Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-612/14 (D. K. i drugi)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-612/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine, u predmetu broj AP-612/14, rješavajući apelacije „Farmko“ d.o.o. Široki Brijeg i drugi, na osnovu na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

„Farmko“ d.o.o. Široki Brijeg, protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Pr 024048 13 Pžp od 9. decembra 2013. godine;

F.G., protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 312575 13 Pžp od 11. novembra 2013. godine;

Dragan Kremenović, protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 145119 13 Pžp od 29. novembra 2013. godine;

„Millennium“ d.o.o. Mostar, protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 163596 14 Pžp od 20. marta 2014. godine;

„Millennium“ d.o.o. Mostar, protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 168566 14 Pžp od 20. marta 2014. godine;

„Tetra Company“ d.o.o. Brčko, protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 Pr 069147 14 Pžp od 2. juna 2014.

godine, zbog toga što su (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-612/14 „Farmko“ d.o.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 7. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Pr 024048 13 Pžp od 9. decembra 2013. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za prekršaje iz čl. 32. i 38. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 200.000,00 KM. U toku postupka je utvrđeno da je apelantu, rješenjem UIO utvrđena dodatna obaveza poreza na dodanu vrijednost u određenom novčanom iznosu i naložena uplata utvrđene obaveze. Nadalje, utvrđeno je da je relevantnim odredbama predmetnog zakona propisano da porezni obveznik, a u ovom slučaju to je apelant, koji ne obračuna i ne plati ili pogrešno obračuna i plati porez na dodanu vrijednost odnosno koji pogrešno obračuna iznos ulaznog poreza, bit će novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neobračunatog ili neplaćenog iznosa odnosno iznosu od 50% od nezakonski stečene dobiti. Također, utvrđeno je da apelant nije prihvatio odgovornost za prekršaj utvrđen prekršajnim nalogom već je zatražio odlučivanje o predmetu pred sudom, međutim, kako je teret dokazivanja bio na apelantu kao obvezniku indirektnih poreza, a apelant nije prezentirao dokaz da je porezna obaveza i izmirena, to je sud odlučio kao u dispozitivu rješenja.

2. AP-623/14 F.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 7. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 312575 13 Pžp od 11. novembra 2013. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za prekršaj iz člana 8. stav 5. tačka e. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira KS, pa mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 500,00 KM i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko u vremenskom periodu od šest mjeseci ne izvrši novi prekršaj. U toku postupka je utvrđeno da je saslušani svjedok (službenik policije H.M.) u svom iskazu naveo da je kritične prilike zajedno sa svojim kolegom vršio kontrolu saobraćaja na raskrsnici ulica Hiseta-Skenderija, te da su posebno pratili kretanje pješaka, da je tada njegov kolega N.Đ. zaustavio apelanta zbog prelaska pješačkog prelaza na znak crvenog svjetla na semaforu, zbog čega mu je i tražio ličnu kartu na uvid, a apelant im nije dao ličnu kartu i rekao im je da kazne pišu bezveze i da će im sve na sudu pasti, jer je on advokat, dok su oni niko i ništa, nakon čega je izvadio službenu legitimaciju advokatske komore. Imajući u vidu sve navedeno, sud je zaključio da je saslušani svjedok u svom iskazu na jasan i uvjerljiv način opisao na koji način je apelant kritične prilike narušio javni red i mir, pa je njegov iskaz prihvatio kao objektivan i vjerodostojan, te kao dokaz koji ispunjava standard dokaza, obzirom da se isti ne dovodi u razumnu sumnju. S druge strane, sud je cijenio i apelantovu odbranu u kojoj je naveo da nije počinio predmetni prekršaj, ali takvu apelantovu odbranu sud nije mogao prihvatiti kao osnovanu, jer je istu ocijenio neuvjerljivom i kao odbranu koja je dana u cilju izbjegavanja njegove prekršajne odgovornosti, imajući u vidu da apelant svoje navode nije argumentovao, niti je predložio provođenje dokaza kojima bi potvrdio osnovanost svojih tvrdnji.

3. AP-641/14 Dragan Kremenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Predrag Herbez, advokat iz Banja Luke, podnio je 10. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 145119 13 Pžp od 29. novembra 2013. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za prekršaj iz člana 6. stav 1. tačka a) Zakona o carinskim prekršajima BiH, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 KM i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko u vremenskom periodu od šest mjeseci ne izvrši novi prekršaj, a primjenom relevantnih zakonskih odredbi apelantu je izrečena i zaštitna mjera naplate protuvrijednosti robe od učinitelja ako se ista ne može oduzeti, koja je u momentu carinjenja iznosila 4.981,25 KM. U toku postupka je utvrđeno da je apelant na usmenom pretresu dana 2. septembra 2013. godine izjavio da prihvata odgovornost za prekršaj koji mu se stavlja na teret, a napomenuo je vezano za predmetni prekršaj da je platio 582,80 KM razliku uvoznih dažbina, te da još uvijek nije platio protuvrijednost za vozilo koja je u momentu carinjenja iznosila 4.981,25 KM. Imajući u vidu apelantovo prihvatanje odgovornosti, te dokaze predočene od strane ovlaštenog organa, sud je zaključio da je apelanta valjalo proglasiti proglasiti odgovornim i izreći sankcije. Također, sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno apelantu izrekao zaštitnu mjeru u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama kojima je imperativno propisano izricanje zaštitne mjere oduzimanje robe koja je predmet prekršaja, odnosno naplaćivanje njene protuvrijednosti ako se ne pronađe, od okrivljenih koji su oglašeni odgovornima zbog prekršaja iz navedenog zakona.

4. AP-2466/14 „Millennium“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Dragan Pudar, advokat iz Mostara, podnio je 29. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 163596 14 Pžp od 20. marta 2014. godine. U konkretnom prekršajnom predmetu žalba apelantovog branitelja Dragana Pudara odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Tuzli od 5. februara 2014. godine. U toku postupka je utvrđeno da je rješenjem prvostepenog suda od 27. septembra 2013. godine obustavljen prekršajni postupak protiv apelanta, zbog prekršaja iz člana 80. kažnjivo po članu 88. stav 1. tačka 8. Zakona o igrama na sreću FBiH, a istim rješenjem je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava shodno relevantnim zakonskim odredbama. Nadalje, utvrđeno je da je prvostepeni sud odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova donio rješenje od 5. februara 2014. godine kojim je odbio zahtjev advokata Dragana Pudara, za naplatu troškova odbrane apelanta, u predmetnom prekršajnom postupku. Naime, utvrđeno je da je prvostepeni sud pravilno odlučio pozivajući se na Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad advokata iz novembra 2004. godine kojom nije bila regulisana visina naknade i nagrade za zastupanje u prekršajnom postupku pred općinskim sudom po Zakonu o prekršajima FBiH, jer iz odjeljka II navedene tarife proizilazi da postupak zbog privrednih prestupa i prekršajni postupak ne propisuje mogućnost naknade troškova advokatu za zastupanje u prekršajnom postupku koji se vodi pred prekršajnim sudom, jer isti nisu ni propisani članom 11. pomenute tarife. S druge strane, utvrđeno je da se troškovi mogu dosuditi samo na odbranu na ročištu u prekršajnom postupku pred općinskim sudovima za prekršaje koji su danom imenovanja sudija 2006. godine u prekršajna odjeljenja općinskih sudova prestali sa radom u smislu relevantne odredbe Zakona o sudovima, a u konkretnom slučaju se nije radilo ni o postupku koji je vođen po odredbama Zakona o prekršajima kojima se povrjeđuju federalni propisi, obzirom da je taj zakon prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o prekršajima FBiH. Kako se radi o pravnoj praznini gdje ni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata regulisana naknada za zastupanje u prekršajnom postupku pred općinskim sudom, a ni po Zakonu o prekršajima FBiH, to je sud zaključio da je valjalo odbiti zahtjev advokata Dragana Pudara za naknadu troškova u prekršajnom postupku prema važećoj advokatskoj Tarifi.

5. AP-2467/14 „Millennium“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Dragan Pudar advokat iz Mostara, podnio je 29. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 168566 14 Pžp od 20. marta 2014. godine. U konkretnom prekršajnom predmetu žalba apelantovog branitelja Dragana Pudara odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Tuzli od 5. februara 2014. godine. U toku postupka je utvrđeno da je rješenjem prvostepenog suda od 4. oktobra 2013. godine obustavljen prekršajni postupak protiv apelanta, zbog prekršaja iz člana 80. kažnjivo po članu 88. stav 1. tačka 8. Zakona o igrama na sreću FBiH, a istim rješenjem je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava shodno relevantnim zakonskim odredbama. Nadalje, utvrđeno je da je prvostepeni sud odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova donio rješenje od 5. februara 2014. godine kojim je odbio zahtjev advokata Dragana Pudara, za naplatu troškova odbrane apelanta, u predmetnom prekršajnom postupku. Naime, utvrđeno je da je prvostepeni sud pravilno odlučio pozivajući se na Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad advokata iz novembra 2004. godine kojom nije bila regulisana visina naknade i nagrade za zastupanje u prekršajnom postupku pred općinskim sudom po Zakonu o prekršajima FBiH, jer iz odjeljka II navedene tarife proizilazi da postupak zbog privrednih prestupa i prekršajni postupak ne propisuje mogućnost naknade troškova advokatu za zastupanje u prekršajnom postupku koji se vodi pred prekršajnim sudom, jer isti nisu ni propisani članom 11. pomenute tarife. S druge strane, utvrđeno je da se troškovi mogu dosuditi samo na odbranu na ročištu u prekršajnom postupku pred općinskim sudovima za prekršaje koji su danom imenovanja sudija 2006. godine u prekršajna odjeljenja općinskih sudova prestali sa radom u smislu relevantne odredbe Zakona o sudovima, a u konkretnom slučaju se nije radilo ni o postupku koji je vođen po odredbama Zakona o prekršajima kojima se povrjeđuju federalni propisi, obzirom da je taj zakon prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o prekršajima FBiH. Kako se radi o pravnoj praznini gdje ni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata regulisana naknada za zastupanje u prekršajnom postupku pred općinskim sudom, a ni po Zakonu o prekršajima FBiH, to je sud zaključio da je valjalo odbiti zahtjev advokata Dragana Pudara za naknadu troškova u prekršajnom postupku prema važećoj advokatskoj Tarifi.

6. AP-2767/14 „Tetra Company“ d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Miodrag Stojanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 16. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 Pr 069147 14 Pžp od 2. juna 2014. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za prekršaj iz člana 32. stav 4. tačka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost BiH, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 6.704,00 KM. U toku postupka je utvrđeno da je predstavnik apelanta M.M. na usmenoj raspravi od 31. marta 2014. godine izričito izjavio da prihvata odgovornost za prekršaj koji mu je prekršajnim nalogom stavljen na teret. Nadalje, utvrđeno je da je u takvim okolnostima prvostepeni sud bio u obavezi uzeti u razmatranje samo one okolnosti koje se tiču vrste i visine prekršajne sankcije, što je taj sud i učinio, ali prilikom izrade pisanog otpravka prvostepenog rješenja u pouci o pravnom lijeku nije skrenuo pozornost apelantu da na to rješenje može izjaviti žalbu isključivo u pogledu izrečene prekršajne sankcije. Međutim, utvrđeno je da odsustvo obrazloženja izrečene krivične sankcije nije imalo utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer je apelant kažnjen zbog predmetnog prekršaja, za koji je prekršajna sankcija propisana relevantnom odredbom tog zakona i to na način da je zakonom propisano da će se počinitelj kazniti novčanom kaznom u visini od 50% iznosa pogrešno obračunatog poreza (zakonsko odmjeravanje kazne), tako da u konkretnom slučaju prvostepeni sud faktički i nije u pravom smislu riječi odmjeravao izrečenu novčanu kaznu. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da odsustvo obrazloženja izrečene kazne nije imalo nikakvog suštinskog značaja za pravilnost te odluke.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-612/14. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se u predmetnim apelacijama pozivaju na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek, pravo na imovinu itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-612/14 (D. K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio