Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1652/15 (G. G. i J. G.)
Odluka donesena 14. 10. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prekid postupka
- Zamjena nekretnina
- Ništavost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1652/15
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1652/15, rješavajući apelaciju Gospave Gavranović i Jadranke Gavranović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Gospave Gavranović i Jadranke Gavranović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 029264 15 P 2, a koji je, zbog smrti tužilaca, prekinut Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 029264 15 P 2 od 2. aprila 2015. godine.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku, nakon što nasljednici tužilaca ili staratelj zaostavštine preuzmu postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine, donese odluku u predmetu broj 71 0 P 029264 15 P 2, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, kada se steknu uslovi za nastavak postupka, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Gospavi Gavranović i Jadranki Gavranović, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati Gospavi Gavranović i Jadranki Gavranović zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Gospava Gavranović i Jadranka Gavranović (u daljem tekstu: apelantkinje), koje zastupa Željko Bubić, advokat iz Banje Luke, podnijele su 6. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 029264 15 P 2.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 15. maja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Osnovnog suda zatraženo je 12. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Okružni sud je dostavio 5. juna 2015. godine, a Osnovni sud 23. juna 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelantkinja i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. D.M., A.M., A.G. i Š.Ž. su kao tužioci 10. novembra 2000. godine podnijeli Osnovnom sudu tužbu protiv pravnog prednika apelantkinja radi utvrđivanja ništavosti ugovora o zamjeni nepokretnosti koji su zaključili pravni prednik tužilaca i pravni prednik apelantkinja kao tuženih, vrijednost spora 50.000,00 KM.
6. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud u ovoj pravnoj stvari donio Presudu broj 71 0 P 029264 03 P od 13. maja 2010. godine kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužilaca na koju su apelantkinje kao tužene podnijele žalbu, koju je Okružni sud presudom od 29. juna 2011. godine odbio kao neosnovanu, a navedenu prvostepenu presudu potvrdio. Protiv presude Okružnog suda apelantkinje su izjavile reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) koji je Rješenjem broj 71 0 P 029264 11 Rev od 29. avgusta 2013. godine reviziju uvažio, a presudu Okružnog suda ukinuo i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
7. Nakon prijema predmeta na ponovno suđenje Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 029264 13 Gž 2 od 18. marta 2014. godine kojim je usvojio žalbu apelantkinja, Presudu Osnovnog suda broj 71 0 P 029264 03 P od 13. maja 2010. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
8. Nakon prijema predmeta na ponovni postupak Osnovni sud je u ovoj pravnoj stvari donio Rješenje broj 71 0 P 029264 15 P 2 od 2. aprila 2015. godine kojim je prekinuo predmetni parnični postupak zbog smrti tužilaca D.M. i A.M.
9. Prema stanju spisa i informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, predmetni parnični postupak je prekinut.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantkinje smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, koji je do trenutka prekidanja trajao 14 godina i pet mjeseci i koji nije okončan, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje, prava na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da u toku predmetnog parničnog postupka nije povrijedio prava apelantkinja na koja se pozivaju u predmetnoj apelaciji.
12. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je, nakon prijema predmeta na ponovno postupanje u ovoj pravnoj stvari, 22. aprila 2015. godine donio rješenje kojim je postupak prekinuo zbog smrti tužilaca. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije navodio razloge koji se odnose na dužinu trajanja postupka.
V. Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 378. stav 1.
Postupak se prekida:
1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost...
Član 380.
Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.
Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.
Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.
Član 381.
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tačka. 1. do 4. ovog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
VI. Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
17. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da u periodu od 14 godina i pet mjeseci od podnošenja tužbe pa do prekidanja predmetnog parničnog postupka nije donesena konačna i pravosnažna odluka, to Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednim od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelantkinje smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, koji je do trenutka prekida trajao 14 godina i pet mjeseci, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje, prava na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6 stav 1 Evropske konvencije, člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi
22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su se u konkretnom slučaju apelantkinje žalile na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka koji su tužioci tužbom protiv tuženog, odnosno pravnog prednika apelantkinja, 10. novembra 2000. godine pokrenuli pred Osnovnim sudom, a koji je, prema stanju spisa, Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 029264 15 P 2 od 2. aprila 2015. godine prekinut. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka do trenutka njegovog prekidanja jeste 14 godina i pet mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom, da se radi o postupku koji je od velikog značaja za apelantkinje, jer je u pitanju utvrđivanje ništavosti ugovora o razmjeni nepokretnosti koji su zaključili pravni prednik tužilaca i pravni prednik apelantkinja kao tuženih, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.
25. Ustavni sud zapaža da su tužioci Osnovnom sudu podnijeli tužbu protiv pravnog prednika apelantkinja kao tuženog, da je tuženi u toku postupka umro, te da su apelantkinje nakon toga stupile kao stranke u predmetni postupak. Ustavni sud zapaža da su ove činjenice mogle uticati na tok trajanja postupka, ali se redovni sudovi na ovu okolnost u odgovoru na apelaciju nisu izjašnjavali.
26. Iz stanja spisa proizilazi da je u predmetnom parničnom postupku Osnovni sud donio Presudu broj 71 0 P 029264 03 P od 13. maja 2010. godine nakon devet i po godina od podnošenja tužbe, što je samo po sebi izuzetno dug vremenski period za koji Osnovni sud nije ponudio nikakvo objašnjenje u odgovoru na apelaciju. Navedenom presudom je usvojen tužbeni zahtjev tužilaca, a na tu presudu su apelantkinje kao tužene podnijele žalbu. Okružni sud je, odlučujući o žalbi apelantkinja, donio Presudu broj 71 0 P 029264 10 Gz od 29. juna 2011. godine nakon nešto više od godinu dana, kojom je žalbu apelantkinja odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu Osnovnog suda. Protiv drugostepene presude apelantkinje su izjavile reviziju Vrhovnom sudu, koji je nakon nešto više od dvije godine reviziju usvojio, ukinuo presudu Okružnog suda i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovni postupak.
27. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, nakon prijema predmeta na ponovno postupanje, u ovoj pravnoj stvari donio Rješenje broj 71 0 P 029264 13 Gž 2 od 18. marta 2014. godine nakon pola godine, da je uvažio žalbu apelantkinja, Presudu Osnovnog suda broj 71 0 P 029264 03 P od 13. maja 2010. godine ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Osnovni sud je, nakon prijema predmeta na ponovno postupanje, donio Rješenje broj 71 0 P 029264 15 P 2 od 2. aprila 2015. godine, nakon oko godinu dana, kojim je prekinuo predmetni parnični postupak zbog smrti tužilaca D.M. i A.M.
28. Ustavni sud zapaža da se u ovoj pravnoj stvari radi o postupku koji je od velikog značaja za apelantkinje koje svojim ponašanjem nisu bitnije uticale na dužinu trajanja predmetnog postupka, a redovni sudovi u odgovoru na apelaciju se nisu izjašnjavali o razlozima dužine parničnog postupka iz čega Ustavni sud primjećuje da nema razumnog opravdanja da predmetni parnični postupak, koji je do trenutka prekidanja trajao 14 godina i pet mjeseci, u razumnom roku nije okončan. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta i odredbu člana 380 Zakona o parničnom postupku prema kojoj za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji, a sud ne može preduzimati bilo kakve radnje u postupku, to je Ustavni sud naložio Osnovnom sudu da, kada se steknu uslovi iz člana 381 Zakona o parničnom postupku za nastavak predmetnog parničnog postupka, po hitnom postupku donese odluku u skladu sa važećim odredbama Zakona o parničnom postupku.
29. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina postupka, koji je do trenutka prekidanja trajao približno 14 godina i pet mjeseci i koji još nije okončan, može u većem dijelu pripisati Osnovnom sudu. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo apelantkinja na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelantkinje su, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražile naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelantkinja za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantkinjama bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
31. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o predmetu koji je od posebnog značaja za apelantkinje, te bi apelantkinjama za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od po približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantkinjama treba da se isplati je iznos od 2.100,00 KM, a koji je dužna da uplati Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnih sudova koji su odgovorni za dužinu postupka, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
33. Ustavni sud smatra da, zbog toga što u periodu od 14 godina i pet mjeseci nakon podnošenja tužbe pa do donošenja rješenja Osnovnog suda o prekidanju postupka, nije donesena konačna i pravosnažna odluka redovnih sudova, a koji je od velikog značaja za apelantkinje, jer je u pitanju utvrđivanje njihovog imovinskogpravnog pitanja. Takođe, odredbama člana 10 Zakona o parničnom postupku taj postupak je trebalo da se vodi brzo i sa što manje troškova, a redovni sudovi se u odgovoru na apelaciju nisu izjasnili o dužini trajanja postupka, pa apelantkinjama pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su pretrpjele zbog dužine trajanja parničnog postupka, te je, u skladu sa svojim stanovištem, Ustavni sud i odredio visinu naknade nematerijalne štete.
Ostali navodi
34. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3e) i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelantkinja o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) jer se, u suštini, povreda prava na imovinu odnosi na dužinu trajanja predmetnog postupka.
VIII. Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelantkinja na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer dužina predmetnog parničnog postupka, koji je do trenutka prekidanja trajao 14 godina i pet mjeseci i koji još nije okončan, a od velikog značaja je za apelantkinje, jer se u ovoj pravnoj stvari rješava njihovo imovinskopravno pitanje, ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, a redovni sudovi se u odgovoru na apelaciju nisu izjasnili o dužini trajanja predmetnog postupka.
36. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman