Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-268/15 (M. A.)
Odluka donesena 14. 10. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-268/15
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 268/15, rješavajući apelaciju Muharema Alihodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Muharema Alihodžića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Sanskom Mostu pod brojem 22 0 I 020020 12 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Muharem Alihodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta podnio je 16. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 22 0 I 020020 12 I. Apelant je dopunio apelaciju 12. februara, 26. juna i 11. septembra 2015. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 4. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 2. jula 2015. godine.
3. Općinski sud je 16. juna 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud 3. jula 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
5. Apelant je 9. maja 2012. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj 22 0 RS 013389 10 RSŽ od 2. juna 2011. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 RS 013389 11 RSŽ od 21. februara 2012. godine. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da sud dozvoli izvršenje protiv DD „Splonum“ Sanski Most (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate duga na osnovu potraživanja iz radnog odnosa, a koje izvršenje će se provesti zapljenom, procjenom i prinudnom prodajom pokretnih stvari izvršenika, bliže navedenih u prijedlogu za izvršenje. S obzirom na to da Općinski sud nije postupao u predmetu, apelant je 5. marta 2013. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 968/13. Nakon toga Ustavni sud je donio Odluku broj AP 968/13 od 17. jula 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojio apelaciju, utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 22 0 I 020020 12 I.
Osporeni postupak
6. Postupajući po apelantovom prijedlogu za izvršenje, Općinski sud je donio Rješenje broj 22 0 I 020020 12 I od 15. oktobra 2014. godine kojim je usvojio predloženo izvršenje. Predmetnim rješenjem Općinski sud je odredio izvršenje na izvršenikovim nekretninama, bliže opisanim u izreci rješenja, i to zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnina i namirenjem apelanta iz iznosa dobijenog prodajom. Također, predmetnim rješenjem o izvršenju je određeno da, ako iznos vrijednosti nekretnina ne dostiže visinu apelantovog potraživanja, u tom će se slučaju izvršenje provesti pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika i namirenjem apelanta iz iznosa dobijenog prodajom.
7. Istoga dana Općinski sud je donio zaključak kojim je odredio da će se vrijednost nekretnina na kojima je određeno izvršenje utvrđivati na osnovu procjene sudskog vještaka odgovarajuće struke.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenik 24. oktobra 2014. godine izjavio prigovor protiv Rješenja o izvršenju broj 22 0 I 020020 12 I od 15. oktobra 2014. godine, koji je 17. novembra 2014. godine dostavljen apelantu na odgovor. Apelant je 26. novembra 2014. godine dostavio odgovor na prigovor.
9. U međuvremenu je Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda donio Rješenje broj 022-0-Dn-z- 14-00 1553 od 18. novembra 2014. godine kojim je određen upis zabilježbe izvršenja na nekretninama izvršenika bliže opisanim u izreci rješenja u apelantovu korist.
10. Općinski sud je donio Rješenje broj 22 0 I 020020 12 I od 29. januara 2015. godine kojim je odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor u dijelu u kojem je naveo da su netačni navodi iz rješenja o izvršenju u pogledu kamate i glavnog duga i u kojem je predložio vještačenje ekonomske struke. Istim rješenjem je usvojen prigovor izvršenika u dijelu u kojem je naveo da je izvršenje određeno na pokretnim stvarima koje nisu njegovo vlasništvo, te je u tom dijelu izvršenje obustavljeno, osim na pokretnoj stvari „škoda“ metalik srebrena, inventurni broj 7013, na kojoj je izvršenje nastavljeno, a prigovor kao neosnovan odbijen kada se radi o toj pokretnoj stvari.
11. Nezadovoljan rješenjem Općinskog suda od 29. januara 2015. godine, apelant je 5. februara 2015. godine protiv rješenja podnio žalbu, nakon čega je spis 22. februara 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na odlučivanje.
12. Općinski sud je dnevnom naredbom od 9. februara 2015. godine naložio sudskom izvršitelju da izađe na lice mjesta s ciljem pljenidbe i procjene pokretnih stvari izvršenika – „škode“ metalik srebrene, inventurni broj 7013.
13. Kantonalni sud je Rješenjem broj 22 0 I 020020 15 Gž od 10. augusta 2015. godine uvažio apelantovu žalbu na način da je prvostepeno rješenje u pobijanom dijelu (stav 2. izreke) ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka, te predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava i obaveže Federaciju BiH ili Unsko-sanski kanton da mu isplati, zbog nerazumnog trajanja postupka, iznos od 365,00 KM za svaki mjesec trajanja postupka do donošenja odluke Ustavnog suda, a nakon donošenja odluke Ustavnog suda do namirenja po 1.000,00 KM mjesečno. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Općinskom sudu i Kantonalnom sudu, ukoliko izvršenik iz bilo kog razloga uloži žalbu, da odluku o žalbi donese u roku od mjesec dana od dana dostavljanja odluke, a Općinskom sudu rok od dva mjeseca da provede izvršenje odluke.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ponovio navode koje je isticao u odgovoru na apelaciju broj AP 968/13. Osim toga, Općinski sud je, između ostalog, naveo da se predmetni izvršni postupak aktivno vodi, da je izvršni sud u dosadašnjem toku postupka, a posebno nakon donošenja odluke Ustavnog suda BiH, poduzeo sve što je objektivno u njegovoj mogućnosti da provede izvršenje. Pored toga, Općinski sud je istakao da su navodi iz apelacije neosnovani, neutemeljeni, paušalni i proizvoljni, te da taj sud nije zloupotrijebio zakon na apelantovu štetu, niti ga je diskriminirao, niti je povrijedio pravo na pravično suđenje ni pravo na njegovu imovinu, a na trajanje postupka utječu i uvjetuju objektivne okolnosti, a ne bilo kakvo neopravdano postupanje Općinskog suda.
16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da će „u narednih trideset dana odlučiti o žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 22 0 I 020020 12 I od 29. januara 2015. godine“.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 12.
Pravni lijekovi (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.
(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.
(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.
(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.
(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.
(6) Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
26. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
a)Period koji se uzima u obzir
27. U konkretnom slučaju Ustavni sud je u uvodnim napomenama istakao da je postupku u kojem je doneseno rješenje o izvršenju (15. oktobra 2014. godine) i rješenje kojim je odbijen izvršenikov prigovor (29. januara 2015. godine) prethodio postupak koji je okončan Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 968/13 od 17. jula 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojena apelantova apelacija, utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 22 0 I 020020 12 I. Iz navedenog proizlazi da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010. godine, tač. 42. i 43, dostupnu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u konkretnom predmetu razmatrati period od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 968/13, dakle od 17. jula 2014. godine, do dana donošenja ove odluke, tj. dužinu postupka koji približno traje jednu godinu i koji, prema stanju spisa, još nije okončan.
b)Analiza dužine trajanja postupka
28. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravomoćne i izvršne presude (realizacija potraživanja iz radnog odnosa). U konkretnom slučaju iz spisa i odgovora na apelaciju ne proizlazi da se radi o složenom predmetu.
29. U vezi sa apelantovim ponašanjem, ništa ne ukazuje na to da je apelant na bilo koji način utjecao na dužinu postupka.
30. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, može se primijetiti da je sud, nakon dva mjeseca (14. oktobra 2014. godine), donio rješenje kojim je usvojio predloženo izvršenje poslije čega je izvršenik 24. oktobra 2014. godine izjavio prigovor na koji je apelant sudu dostavio odgovor 26. novembra 2014. godine, povodom koga je Općinski sud donio rješenje nakon dva mjeseca (29. januara 2015. godine). Protiv navedenog rješenja Općinskog suda apelant je 5. februara 2015. godine podnio žalbu, koja je 22. februara 2015. godine zajedno sa spisom dostavljena Kantonalnom sudu na postupanje. Kantonalni sud je nakon pet mjeseci donio rješenje (10. augusta 2015. godine) kojim je uvažio apelantovu žalbu, ukinuo prvostepeno rješenje u pobijanom dijelu (stav 2. izreke) i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Dakle, postupak pred prvostepenim sudom trajao je oko šest mjeseci, a u tom periodu su donesena dva rješenja, te je u ostavljenom roku primljena apelantova žalba i cijeli spis proslijeđen na nadležno postupanje drugostepenom sudu, koji je odluku donio nakon pet mjeseci. S tim u vezi, Ustavni sud ne uočava neke naročito duge periode neaktivnosti prvostepenog suda. Ustavni sud zapaža da se predmet pred Kantonalnim sudom nalazio oko pet mjeseci, te da je Kantonalni sud u svom odgovoru naveo da će „u narednih trideset dana odlučiti o žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 22 0 I 020020 12 I od 29. januara 2015. godine“, nakon čega je apelant u dopuni apelacije od 11. septembra 2015. godine obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud donio rješenje od 10. augusta 2015. godine.
31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su u predmetnom izvršnom postupku, koji traje približno jednu godinu, Općinski i Kantonalni sud, posmatrajući postupak u cjelini, u razumnom roku preduzimali procesne radnje s ciljem okončanja postupka, a u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, te da svojim radnjama nisu bitno utjecali na dužinu trajanja postupka.
32. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se, zbog dužine trajanja postupka, isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu apelantovih ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ u ovom izvršnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
Ostali navodi
34. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na kršenje navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst kršenja prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi sa navodnim kršenjem prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na kršenje navedenih prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
35. Uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer u ponašanju Općinskog i Kantonalnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman