana 23. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odlučio da ne dostavlja apelacije radi davanja odgovora, već je uzeo u obzir ranije dostavljene odgovore.

4. Također, Ustavni sud je uzeo u obzir i odgovor na apelacije od Vlade Unsko-sanskog kantona (Ministarstva finansija), dobiven povodom gotovo istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 3706/12 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3706/12 od 17. marta 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su u postupcima pred redovnim sudovima podnijeli tužbe protiv Unsko-sanskog kantona (JU OŠ „Cazin I“ Cazin, JU „Dječiji vrtić“ Bihać, JU OŠ „Harmani II“ Bihać i JU OŠ „Ahmet Hromadžić“ Bosanski Petrovac (ranije JU OŠ „14. septembar“ Bosanski Petrovac), u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa (isplate razlike plaća, toplog obroka i regresa).

7. Apelanti su, nakon što je udovoljeno njihovim tužbenim zahtjevima, podnijeli prijedloge općinskim sudovima za izvršenje presuda.

8. Postupajući povodom njihovih prijedloga, općinski sudovi su donijeli rješenja o izvršenju, navedena u tački 1. ove odluke, kojima su odredili predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovnih banaka izvršenika.

9. Rješenja o izvršenju općinski sudovi su dostavili poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune, no, prema stanju u spisima, rješenja o izvršenju nisu provedena. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacija

10. Apelanti smatraju da je, zbog neprovođenja predmetnih rješenja o izvršenju, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti su naveli hronologije postupaka te, između ostalog, istakli da su predmetnim rješenjima općinskih sudova dozvoljena predložena izvršenja koja su dostavljena poslovnim bankama na naplatu. Međutim, glavni razlog neizvršavanja pravomoćnih sudskih odluka – rješenja o izvršenju je taj što Vlada Unsko-sanskog kantona ne osigurava dovoljno novčanih sredstava kroz budžet Unsko-sanskog kantona radi izvršenja sudskih odluka ili ta sredstva izdvajaju u simboličnim iznosima u odnosu na nastale obaveze po sudskim odlukama, te da na izvršenje čekaju izvršni naslovi u ukupnom iznosu većem od 65.000.000,00 KM, odnosno 120.000.000,00 KM sa obračunatim kamatama. Osim toga, apelanti su naveli da se ovakvim načinom raspolaganja javnim fondovima kantona u posljednjih petnaestak godina produžava dužina trajanja izvršnih postupaka, te im se onemogućava ostvariti svoja prava sudskim putem. Apelanti su se osvrnuli i na, kako navode, diskriminatorske izmjene i dopune Zakona o izvršnom postupku, prema kojima su Federacija, kantoni, općine, javni fondovi, javne ustanove i drugi javni organi kao dužnici-izvršenici stavljeni u povoljniji položaj u odnosu na sve građane i druge dužnike iz privatnog sektora, te istakli da Unsko-sanski kanton predviđa mnogo manji iznos za sudska izvršenja od propisanih najmanje 5% od ukupnog iznosa budžeta.

b) Odgovori na apelacije (AP 1845/15)

11. Općinski sudovi su u odgovorima na apelacije uglavnom naveli da su nakon donošenja rješenja o izvršenju ista dostavili na provođenje poslovnim bankama izvršenika, čime su u potpunosti preduzeli radnje koje su u njihovoj nadležnosti, te da nisu odgovorni što izvršenik ne raspolaže novčanim sredstvima iz kojih bi se trebalo namiriti potraživanje apelanata. Također, sudovi su u pojedinim predmetima naveli da je poslovna banka izvršenika dostavila podneske kojima je obavijestila sud da je postupila po predmetnim rješenjima o izvršenju na način da ih je zavela u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika. Isto tako, sudovi su istakli da je problem neizvršenja rješenja o izvršenju od strane Unsko-sanskog kantona van njihovog utjecaja, te smatraju da svojim radnjama nisu apelantima povrijedili prava na koja se pozivaju u apelacijama, kao i da nakon dostavljanja rješenja o izvršenju poslovnoj banci nemaju više nikakvih ingerencija u pogledu provođenja izvršenja ili smetnji u provođenju.

c) Odgovor na apelaciju (AP 3706/12)

12. Vlada Unsko-sanskog kantona (Ministarstvo finansija) u svom odgovoru na apelaciju navela je da je postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u predmetnoj apelaciji (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona), te da je na sjednici održanoj 26. septembra 2013. godine donijela zaključak broj 03-017-3225/2013 kojim je obavezala Ministarstvo finansija i Ured za zajedničke poslove da urade ukupan zbir i listu potraživanja na teret budžeta, kao i centralnu evidenciju svih povjerilaca, uz objavljivanje te evidencije na internetskoj stranici Vlade. Dalje se navodi da su Ministarstvo finansija i Ured za zajedničke poslove izradili centralnu evidenciju svih povjerilaca, odnosno da je evidencija objavljena na internetskoj stranici Vlade Unsko-sanskog kantona, kao i da se Vlada navedenim zaključkom obavezala da prilikom planiranja i izrade budžeta predvidi sredstva za isplatu izvršnih sudskih odluka. Istaknuto je da se budžet kantona planira u skladu s mogućnostima koje se zasnivaju na procjeni privrednog razvoja, razvoja socijalnog sektora, makroekonomskih indikatora i prognozi prihoda i rashoda, te da nije moguće precizno odrediti tok izvršenja. Na kraju je navedeno da Vlada Unsko-sanskog kantona, u okviru realnih mogućnosti, preduzima mjere i aktivnosti kako bi zaštitila prava povjerilaca i omogućila da oni u što skorijem roku transparentno naplate svoja potraživanja.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi :

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 6.

(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138.

[…] 3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

[…] Član 167.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 169.

(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

Član 172.

Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.

14. U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.

Član 2.

Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:

- stare devizne štednje;

- razne materijalne i nematerijalne štete;

- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;

- zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.

Član 3.

Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona .

Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.

15. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 1/94) relevantne odredbe glase:

V. Kantonalne vlasti

Član 9.

Vlada kantona nadležna je za:

a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;

[…]

16. U Ustavu Unsko-sanskog kantona („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 1/04) relevantne odredbe glase:

IV - DJELOKRUG KANTONA

Član 3.

Kanton i federalna vlast, u skladu sa Ustavom Federacije, ovlašteni su za:

(a) jamčenje i provođenje ljudskih prava;

[…]

B. IZVRŠNA VLAST KANTONA

1. Vlada Kantona 2 Ova odredba novelirana je u „Službenim novinama FBiH“ broj 30/04, a prije toga iza riječi „zakona“ bilo je propisano „a najkasnije do 31.5.2004. godine“.

Član 5.

Vlada Kantona ovlaštena je da:

[…]

b) izvršava odluke svakog suda Kantona ili federalnog suda i obavlja svaku drugu ovlaštenost povjerenu Kantonu od federalne vlasti;

[…]

17. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2011. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 5/11) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Sudska izvršenja i sudske i vansudske nagodbe3.000,000,00 KM

18. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2012. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 8/12) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Sudska izvršenja – nagodbe 1.500,000,00 KM

19. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2013. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 1/13) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Sudska izvršenja – nagodbe 45,000,00 KM

20. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2014. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 6/14, 9/14, 10/14 i 16/14) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Sudska izvršenja – nagodbe 15,000,00 KM

21. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2015. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 1/15) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Sudska izvršenja – nagodbe 45,000,00 KM

22. U Zakonu o izvršavanju Budžeta Unsko-sanskog kantona za 2011. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 5/11 i 20/11) relevantne odredbe glase:

Član 26.

(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja“, planirana su i ista se izvršavaju, a u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.

23. U Zakonu o izvršavanju Budžeta Unsko-sanskog kantona za 2012. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 8/12) relevantne odredbe glase:

Član 26.

(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja“ izvršavaju se u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.

24. U Zakonu o izvršavanju Budžeta Unsko-sanskog kantona za 2013. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 1/13) relevantne odredbe glase:

Član 26.

(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja“ izvršavaju se u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima

25. U Zakonu o izvršavanju Budžeta Unsko-sanskog kantona za 2014. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 6/14 i 19/14) relevantne odredbe glase:

Član 26.

(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja - nagodbe“ izvršavaju se u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.

26. U Zakonu o izvršavanju Budžeta Unsko-sanskog kantona za 2015. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 1/15) relevantne odredbe glase:

Član 27.

(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja - nagodbe“ izvršavaju se u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.

VI.Dopustivost i meritum

27. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona – razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

28. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u Odluci broj AP 4368/11 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Unsko-sanskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Unsko-sanskog kantona. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su u konkretnom slučaju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju“.

29. Dalje, Ustavni sud zapaža da je iz ranijeg odgovora Vlade Unsko-sanskog kantona (Ministarstva finansija) vidljivo da su evidentni pokušaji Vlade Unsko-sanskog kantona da prema raspoloživim mogućnostima osigura izvršenje pravomoćnih sudskih odluka, odnosno osigura izvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona. Naime, iz navedenog odgovora proizlazi da je Vlada Unsko-sanskog kantona postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u konkretnim apelacijama (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona). Ustavni sud primjećuje da je Vlada Unsko-sanskog kantona preduzela niz radnji u skladu s datim nalozima tako što je na sjednici, održanoj 26. septembra 2013. godine, donijela zaključak broj 03- 017-3225/2013 kojim je obavezala Ministarstvo finansija i Ured za zajedničke poslove da urade ukupan zbir i listu potraživanja na teret budžeta, te centralnu evidenciju svih povjerilaca, uz objavljivanje evidencije na internetskoj stranici Vlade. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se na internetskoj stranici Vlade Unsko-sanskog kantona nalazi „spisak sudskih izvršenja“ koji je 1. oktobra 2014. godine iznosio 62.660.313,91 KM. Također, navedenim zaključkom Vlada Unsko-sanskog kantona se obavezala da prilikom planiranja i izrade budžeta planira veće iznose sredstava za izvršenje pravomoćnih sudskih odluka (u budžetu za 2014. godinu planirano 45.000,00 KM koja su rebalansom budžeta smanjena na 15.000,00 KM). Međutim, iako su evidentni napori Vlade Unsko-sanskog kantona da provede svoje pozitivne obaveze, očigledno je da zbog ukupnih potraživanja povjerilaca prema Unsko-sanskom kantonu ta potraživanja, zbog ugrožavanja redovnog funkcioniranja kantona, ne mogu biti isplaćivana većom dinamikom od predviđene, te da Vlada Unsko-sanskog kantona nije u mogućnosti odmah u cijelosti postupiti u skladu sa svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali kontinuirano stvara uvjete za postepenu realizaciju potraživanja. Dakle, evidentno je da apelanti, i uz sve preduzete mjere, prema postojećoj dinamici isplate na osnovu pravomoćnih sudskih odluka neće moći naplatiti svoja potraživanja za nekoliko godina.

30. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu

1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava, u koja se ubraja i pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza ne može se umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog kantona te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine), prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005.)“.

31. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda za ljudska prava Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Evropski sud za ljudska prava razmatrao neizvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je preduzela Republika Srpska za izvršenje pravomoćnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud za ljudska prava osvrnuo se na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) isplate ratne štete, kojim je predviđeno izvršenje pravomoćnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud za ljudska prava je, između ostalog, ukazao na to da je, iako izvršenje pravomoćnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], br. 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud za ljudska prava je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi Burdov protiv Rusije, br. 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III; Teteriny protiv Rusije, br. 11931/03, tačka 41, 30. juni 2005; Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, br. 41183/02, tačke 39 i 42, ESLJP 2006-XII).

32. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava, odnosno da nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštovanje obaveza proisteklih iz presude, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada Unsko-sanskog kantona preduzela neophodne korake s ciljem izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i za isplatu nagodbi prema pravomoćnim sudskim presudama u budžetu Unsko-sanskog kantona za 2014. godinu planirano 45.000,00 KM (koja su rebalansom smanjena na 15.000,00 KM), dok je u budžetu za 2015. godinu planirano 45.000,00 KM, kao i činjenicu da ukupna potraživanja povjerilaca na teret budžeta Unsko-sanskog kantona iznose 62.660.313,91 KM (zaključno sa 1. oktobrom 2014. godine), proizlazi da će apelanti morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno na izvršenje još nekoliko godina. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na slučajeve apelanata, Ustavni sud zaključuje da su u predmetnim slučajevima zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenja pravomoćnih sudskih odluka donesenih u njihovu korist povrijeđena prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Ostali navodi

33. U svjetlu prethodno utvrđene povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud ne nalazi da je potrebno da posebno ispituje navode apelanata u vezi s povredom prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2734/15 (E. S. iz Cazina, A. S. iz Bihaća, S… | Sudska praksa | Aktio