Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3097/15 (M. D.)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Eksproprijacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3097/15

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3097/15, rješavajući apelaciju Mustafe Dedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mustafe Dedića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja vanparničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 V 061063 09 V.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča vanparnični postupak u predmetu broj 71 0 V 061063 09 V, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mustafa Dedić (u daljem tekstu: apelant) iz Banje Luke, koga zastupa Zajednička advokatska kancelarija Lazo S. Radić i Mladen Baštinac iz Banje Luke, podnio je 23. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja vanparničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 V 061063 09 V.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 20. augusta 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 28. augusta 2015. godine, a Okružni sud 31. augusta 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantu su Rješenjem Socijalističke republike Bosne i Hercegovine broj 04-473-88/91 od 3. augusta 1991. godine, na prijedlog Općine Banja Luka, oduzete, odnosno eksproprirane nekretnine, pobliže opisane u dispozitivu navedenog rješenja, radi izgradnje saobraćajnice „Istočni tranzitni put“ u bloku VI, stambenog naselja Mejdan V u Banjoj Luci, gdje je navedeno da će se nakon pravosnažnosti navedenog rješenja provesti postupak za sporazumno određivanje naknade apelantu za eksproprirane nekretnine.

6. Grad Banja Luka je apelantu 10. februara 2009. godine uputio ponudu broj 19-050-126/09 radi naknade za eksproprirane nekretnine.

7. Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Banja Luka (u daljem tekstu: Republička uprava) provela je postupak saslušanja vanparničnih stranaka, a u vezi sa ponudom Grada Banja Luka koja je upućena apelantu. Pošto apelant nije prihvatio ponudu Grada Banja Luka, to je Republička uprava donijela zaključak broj 04-473-88/91 od 3. aprila 2009. godine da se spis, zbog toga što nije postignut sporazum, upućuje Osnovnom sudu na nadležnost.

8. Osnovni sud je primio 8. aprila 2009. godine predmet na dalje postupanje od Republičke uprave koji je zaveo i vodi kao predmet broj 71 0 V 061063 09 V. U predmetnom vanparničnom postupku sud je proveo ročišta 28. februara 2011. godine, 21. marta 2011. godine i 26. oktobra 2011. godine nakon čega je u ovoj pravnoj stvari donio Rješenje broj 71 0 V 061063 09 V od 26. oktobra 2011. godine kojim je u cijelosti udovoljio apelantovom zahtjevu, pobliže navedenom u dispozitivu rješenja. Na navedeno rješenje prvostepenog suda predlagač Grad Banja Luka podnio je žalbu Okružnom sudu, koji je žalbu predlagača uvažio, navedeno prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

9. Nakon prijema predmeta na ponovni postupak Osnovni sud je u ovoj pravnoj stvari održao ročišta 27. marta 2013. godine i 16. maja 2013. godine, poslije čega je donio Rješenje broj 71 0 V 061063 09 V od 26. juna 2013. godine kojim je po drugi put udovoljio apelantovom zahtjevu. Na navedeno rješenje Osnovnog suda predlagač Grad Banja Luka je podnio žalbu, koju je Okružni sud Rješenjem broj 71 0 V 061063 15 Gž 2 od 15. maja 2015. godine uvažio, navedeno prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

10. Osnovni sud je, nakon prijema predmeta na ponovno postupanje u ovoj pravnoj stvari, zakazao ročište za 27. oktobar 2015. godine.

11. Apelant je, radi okončanja predmetnog vanparničnog postupka, podnosio urgencije Osnovnom sudu, i to: 21. januara 2013. godine, 17. juna 2013. godine, 5. augusta 2013. godine, 13. septembra 2013. godine, 21. oktobra 2013. godine, 16. decembra 2013. godine i 14. februara 2014. godine.

12. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni vanparnični postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka pred Osnovnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM, kao i naknadu troškova sastavljanja apelacije u iznosu od 1.170,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo tok vanparničnog postupka obrazloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je postupajuća sutkinja zadužena velikim brojem predmeta, te da je u ovoj pravnoj stvari preduzimala procesne radnje u razumnom roku u skladu sa važećim zakonskim propisima, te da je nakon ukidanja prvostepenog Rješenja broj 71 0 V 061063 09 V od 26. juna 2013. godine i vraćanja predmeta na ponovni postupak od Okružnog suda, u predmetnom postupku zakazala ročište za 27. oktobar 2015. godine.

15. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da je po žalbama predlagača podnesenim na Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 V 061063 09 V od 26. oktobra 2011. godine, a koji predmet je Okružni sud primio 22. juna 2012. godine, i Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 V 061063 09 V od 26. juna 2013. godine, a koji predmet je na dalje postupanje po žalbi Okružni sud primio 11. februara 2015. godine, odlučio blagovremeno i u skladu sa važećim zakonskim propisima, odnosno navedena prvostepena rješenja je ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, čime nije povrijedio apelantova prava navedena u apelaciji.

V. Relevantni propisi

16. Zakon o vanparničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 159.

(1) Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

(2) Postupak iz stava 1. ovog člana je hitan i sud će odrediti ročište iz člana 160. ovog zakona u roku od 15 dana, računajući od dana kada je sud zaprimio predmet organa uprave po kojem korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli saglasnost o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.

(3) Sud može, na prvom ročištu nakon izjašnjenja učesnika u postupku i na bazi stanja u spisu donijeti rješenje o visini naknade za eksproprisane nepokretnosti.

(4) Ukoliko sud ocijeni da treba izvesti druge dokaze koje učesnici predlože, a nađe da to ima značaja za određivanje naknade, sud će izvesti i te dokaze i donijeti rješenje o visini naknade za eksproprisanu nepokretnost u roku od tri mjeseca, računajući od dana održanog prvog ročišta.

(5) Na prvostepeno rješenje učesnici u postupku imaju pravo žalbe u roku od osam dana, računajući od dana uručenja prvostepenog rješenja.

(6) O žalbi na prvostepeno rješenje nadležni sud će, u skladu sa odredbama ovog zakona, odlučiti o žalbi u roku od 45 dana.

(7) Ukoliko se ne ispoštuju rokovi iz st. 2., 3., 4., 5. i 6. ovog zakona, o razlozima prekoračenja rokova sudija koji vodi postupak pismeno će obavijestiti predsjednika suda u roku od tri dana, računajući od dana isteka rokova utvrđenih ovim članom.

Član 160.

(1) Sud će odrediti ročište na kojem će omogućiti učesnicima da se izjasne o obliku i obimu, odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nepokretnosti, koji se pribavljaju po službenoj dužnosti.

(2) Sud će na ročištu izvesti i druge dokaze koje učesnici predlože, ako nađe da to ima značaja za određivanje naknade, a po potrebi odredit će i vještačenje.

VI. Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

20. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni vanparnični postupak u periodu dužem od šest godina nakon dostavljanja predmeta na dalje postupanje Osnovnom sudu nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu odredbi člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

25. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, Serija A broj 198, stav 30, i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, stav 24). Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da se apelant predmetnom apelacijom žalio na nerazumnu dužinu trajanja vanparničnog postupka pred Osnovnim sudom, a koji su predmet organi uprave dostavili na dalje postupanje Osnovnom sudu 8. aprila 2009. godine, koji postupak, prema stanju spisa, nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka jeste duži od šest godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku koji se vodi kod Osnovnog suda, da se u predmetnom postupku određuje visina naknade apelantu za eksproprirane nekretnine a koji je po Zakonu o vanparničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 36/09, u daljem tekstu: Zakon o vanparničnom postupku) hitan, te da se ne radi o naročito složenom postupku.

28. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prvo ročište u ovoj pravnoj stvari održao 18. februara 2011. godine, približno dvije godine nakon što je primio predmet na dalje postupanje od organa uprave, iako je članom 159. Zakona o vanparničnom postupku propisano da je postupak za određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu hitan postupak i da je sud dužan zakazati ročište u roku od 15 dana, računajući od dana kada je sud zaprimio predmet organa uprave po kojem korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli saglasnost o naknadi za ekspropriranu nekretninu. Kao opravdanje za nepostupanje u predmetnom postupku, Osnovni sud je naveo da je postupajuća sutkinja zadužena velikim brojem predmeta, a koje opravdanje Ustavni sud ne može ocijeniti kao relevantno. S tim u vezi, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su «države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku» (vidi, Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju očigledno je da navedene okolnosti ne mogu opravdati trajanje predmetnog vanparničnog postupka, koji i nakon šest godina od dostavljanja predmeta na postupanje Osnovnom sudu nije okončan, odnosno predmet se nalazi u početnoj fazi.

29. Ustavni sud zapaža da, iako je Osnovni sud u ovoj pravnj stvari u periodu dužem od šest godina donio dvije odluke, on nije bio djelotvoran, jer je Okružni sud, rješavajući po žalbi predlagača Grada Banja Luka odluke prvostepenog suda kao nepravilne ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

30. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni vanparnični postupak u početnoj fazi i da apelant, i nakon šest godina, nije došao do konačne odluke kojom bi bilo riješeno njegovo imovinskopravno pitanje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

31. Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem u predmetnom vanparničnom postupku nije utjecao na dužinu trajanja postupka, već je radi njegovog okončanja podnosio urgencije Osnovnom sudu. Ustavni sud zapaža da ni Okružni sud nije bitnije utjecao na dužinu postupka, jer je u razumnom roku odlučivao o žalbi predlagača podnesenoj na prvostepena rješenja Osnovnog suda. Iz stanja spisa proizlazi da se krivica za dužinu trajanja postupka u većoj mjeri može pripisati Osnovnom sudu, koji nije u razumnom roku preduzimao procesne radnje u predmetnom vanparničnom postupku.

32. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da predmetni vanparnični postupak u vremenskom periodu dužem od šest godina nakon dostavljanja predmeta od organa uprave Osnovnom sudu na dalje postupanje nije okončan, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

33. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog vanparničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. Apelant je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Osnovnom sudu da bez daljeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredaba Zakona o vanparničnom postupku odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

36. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.170,00 KM, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizlazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacije padaju isključivo na apelantov teret.

Ostali navodi

37. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k), jer se, u suštini, povreda prava na imovinu odnosi na dužinu trajanja predmetnog postupka.

VIII. Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» gdje predmetni vanparnični postupak u vremenskom periodu dužem od šest godina nije okončan, odnosno apelant nije došao do konačne odluke kojom bi bilo riješeno njegovo imovinskopravno pitanje, pa dužina trajanja predmetnog vanparničnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3097/15 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio