Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1353/12 (R. K.)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Otkaz
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1353/12

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1353/12, rješavajući apelaciju Ranka Kondića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ranka Kondića.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 010562 09 P koji se u ponovnom postupku nalazi pred navedenim sudom, te u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 012104 09 P koji se trenutno nalazi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci po izjavljenoj žalbi.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 77 0 P 01562 09 P u dijelu koji nije pravosnažno okončan, te Okružnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku donesu odluku povodom podnesene žalbe protiv Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 012104 09 P od 24. decembra 2014. godine, sve u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru i Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ranko Kondić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora podnio je 12. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u dva predmeta koja je apelant pokrenuo pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) tužbama od 15. februara 2005. godine i 13. aprila 2009. godine. Predmetni postupci, koji su zavedeni pod br. 77 0 P 010562 09 P (novi CMS broj) i 770 P 012104 09 P, u trenutku podnošenja apelacije su bili toku. Apelant je u dva navrata (juli 2012. godine i juni 2015. godine) dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom periodu, odnosno člana 23 stav (2) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i od Osnovnog suda zatraženo je u periodu od 24. aprila 2012. godine do 2. septembra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju, odnosno spise predmeta.

3. Osnovni sud, Okružni sud i Vrhovni sud su u periodu od 3. maja 2012. godine do 21. septembra 2015. godine dostavljali informacije u vezi sa statusom predmeta, ali traženi spisi nisu dostavljeni na uvid Ustavnom sudu.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Apelant je pokrenuo dva radna spora protiv tuženih „Novi rudnici Ljubija“ d.o.o. Prijedor, odnosno „Arcellor Mittal“ d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi), i to tužbom od 15. februara 2005. godine koja je zavedena pod brojem 77 0 P 010562 09 - novi CMS broj, te tužbom od 13. aprila 2009. godine, koja je zavedena pod brojem 77 0 P 012104 09 P. Predmetni postupci će se činjenično razmotriti posebno. Apelant je u podnesenim tužbama istakao veliki broj tužbenih zahtjeva.

Činjenice u predmetu broj 77 0 P 010562 09 0 P

6. Apelant je tužbom od 15. februara 2005. godine pokrenuo radni spor protiv tuženog kao poslodavca, između ostalog, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanja na posao, isplate plata i drugih naknada iz radnog odnosa, uplate doprinosa, utvrđenja pravne valjanosti ugovora o radu, utvrđivanja ništavosti pojedinih odredbi ugovora o radu i dr.

7. Presudom broj RS-22/05 od 25. decembra 2006. godine Osnovni sud je djelimično udovoljio apelantovom tužbenom zahtjevu uz istovremeno odbijanje, odnosno odbacivanje dijela tužbenog zahtjeva.

8. Okružni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi, Presudom broj 011-0-Ž-07-000 098 od 18. septembra 2007. godine djelimično uvažio žalbu, ukinuvši prvostepenu presudu u jednom dijelu vraćajući predmet Osnovnom sudu na ponovno odlučivanje, dok je u preostalom pobijanom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda u tom dijelu potvrđena.

9. Iz stanja spisa proizilazi da su parnične stranke protiv presude Okružnog suda od 18. septembra 2007. godine izjavile reviziju Vrhovnom sudu.

10. Odlučujući u ponovnom postupku, Osnovni sud je donio novu Presudu broj 077-0-P- 07-000-670 od 15. oktobra 2008. godine kojom je udovoljeno apelantovom tužbenom zahtjevu u dijelu koji je vraćen na ponovni postupak.

11. Odlučujući o žalbama parničnih stranka podnesenim protiv presude Osnovnog suda od 15. oktobra 2008. godine, Okružni sud je Presudom broj 011-0-Ž-08-000 539 od 19. decembra 2008. godine žalbu tuženog djelimično odbio i u tom dijelu potvrdio prvostepenu presudu, dok je, sa druge strane, djelimično uvažena žalba stranaka, te prvostepena presuda ukinuta u dijelu „koji se odnosi na pojedina novčana potraživanja apelanta i troškove postupka, te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak“.

12. Apelant je protiv navedene presude Okružnog suda blagovremeno izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koju je u više navrata dopunjavao, a koja je u Vrhovnom sudu zaprimljena 23. septembra 2009. godine.

13. Iz stanja spisa proizilazi da je Udruženje za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja „Diskriminacija je zabranjena“ iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: Udruženje) u aprilu 2010. godine dostavilo prijedlog Vrhovnom sudu kojim je predložilo da navedeni sud prihvati njegovo učešće u predmetnoj pravnoj stvari na apelantovojstrani, u smislu odredbe člana 369 stav 1 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

14. Vrhovni sud je, u smislu relevantnih odredaba ZPP, Rješenjem broj 77 0 P 010562 089 Rev od 23. novembra 2011. godine predmet vratio prvostepenom sudu radi donošenja odluke o podnesenom prijedlogu.

15. Rješenjem Osnovnog suda broj 776 0 P 010562 09 P od 15. februara 2012. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 77 0 P 010562 12 Gž od 8. maja 2012. godine, odbijen je prijedlog Udruženja za učešće u predmetnoj pravnoj stvari kao umješača na apelantovoj strani.

16. Iz stanja spisa proizilazi da je Vrhovni sud Presudom broj 77 0 P 010562 12 Rev 2 od 11. septembra 2013. godine odlučivao o revizijama parničnih stranaka koje su izjavljene protiv obje presude Okružnog suda br. 011-0-Ž-07-000 098 od 18. septembra 2007. godine i 011-0-Ž-08-000 539 od 19. decembra 2008. godine, te rješenja Okružnog suda od 8. maja 2012. godine, preciziranog u prethodnoj tački ove odluke, protiv kojeg je reviziju izjavio apelant, ali i Udruženje.

17. Citiranom presudom Vrhovni sud je apelantovu revizijuizjavljenu protiv presude Okružnog suda od 18. septembra 2007. godine odbio uz istovremeno odbacivanje revizije tuženog, dok je apelantovu revizijuprotiv presude Okružnog suda od 19. decembra 2008. godine Vrhovni sud odbacio zbog nedostatka apelantovog pravnog interesa za izjavljivanje revizije, budući da je u tom dijelu udovoljeno apelantovom tužbenom zahtjevu , te zbog činjenice što postupak u dijelu koji je apelant osporio još uvijek nije pravosnažno okončan, jer je vraćen na ponovni postupak (isplata i troškovi postupka), uz istovremeno uvažavanje revizije tuženog, što je dovelo do preinačavanja osporene presude Okružnog suda od 19. decembra 2008. godine u dijelu kojim je žalba tuženog djelimično odbijena i prvostepena presuda potvrđena. U vezi sa revizijom apelanta i Udruženja izjavljenom protiv rješenja Okružnog suda od 8. maja 2012. godine, Vrhovni sud je odlučio da predmet vrati Osnovnom sudu kako bi navedeni sud pozvao ovlašćeno lice za zastupanje Udruženja da potpiše primjerak revizije uz upozorenje da će u suprotnom reviziju odbaciti.

18. Iz raspoloživih dokaza proizilazi da je Vrhovni sud, rješavajući reviziju apelanta i Udruženja, izjavljenu protiv rješenja Okružnog suda od 8. maja 2012. godine, donio Rješenje broj 77 0 P 010562 13 Rev 3 od 12. februara 2014. godine kojim je revizija odbačena kao nedozvoljena.

19. Prema raspoloživim dokazima u predmetu i informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, predmetni postupak još uvijek nije u cijelosti okončan i trenutno se nalazi pred Osnovnim sudom na ponovnom odlučivanju u dijelu koji je vraćen na ponovni postupak Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 539 od 19. decembra 2008. godine. Činjenice u predmetu broj 77 0 P 012104 09 P

20. Apelant je 13. aprila 2009. godine tužbom pokrenuo još jedan radni spor protiv istog tuženog, između ostalog, radi utvrđenja da je apelant bio izložen diskriminaciji od tuženog, poništenja rješenja tuženog, isplate pripadajuće plate i drugih naknada iz radnog odnosa, isplate naknade štete po osnovu diskriminacije, uplate doprinosa i dr.

21. Iz stanja spisa proizilazi da je rješenjem Osnovnog suda od 27. decembra 2010. godine apelant pozvan da podnesenu tužbu ispravi i dopuni u skladu sa relevantnim odredbama ZPP.

22. Apelant je u januaru 2011. godine dostavio podnesak kojim je tužba precizirana, ali ne u dovoljnom broju primjeraka, tako da je u avgustu 2011. godine od apelanta zatraženo da tužbu dostavi u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku, što je apelant blagovremeno i učinio.

23. Osnovni sud je u januaru 2012. godine dostavio tužbu na odgovor tuženom, koji je sudu dostavljen u februaru 2012. godine, te proslijeđen apelantu u decembru 2012. godine.

24. U periodu od avgusta do decembra 2014. godine održana su tri ročišta.

25. Odlučujući o konačno opredijeljenom tužbenom zahtjevu apelanta, što je apelant učinio podneskom od 24. avgusta 2014. godine, Osnovni sud je 24. decembra 2014. godine donio Presudu broj 77 0 P 012104 09 P kojom su tužbeni zahtjevi djelimično odbijeni, odnosno djelimično odbačeni.

26. Nakon što je Osnovni sud u periodu od januara do marta 2015. godine blagovremeno preduzimao radnje u skladu sa odredbama ZPP koje regulišu postupak po žalbi, predmetni spis je u aprilu 2015. godine dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje po žalbi.

27. Prema raspoloživim podacima (podnesak apelanta, te odgovor Osnovnog suda iz juna 2015. godine), predmetni postupak po žalbi još nije okončan tako da se predmet po žalbi trenutno nalazi kod Okružnog suda.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

28. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije zbog toga što dva radna spora koja je pokrenuo pred Osnovnim sudom još nisu okončana. Ističe da je prvi radni spor pokrenuo u februaru 2005. godine, da su Osnovni sud i Okružni sud u tom predmetu donosili odluke, ali da postupak ni nakon sedam godina još nije u cijelosti pravosnažno okončan, a da u drugom postupku koji je pokrenuo u aprilu 2009. godine još nije donesena prvostepena odluka. Zbog svega navedenog, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje, zbog čega je, prema apelantovommišljenju, opravdan i njegov zahtjev za naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

29. Vrhovni sud je u odgovorima na apelaciju, između ostalog, informisao Ustavni sud o statusu predmeta broj 77 0 P 010652 09 P, koji se u tom trenutku nalazio pred navedenim sudom. Revizijski sud je u tom pravcu istakao da je predmetni spis po izjavljenim revizijama zaprimljen 23. septembra 2009. godine, te da je, prema planu rješavanja, predmet iznesen na sjednicu vijeća 23. novembra 2011. godine, kada je o revizijama trebalo biti odlučeno. Međutim, o revizijama tada nije odlučeno zbog toga što je Udruženje uputilo prijedlog za učešće u postupku, tako da je predmet vraćen prvostepenom sudu na odlučivanje o podnesenom prijedlogu, što je usporilo postupak pred navedenim sudom. Na taj način je, prema ocjeni Vrhovnog suda, sam apelant doprinio dužini trajanja postupka. U naknadnom odgovoru Vrhovni sud je informisao Ustavni sud da je o revizijama stranaka odlučio Presudom broj 77 0 P 010652 12 od 11. septembra 2013. godine, ponovo naglasivši da je apelant uveliko doprinio odugovlačenju postupka, a tome u prilog govori i činjenica da Udruženje nije potpisalo primjerak revizije, pa je ponovo u ovoj fazi postupka predmet vraćen prvostepenom sudu. Sve navedeno, prema ocjeni Vrhovnog suda, s obzirom na složenost predmeta i apelantovo postupanje, ne opravdava dosuđivanje naknade štete predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.

30. Okružni sud je odgovorima na apelaciju, između ostalog, naveo da nije u mogućnosti da dostavi tržene spise broj 77 0 P 010562 09 P i 77 0 P 012104 09 P uz detaljno pojašnjenje i uputu gdje bi se traženi spis broj 77 0 P 01562 09 P mogao nalaziti, dostavivši u prilogu i relevantne dokaze.

31. Osnovni sud je u odgovorima na apelaciju, između ostalog, naveo da nije u mogućnosti da dostavi na uvid spis u predmetu broj 77 0 P 010562 09, jer je traženi spis uložen u drugi predmet koji je otpremljen po žalbi Okružnom sudu. Osnovni sud je, takođe, informisao Ustavni sud da je u drugom predmetu koji se vodi pod brojem 77 0 P 012104 09 P tokom 2014. godine donio presudu, te da se u predmetu broj 77 0 P 010562 09 trenutno vodi ponovni postupak u dijelu koji je ukinut presudom Okružnog suda od 19. decembra 2008. godine. Zatim je Osnovni sud naveo da je Vrhovni sud rješenjem od 12. februara 2014. godine odbacio reviziju apelanta i Udruženja i da je nakon toga predmetni spis vraćen navedenom sudu 13. marta 2014. godine. Još je naglašeno da se u konkretnom slučaju radi o vrlo složenom predmetu sa brojnom dokumentacijom, pri čemu je i apelant uveliko doprinio odugovlačenju postupka, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi

32. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. (2) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a posebno pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

33. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

35. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na kršenje prava na donošenje odluke „u razumnom roku“, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u dva predmeta koji u trenutku podnošenja apelacije nisu bili okončani. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda prema kojem može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupci koji su pokrenuti apelantovim tužbama još nisu bili okončani (niti su u međuvremenu okončani, kako to proizilazi iz raspoloživih dokaza), te smatra da je apelacija u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, bila dopuštena već u vrijeme podnošenja.

36. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

37. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje „u razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i člana 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje „u razumnom roku“

38. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

39. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

40. Ustavni sud zapaža da apelant predmetnom apelacijom osporava dva postupka koja je pokrenuo pred Osnovnim sudom. Prema raspoloživim podacima, predmetni postupci još uvijek nisu u cijelosti okončani, pa će Ustavni sud u narednim tačkama ove odluke sagledati opravdanost apelantovih navoda.

a)Periodi koji se uzimaju u obzir

41. Ustavni sud zapaža da je postupak u predmetu broj 77 0 P 010562 09 P apelant pokrenuo tužbom u februaru 2005. godine, te da postupak u cijelosti još nije okončan ni nakon skoro 11 godina. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud u tom predmetu treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine postupka jeste 10 godina i osam mjeseci.

42. U vezi sa drugim postupkom koji apelant osporava u predmetu broj 77 0 P 012104 09 P, koji je apelant pokrenuo tužbom od 13. aprila 2009. godine, Ustavni sud zapaža da navedeni postupak, prema raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan ni nakon nešto duže od šest godina od podnošenja tužbe (šest godina i šest mjeseci), pa je upravo to relevantni period koji će Ustavni sud razmotriti u tom predmetu.

b) Relevantni principi

43. Ustavni sud ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

44. Nadalje, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

c) Analiza dužine trajanja postupka

45. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o radnim sporovima u okviru kojih je apelant istakao veliki broj tužbenih zahtjeva, što je iziskivalo sprovođenje velikog broja dokaza, pri čemu je apelant ulagao dopune podnesaka, konačno opredjeljivao tužbeni zahtjev, što je sve, svakako, otežalo rad redovnim sudovima, pa se u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijim predmetima.

46. Analizirajući postupak u predmetu broj 77 0 P 01056 09 P, Ustavni sud, prije svega, zapaža da su redovni sudovi raspravljali o zaista velikom broju apelantovih tužbenih zahtjeva, da su pojedini zahtjevi odbacivani zbog neblagovremenosti, odnosno nenadležnosti suda, da je predmet u odnosu na pojedine tužbene zahtjeve u dva navrata vraćen na ponovni postupak. U tom pravcu Ustavni sud zapaža da su u periodu od podnošenja tužbe (februar 2005. godine) do decembra 2008. godine, dakle, za nepune četiri godine donesene četiri presude, i to dvije prvostepene i dvije drugostepene presude, ali da u tom trenutku postupak još uvijek nije bio u cijelosti okončan pred navedenim sudovima, budući da je Okružni sud u jednom dijelu predmet ponovo vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Ustavni sud podsjeća da je prilikom odlučenje imao u vidu da je predmet u jednom dijelu pravosnažno okončan presudom Vrhovnog suda od 11. septembra 2013. godine, te je, isto tako, uzeo u obzir i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu, te činjenicu da je i sam apelant doprinio da postupak traje tako dugo (veliki broj tužbenih zahtjeva od kojih pojedini nisu čak ni meritorno razmatrani i sl.), kao i činjenicu da je podnesak Udruženja, takođe, jednim dijelom svakako usporio postupak pred Vrhovnim sudom.

47. Međutim, uvažavajući sve navedene okolnosti, činjenica da predmetni postupak u cijelosti još uvijek nije okončan ni nakon gotovo 11 godina prima facie ukazuje da dužina predmetnog radnog spora koji je, po zakonu, hitan ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ koji propisuje član 6 stav 1 Evropske konvencije. Navedeno posebno u segmentu stalnog ukidanja i vraćanja predmeta na ponovni postupak, što „ukazuje da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema“ (op.cit., Probmeier protiv Njemačke).

48. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka u predmetu broj 77 0 P 010562 09 P, koji ni nakon gotovo 11 godina još nije u cijelosti okončan, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije za što odgovornost u pretežnom dijelu snosi Osnovni sud.

49. U vezi sa drugim predmetom koji se vodi pod brojem 77 0 P 012104 09 P i koji se, prema raspoloživim dokazima, trenutno nalazi kod Okružnog suda na odlučivanju po žalbi, Ustavni sud zapaža da je u tom postupku po apelantovoj tužbiod 13. aprila 2009. godine donesena prvostepena presuda tek 24. decembra 2014. godine, i to nakon pet godina i osam mjeseci, što je posebno neprihvatljivo uzme li se u obzir da se radi o radnom sporu što se ne može opravdati niti činjenicom da se radi o složenom predmetu sa velikim brojem tužbenih zahtjeva, niti činjenicom da je i sam apelant tome djelimično doprinio, zbog propusta proceduralne prirode tokom postupka. Stoga, imajući u vidu sve navedeno u okolnostima konkretnog slučaja i posebno činjenicu da je prvostepeni postupak trajao skoro šest godina za što odgovornost u najvećoj mjeri snosi Osnovni sud, kao i činjenicu da postupak još uvijek traje, Ustavni sud smatra da ni drugi postupak na koji je apelant ukazao ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

50. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u predmetima na koje je apelant ukazao postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Iako je Ustavni sud u oba predmeta u pretežnom dijelu utvrdio odgovornost Osnovnog suda u pogledu dužine trajanja predmetnih postupaka, ali ne i Okružnog suda u predmetu broj 77 0 P 012104 09 P koji se po žalbi nalazi pred navedenim sudom, Ustavni sud, podržavajući sopstvenu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), smatra svrsishodnim naložiti i Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u navedenom predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije, kao efektivnog pravnog lijeka, bila bi dovedena u pitanje.

Pitanje naknade nematerijalne štete

51. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2 navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. S obzirom na navedeno, Ustavni sud, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, prije svega apelantov doprinos dužini trajanja postupka, o čemu se Ustavni sud izjasnio u prethodnim tačkama ove odluke, smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede apelantovog prava na pravično suđenje „u razumnom roku“ u predmetnim postupcima, odnosno nalozi redovnim sudovima da po hitnom postupku donesu odluke, odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

Ostala prava

52. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke utvrdio kršenje prava na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno obrazlaže i navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

53. Ustavni sud zaključuje da je u postupcima koje je Ustavni sud analizirao došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje kada predmetni radni sporovi, koji su po zakonu hitni, nisu u cijelosti okončani ni nakon skoro 11 godina, odnosno duže od šest godina, pri čemu složenost predmeta, zbog velikog broj tužbenih zahtjeva i apelantov doprinos dužini trajanja postupaka, u okolnostima konkretnog slučaju nisu mogli uticati na drugačije odlučenje.

54. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

55. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1353/12 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio