Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-602/14 (D. Đ. i drugi)
Odluka donesena 14. 10. 2015.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-602/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine u predmetu broj AP-602/14, rješavajući apelacije Darka Đekića i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Darko Đekić protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 120041 13 Pžp, od 19. decembra 2013. godine;
Društvo za ugostiteljstvo i turizam Posušje d.o.o. Posušje i Miro Đurišić protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 Pr 024946 15 Pžp 2, od 8. aprila 2015. godine i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 Pr 024946 12 Pr, od 5.
januara 2015. godine;
DOO Nano Plast Živinice protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Pr 056607 15 Pžp 3, od 29. maja 2015. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama, broj33 0 Pr 056607 13 Pr, od 12. februara 2015. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 602/14
1. Darko Đekić (u daljnjem tekstu: apelant)kojeg zastupa Ilija Đakić, advokat iz Banjaluke podnio je 6. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 120041 13 Pžp, od 19. decembra 2013. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 Pr 120041 11 Pr, od 3. jula 2013. godine apelantov zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka po rješenju Osnovnog suda, broj 71 0 Pr 120041, od 13. novembra 2012. godine kojim je postao konačan i izvršan prekršajni nalog Poreske uprave, područni centar Banjaluka, broj 000981096 0, od 26. maja 2011. godine odbačen je kao nedozvoljen.
AP 2757/15
2. Društvo za ugostiteljstvo i turizam Posušje d.o.o. Posušje i Miro Đurišić, kao odgovorno lice društva (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Jerko Gavran, advokat iz Posušja, podnijeli su 1. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 Pr 024946 15 Pžp 2, od 8. aprila 2015. godine i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 Pr 024946 12 Pr, od 5. januara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim prvostepenim rješenjem zahtjev pravnog lica, apelanta, za ponavljanje postupka prekršajnog postupka odbačen je kao neblagovremen.
AP 3522/15
3. DOO Nano Plast Živinice (u daljnjem tekstu: apelant) koje zastupa Hazim Mršić, direktor, podnio je 14. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Pr 056607 15 Pžp 3, od 29. maja 2015. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama, broj33 0 Pr 056607 13 Pr, od 12. februara 2015. godine. U konkretnom slučaju prvostepenim rješenjem apelantov zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog pravosnažnim rješenjem Općinskog suda broj 33 0 Pr 056607 13 Pr, od 10. marta 2014. godine odbačen je kao nedopušten.
Spajanje predmeta
4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 602/14. Apelacioni navodi
5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu prekršajnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, u principu, ne primjenjuju na postupak povodom prijedloga za obnovu postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti o njegovim građanskim pravima i obavezama (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o „utvrđivanju osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanta, odnosno o njegovim „građanskim pravima i obavezama“ može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stavak 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima osporenim odlukama nije odlučivano o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata“, odnosno o njihovim „građanskim pravima i obavezama“, nego samo o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka.
8. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Ustavni sud, dalje, konstatuje da se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman