Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1578/15 (Ž. R.)
Odluka donesena 14. 10. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Eksproprijacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1578/15
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1578/15, rješavajući apelaciju Željka Rebrinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Željka Rebrinovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku po zahtjevu za eksproprijaciju nekretnina koji se trenutno vodi pred Službom za imovinskopravne poslove, geodetske poslove i katastar Općine Ilijaš.
Nalaže se Službi za imovinskopravne poslove, geodetske poslove i katastar Općine Ilijaš da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Službi za imovinskopravne poslove, geodetske poslove i katastar Općine Ilijaš da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Željko Rebrinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 6. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po zahtjevu za eksproprijaciju nekretnina koji se trenutno vodi pred Službom za imovinskopravne poslove, geodetske poslove i katastar Općine Ilijaš (u daljnjem tekstu: Služba).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Službe je zatraženo 17. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Služba je 6. jula 2015. godine dostavila odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Odlučujući po zahtjevu Direkcije Cesta Federacije Bosne i Hercegovine od 2. augusta 2004. godine, Služba je 25. novembra 2004. godine donijela Rješenje broj 04-31-3458/04 kojim je usvojila prijedlog Federalnog ministarstva prometa i komunikacija (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) za potpunu eksproprijaciju nekretnina, i to parcele označene kao k.č. broj 96/50, po kulturi dvorište, površine 94 m², upisane u zk. ul. broj 130 k.o. Ljubnići, sa upisanim vlasništvom u zemljišnim knjigama Veljke Rebrinovića (apelantovog oca), što odgovara, po novom premjeru, parceli označenoj kao k.č. broj 425/2, upisanoj u posjedovni list broj 295 k.o. Ljubnići, sa upisanim posjedom u katastarskom operatu Veljke Rebrinovića, te pomoćnog objekta (šupe) sagrađenog na prethodno opisanom zemljištu. Stavom dva rješenja je odbijen zahtjev Veljke Rebrinovića za eksproprijaciju stambeno-porodične kuće sa pratećim objektima i preostalim zemljištem označenim kao k.č. broj 425/3, po kulturi kuća i dvorište, površine 354 m², upisane u k.o. Ljubnići.
6. Odlučujući o žalbi Veljke Rebrinovića podnesenoj protiv rješenja Službe od 25. novembra 2004. godine, Federalna uprava za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) je donijela Rješenje broj 05-31-2-168/05 od 28. juna 2005. godine kojim je poništena tačka 2. izreke osporenog rješenja i u tom dijelu je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je u ostalom dijelu rješenje ostalo na snazi.
7. Na usmenoj raspravi, održanoj 25. marta 2005. godine, zaključen je sporazum o naknadi između korisnika eksproprijacije Federalnog ministarstva, s jedne strane, i Veljke Rebrinovića, s druge strane, a u pogledu zemljišta određenog kao k.č. broj 96/50, površine 94 m², upisane u k.o. Ljubnići, u visini od 1.410,00 KM, te u pogledu pomoćnog objekta (šupe) u iznosu od 730,00 KM. Određeno je da će naknada biti uplaćena na ime apelanta, sina Veljke Rebrinovića.
8. U ponovnom postupku Služba je donijela Rješenje broj 04-31-3458/04 od 2. februara 2006. godine kojim je kao neosnovan odbijen apelantov zahtjev da mu se, u smislu člana 9. Zakona o eksproprijaciji, eksproprira stambeno-porodična kuća i preostalo zemljište označeno kao k.č. broj 96/31, površine 284 m², upisane u zk. ul. broj 130 k.o. Ljubnići, a što po novom premjeru odgovara broju parcele k.č. broj 425/1, upisane u posjedovni list broj 295 k.o. Ljubnići.
9. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Službe od 2. februara 2006. godine, Federalna uprava je donijela Rješenje broj 05-31-2-324/06 od 4. juna 2007. godine kojim je žalba odbijena.
10. Apelant je protiv rješenja Federalne uprave pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je svojom Presudom broj 09 0 U 000961 07 U od 28. marta 2011. godine apelantovu tužbu uvažio, osporeno rješenje Federalne uprave od 4. juna 2007. godine i rješenje Službe od 2. februara 2006. godine poništio, te predmet vratio prvostepenom upravnom organu na ponovni postupak.
11. U ponovnom postupku Služba je donijela Rješenje broj 04-31-3458/04/FV od 19. marta 2013. godine kojim je kao neosnovan odbila apelantov prijedlog da mu se, u smislu člana 11. Zakona o eksproprijaciji, ekspropriraju stambeno-porodična kuća i preostalo zemljište označeno kao k.č. broj 96/31, površine 284 m², upisana u zk. ul. broj 107 k.o. S.P. Ljubnići, a što po novom premjeru odgovara broju parcele k.č. broj 425/1, upisane u posjedovni list broj 295 k.o. Ljubnići.
12. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Službe od 19. marta 2013. godine, Federalna uprava je donijela Rješenje broj 05-31-2-629/13 od 27. juna 2013. godine kojim je žalba odbijena kao neosnovana.
13. Apelant je protiv rješenja Federalne uprave pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je svojom Presudom broj 09 0 U 184478 13 U od 2. decembra 2014. godine apelantovu tužbu uvažio, osporeno i prvostepeno rješenje poništio, te predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
14. U ponovnom postupku Služba je 10. februara 2015. godine održala usmenu raspravu.
15. Nakon toga Služba je zaključkom broj 04-31-3458/04 od 20. februara 2015. godine naložila Odsjeku za katastar Službe da izvrši usaglašavanje zemljišnoknjižne evidencije, katastarske evidencije sa stanjem na terenu za parcelu označenu kao k.č. broj 96/31, koja odgovara parceli novog premjera broj 425/1 i izradi prijavni list „A“ radi njegovog provođenja u zemljišnoknjižnom i katastarskom operatu za k.o. Ljubnići.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog toga što postupak po zahtjevu za eksproprijaciju nekretnina traje nerazumno dugo. Apelant navodi da, zbog ovakvog ponašanja nadležnih organa, trpi štetu, jer mu se kuća oštećuje zbog blizine autoputa, te da je zbog buke neuvjetna za život. Zbog navedenog, apelant traži od Ustavnog suda da u njegovom predmetu utvrdi povredu navedenih prava, naloži Službi da po hitnom postupku donese odluku o njegovom zahtjevu za eksproprijaciju u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te da Vladi Kantona Sarajevo naloži isplatu kompenzacije zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 10.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
17. U svom odgovoru na apelaciju od 6. jula 2015. godine Služba je opisala hronologiju postupka, koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju. U odgovoru se dalje navodi da se Služba u cijelosti protivi apelantovim navodima zbog toga što su te činjenice i okolnosti predmet upravnog postupka o kojima se odlučuje, te za koje je potrebno prethodno izvesti dokaze posredstvom vještaka odgovarajuće struke na osnovu kojih će se odluka i donijeti. U tom smislu Služba navodi da je u konkretnom slučaju predmet upravnog rješavanja eksproprijacije preostalih nekretnina, koje je apelant pokrenuo po osnovu člana 11. Zakona o eksproprijaciji, utvrđivanje da li postoje ekonomski interesi, kao i opravdanost vlasnika nekretnine za korištenje preostalih nekretnina, odnosno stambenog objekta, koji su se eventualno promijenili zbog izgradnje nove saobraćajnice usljed eventualnog povećanja buke, zagađenosti i fizičkog osiguranja. Služba smatra da se navedene činjenice moraju dokazati, te da ne postoji osnov za dodjeljivanje kompenzacije apelantu u iznosu od 10.000,00 KM.
V. Relevantni propisi
18. Zakon o upravnim sporovima Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:
Član 15.
Upravni spor pokreće se tužbom.
Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu.
Rok iz stava 2. ovog člana odnosi se i na nadležnog pravobranioca, kada je ovlašćen za podnošenje tužbe, ako mu je upravni akt dostavljen, a ako mu akt nije dostavljen, tužbu može podnijeti u roku od 60 dana od dana dostave upravnog akta stranci, o čijem je pravu ili obavezi odlučeno.
Član 48.
Sud će primjeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom.
19. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
20. Zakon o eksproprijaciji Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 112/06, 37/07 i 66/08 - ispravka, 110/08 i 121/10 – odluka Ustavnog suda) u relevantnom dijelu glasi:
Član 40.
Postupak sprovođenja eksproprijacije je hitan.
VI. Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka po zahtjevu za eksproprijaciju nekretnina koji se trenutno vodi pred Službom.
25. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
27. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka po zahtjevu za eksproprijaciju nekretnina, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
28. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta.
a)Relevantni principi
29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
30. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). b)Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud zapaža da je postupak eksproprijacije započeo 2. augusta 2004. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste 11 godina.
c)Analiza razumnosti trajanja postupka
32. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o postupku po zahtjevu za eksproprijaciju nekretnina. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud nalazi da konkretni predmet sadrži elemente koji ga čine relativno složenim. Ocjenjujući značaj predmetnog postupka za apelanta, Ustavni sud zapaža da se radi o zahtjevu za eksproprijaciju apelantove kuće, koja je, po njegovim navodima, oštećena usljed izgradnje autoceste, a zbog prisutne buke, apelant smatra da mu je kuća neuvjetna za život. Ustavni sud zaključuje da je, bez sumnje, predmetni postupak od velikog značaja za apelanta.
33. Posmatrajući ponašanje organa u upravnom postupku i upravnom sporu, Ustavni sud zapaža da je u periodu od augusta 2004. godine do decembra 2014. godine doneseno osam odluka, i to šest rješenja u upravnom postupku i dvije presude u upravnom sporu. Uz to, zaključen je i sporazum o naknadi za dio ekspropriranog zemljišta. Ustavni sud primjećuje da je odluke upravnih organa u dva navrata poništio Kantonalni sud i da je predmet vraćen na ponovni postupak.
34. Analizom konkretnog postupka može se utvrditi da su organi u upravnom postupku u periodu kraćem od tri godine donijeli četiri rješenja i zaključak o sporazumu za naknadu, što se načelno ne može ocijeniti kao pretjerano dug period u konkretnom predmetu. Međutim, odlučujući u upravnom sporu, Kantonalni sud je svoju odluku donio tek protekom roka od gotovo četiri godine, što se a priori ne može ocijeniti razumnim. Nakon vraćanja predmeta na ponovni postupak, upravni organi su u roku od dvije godine donijeli prvostepeno rješenje, a potom odlučili o žalbi u roku od tri mjeseca. Međutim, nakon što je ponovni postupak proveden i predmet ponovo upućen Kantonalnom sudu na odlučivanje, taj sud je svoju odluku donio u relativno kratkom roku, odnosno u roku nešto dužem od godinu dana. Ovaj period se ne može ocijeniti kao naročito dug.
35. Dakle, činjenica je da su prvostepeni organi donijeli više rješenja u upravnom postupku u relativno kraćem periodu. Međutim, kako u prvom, tako i u ponovljenom postupku rješenja su bila ukinuta u upravnom sporu. Ustavni sud konstatira da je Služba provodila određene radnje, ali da one, zbog navedenih razloga, nisu bile djelotvorne za apelanta. Posljednja dešavanja u predmetu ukazuju na to da je Služba provela određene radnje, u smislu održavanja usmene rasprave i nalaganja Odsjeku za katastar Službe da izvrši usaglašavanje zemljišnoknjižne evidencije, katastarske evidencije sa stanjem na terenu za spornu parcelu, ali nakon februara 2015. godine nisu evidentne druge radnje koje je poduzela Služba.
36. U ovakvim okolnostima, uprkos složenosti premeta, Ustavni sud ne može da ne primijeti dužinu trajanja postupka kako pred upravnim organima, tako i pred Kantonalnim sudom, kao i nedjelotvornost upravnih organa čije su odluke dva puta ukidane u upravnom sporu.
37. Međutim, iako se, posmatrajući pojedine faze postupka, može konstatirati da su organi uprave provodili određene radnje i donosili odluke u apelantovom predmetu, činjenica je da postupak po zahtjevu za eksproprijaciju nekretnina, koji je hitan postupak, nije okončan ni nakon gotovo 11 godina. Ustavni sud primjećuje da Služba u svom odgovoru na apelaciju nije ponudila obrazloženje u pogledu dužine trajanja upravnog postupka pred ovim organom osim činjenice da se radi o postupku u kojem je potrebno izvesti dokaze vještačenjem i utvrditi činjenice relevantne za konkretan predmet. U okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje u apelantovom predmetu.
38. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka pred upravnim organima.
39. Sve navedeno, a posebno da upravni organi, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon 11 godina nisu okončali postupak po zahtjevu za eksproprijaciju nekretnina za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog upravnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
40. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog upravnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d)Ostali navodi
41. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na dužinu trajanja postupka po zahtjevu za eksproprijaciju nekretnina, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
e)Pitanje naknade nematerijalne štete
42. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog dužine trajanja postupka po zahtjevu za eksproprijaciju, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
43. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Službi da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII. Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada Služba u periodu od 11 godina nije okončala postupak po apelantovom zahtjevu za eksproprijaciju nekretnina, a za tako dug period nije ponudila razumno objašnjenje.
45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman