Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2057/15 (S.V.)
Odluka donesena 14. 10. 2015.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2057/15
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine, u predmetu broj AP-2057/15, rješavajući zahtjev S.V. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev S.V. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. S.V. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Laktaša, podnijela je 20. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na pristup sudu u predmetima Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 157896 12 I i broj 71 0 I 192078 14 I. Apelantica je, također, zatražila donošenje privremene mjere kojim bi se „zabranilo Osnovnom sudu da u predmetu broj 71 0 I 157896 12 I preduzima bilo kakve procesne radnje, a kojom bi također zabranio i Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka da u predmetu broj 21.11/952.2-479/15 preduzima bilo kakve radnje", do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
Predmet broj 71 0 I 157896 12 I
2. Tražitelj izvršenja „Tamaris Company“ d.o.o. Banja Luka je 26. novembra 2011. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja protiv B.V. (apelantičinog supruga), a na osnovu pravosnažne presude na osnovu priznanja Osnovnog suda broj 71 0 P 089137 10 P od 31. januara 2012. godine, a radi isplate novčanog iznosa od 32.051,68 KM.
3. Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju broj 71 0 I 157896 12 I od 20. decembra 2012. godine kojim je dozvoljeno izvršenje na nepokretnostima izvršenika, i to, trosobnom stanu u Banja Luci, vlasništvu apelantičinog supruga sa 1/1 (u daljnjem tekstu: sporni stan). Predmet broj 71 0 I 192078 14 I
4. Tražitelj izvršenja „Hypo Alpe-Adria-Bank“ a.d. Banja Luka je 23. maja 2014. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja protiv apelantice, a na osnovu Sporazuma i rješenja Osnovnog suda o uknjižbi založnog prava broj 071-0-I-06-006376 od 27. decembra 2006. godine, radi naplate dospjelog novčanog potraživanja nastalog po osnovu Ugovora o namjenskom stambenom kreditu uz valutnu klauzulu u „CHF“ broj 1633-2-73199/06 od 30. novembra 2006. godine u iznosu od 121.382,91 KM. Tražitelj izvršenja je predložio da sud odredi izvršenje zabilježbom u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom spornog stana. Istovremeno, tražitelj izvršenja je predložio da sud donese rješenje kojim tražitelj izvršenja stupa u već pokrenuti izvršni postupak koji se vodi pred tim sudom pod brojem 71 0 I 157896 12 I.
5. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju (nije preciziran datum donošenja predmetnog rješenja) kojim je prijedlog za izvršenje hipotekarnog povjerioca „Hypo Alpe-Adria-Bank“ a.d. Banja Luka odbačen kao nedozvoljen i postupak obustavljen u odnosu na apelanticu kao izvršenika, a iz razloga što je kao jedini predmet i sredstvo izvršenja u izvršnom postupku predložena prodaja spornog stana, koji se vodi kao posjed sa 1/1 dijela na imenu B.V..
6. Osnovni sud je na ročištu u izvršnom predmetu koji se vodi pod brojem 71 0 I 157896 12 I održanom 30. juna 2014. godine donio zaključak kojim je izvršio priklapanje predmeta broj 71 0 I 192078 14 I na broj predmeta broj 71 0 I 157896 12 I, tražioca izvršenja „Hypo Alpe-Adria-Bank“ a.d. Banja Luka po osnovu hipoteke, odnosno uknjižbe založnog prava na spornim nekretninama od 27. decembra 2006. godine. Na istom ročištu, sud je donio rješenje o prodaji sporne nekretnine i vrijednost te nekretnine procjenio na iznos od 166.840,00 KM. Također, sud je na predmetnom ročištu donio i zaključak o prodaji sporne nekrentine za iznos od 120.000,00 KM najpovoljnijem kupcu Igoru Barošu.
7. Nakon toga, Osnovni sud je donio zaključak broj 71 0 I 157896 12 I od 21. jula 2014. godine kojim je sporne nekretnine prodao drugom po redu kupcu Bojanu Lukajiću za iznos od 85.000,00 KM. U obrazloženju zaključka je navedeno da prvobitno određeni kupac, Igor Baroš, nije uplatio izlicitiranu cijenu u određenom roku, odnosno obavijestio sud o odustanku od kupovine nekrentine zbog nemogućnosti obezbjeđenja novčanih sredstava, sud je odlučio kao u izreci zaključka shodno članu 92. stav 2. Zakona o izvršnom postupku.
8. Osnovni sud je na ročištu održanom 18. septembra 2014. godine donio zaključak kojim je otvorio ročište za diobu cijene dobijene prodajom nekretnine.
9. Osnovni sud je donio rješenje broj 71 0 I 157896 12 I od 6. oktobra 2014. godine kojim je spornu nekretninu dosudio Bojanu Lukajiću. Istim rješenjem je naloženo Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove, Područna jedinica Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava), da po pravosnažnosti rješenja upiše pravo vlasništva na spornoj nekretnini i da briše upisana prava trećih lica.
10. Apelantičin suprug, je kao izvršenik 5. januara 2015. godine podnio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 157896 12 I od 6. oktobra 2014. godine.
11. Republička uprava je donijela rješenje broj 21.11/952.2-478/15 od 23. marta 2015. godine kojim je, na osnovu rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 157896 12 I od 6. oktobra 2014. godine, dozvoljen upis prava svojine u Knjigu uloženih ugovora o otkupu sporne nekretnine u korist Bojana Lukajića.
12. Apelantičin suprug, je 2. aprila 2015. godine izjavio žalbu protiv rješenja Republičke uprave broj 21.11/952.2-478/15 od 23. marta 2015. godine.
13. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je opisala hronologiju predmetnog postupka koja je u skladu sa dostavljenim podacima navedena u činjeničnom stanju, te istakla da joj je onemogućeno da učestvuje u predmetnom postupku, a sve na štetu njene imovine obzirom da predmetni stan predstavlja imovinu koju je sa suprugom B.V. stekla kao zajedničku imovinu u toku trajanja njihove bračne zajednice. Pored toga, apelantica je navela da nema na raspolaganju bilo kakav pravni lijek u predmetnom izvršnom postupku obzirom da joj je sud uskratio svojstvo stranke, u kojme slučaju bi jedino mogla poduzeti radnje u postupku. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud ukine sve provedene radnje koje je u predmetu broj 71 0 I 157896 12 I proveo Osnovni sud bez njenog učešća, te ponovo provede postupak u kojem joj se imaju priznati prava stranke u postupku kako bi u takvom svojstvu i mogla preduzimati radnje radi zaštite svojih pravnih interesa.
14. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
15. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanata tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
16. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na tvrdnjama koje se u suštini tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelanticini razlozi na kojima zasniva predmetni zahtjev u okolnostima konkretnog slučaju sami po sebi nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna i izvršna budući da apelantica nije ponudila relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
17. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman