Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2800/12 (D. M. i M. Š.)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Ništavost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2800/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić, i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine, u predmetu broj AP-2800/12, rješavajući apelaciju Danice Miletić i Milene Škoro na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danice Miletić i Milene Škoro podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 0 P 003317 10 Rev od 12. jun 2012. godine, Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 003317 10 Gž od 24. avgusta 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 003317 06 P od 29.

marta 2010. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Danica Miletić i Milena Škoro (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Trebinja, koje zastupa Branko Simović, advokat iz Podgorice-Republika Crna Gora, podnijele su 24. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 95 0 P 003317 10 Rev od 12. jun 2012. godine, Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 P 003317 10 Gž od 24. avgusta 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 003317 06 P od 29. marta 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 95 0 P 003317 06 P od 29. marta 2010. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja Jovana Vukajlovića, Milana Komnenovića i Maline Milović i utvrđeno je da su ništavi ugovor o otkupu stana zaključen između tuženih „Elektro Hercegovina“ a.d. Trebinje i apelantice Danice Miletić ovjeren kod Osnovnog suda pod brojem OV-1969/03 od 13. marta 2003. godine i ugovor o otkupu stana zaključen između tuženih „Elektro Hercegovina“ a.d. Trebinje i apelantice Milene Škoro ovjeren kod Osnovnog suda pod brojem OV-1879/03 od 17. februara 2003. godine. Tuženi su obavezani da tužiteljima solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.609,40 KM.

3. Presudom Okružnog suda broj 95 0 P 00 3317 10 Gž od 24. avgusta 2010. godine žalbe apelantica su odbijene i Presuda Osnovnog suda broj 95 0 P 003317 06 P od 29. marta 2010. godine je potvrđena.

4. Vrhovni sud je Presudom broj 95 0 P 00 3317 10 Rev od 12. juna 2012. godine odbio revizije apelantica izjavljene protiv Presude Okružnog suda broj 95 0 P 00 3317 10 Gž od 24. avgusta 2010. godine.

5. U pogledu istaknutog prigovora presuđene stvari, odnosno da je pravosnažnom Presudom Osnovnog suda broj 95 0 P 000 965 08 P od 29. maja 2009. godine već riješeno o istovjetnom tužbenom zahtjevu, u obrazloženjima osporenih presuda je istaknuto da je odredbama člana 196. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da je za postojanje presuđene stvari neophodno postojanje identiteta parničnih stranaka, identiteta zahtjeva i identiteta činjeničnog osnova u ranijoj i novoj parnici. U konkretnom slučaju pravosnažnom Presudom Osnovnog suda broj 95 0 P 000 965 08 P od 29. maja 2009. godine, presuđeno u pravnoj stvari tužitelja „Elektroprivreda RS“ Trebinje, ZP „Elektrohercegovina“ a.d. Trebinje i tuženih apelantica, dakle u tom postupku su učestvovale kao stranke sadašnje tužene i to „Elektrohercegovina“ a.d. Trebinje kao tužitelj, a apelantice su i u tom postupku imale položaj tužene strane. S obzirom da sadašnji tužitelji (Jovan Vukajlović, Milan Komnenović i Malina Milović) nisu imali svojstvo stranke u ranijem postupku, zaključeno je da se ne može raditi o presuđenoj stvari, jer ne postoji identitet parničnih stranka.

6. U obrazloženju presude Vrhovnog suda je takođe istaknuto da, kako je tužiteljicu Malinu Milović u toku postupka zastupao advokat, nije bilo mjesta da se u odnosu na nju, a nakon što je preminula u toku parnice, primijene odredbe odredbe o prekidu postupka sadržane u članu 378. ZPP-a.

7. Apelantice smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Po njihovom shvatanju sudovi su povrijedili pravila parničnog postupka jer su sudili i donijele osporene presude, iako se radi o presuđenoj stvari s obzirom da se radi o istim tuženim i sporne su iste nekretnine, te su trebali tužbu tužitelja odbaciti shodno članu 67. stav 1. tačka 4. ZPP-a. Takođe, po mišljenju apelantica, sudovi su, nakon što je preminula u toku parnice tužiteljica Malina Milović, trebali odrediti prekid postupka shodno odredbama o prekidu postupka sadržanim u članu 378. ZPP-a. S obzirom da su sudovi postupali i odlučivali po tužbi koju su trebali odbaciti apelantice su obavezane daplate troškove postupka tužiteljima, umjesto da tužitelji budu obavezani da troškove postupka naknade apelanticama.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4). Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji su nadležni organi, pri donošenju osporenih odluka, utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih presuda, dali detaljne i jasne razloge zbog čega se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantice nisu ponudile relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvale, osim što su nezadovoljne rezultatom postupka u kojem su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantica u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja, odnosno ništa što ukazuje da apelantice imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2800/12 (D. M. i M. Š.) | Sudska praksa | Aktio