Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4375/12 („Euro-Klas“ d.o.o. Bijeljina)
Odluka donesena 14. 10. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršenje
- Nekretnina
- Izvršni postupak
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4375/12
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4375/12, rješavajući apelaciju „EURO-KLAS“ d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b) i člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „EURO-KLAS“ d.o.o.
Bijeljina podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 I 015375 11 Gž 2 od 31. oktobra 2012. godine i Rješenja Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 I 015375 10 I 2 od 7. februara 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Euro-Klas“ d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 10. decembra 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 I 015375 11 Gž 2 od 31. oktobra 2012. godine i Rješenja Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 I 015375 10 I 2 od 7. februara 2012. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje Rješenja Osnovnog suda broj 92 0 I 015375 10 I 2 od 7. februara 2012. godine do donošenja odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je odlukom o privremenoj mjeri od 14. februara 2013. godine odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i AD „Pekarstvo“ Vlasenica (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 21. i 27. decembra 2012. godine da dostave odgovor na apelaciju.
4. Okružni sud i Osnovni sud dostavili su odgovor na apelaciju 7. i 22. januara 2013. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Rješenjem Osnovnog suda broj 92 0 I 015375 10 I 2 od 7. februara 2012. godine odlučeno je da se iz iznosa dobijenog prodajom nepokretnosti označene kao kč. broj 74/1 I Pekara, zemljište pod zgradom (1198 m ), dvorište (4812), II Pekara kuća i zgrada koja se nalazi na kč. broj 74/1, upisana u Z.K. ul. broj 118, K.O. Vlasenica, dosadašnja svojina izvršenika, kupcu preduzeća „19. decembar“ d.o.o. Vlasenica za cijenu od 121.000,00 KM, namiruju potraživanja tražilaca izvršenja, kako je bliže navedeno u rješenju, među kojima je i apelant i to: troškovi izvršnog postupka apelanta kao tražioca izvršenja u iznosu od 1.300,00 KM, potraživanje apelanta u iznosu od 7.188,50 KM i potraživanje apelanta u iznosu od 11.661,50 KM.
7. U obrazloženju prvostepenog rješenja Osnovni sud se pozvao na odredbe čl. 97 stav 1 i 98 stav 3 Zakona o izvršnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZIP). Na osnovu navedenih odredbi Osnovni sud je utvrdio da se iz iznosa dobijenog prodajom prvo namiruju troškovi izvršnog postupka, zatim založni povjerioci koji su založno pravo stekli prije pokretanja izvršnog postupka, te tražioci izvršenja po čijem prijedlogu je određeno izvršenje.
8. Istaknuto je da je na osnovu zemljišno-knjižnog izvatka utvrđeno da je apelant kao založni povjerilac založno pravo stekao 4. novembra 2006. godine a založni povjerilac Republika Srpska, Ministarstvo finansija - Poreska uprava - PJ Zvornik založno pravo je stekla 23. marta 2007. godine.
9. Po mišljenju Osnovnog suda kako je izvršni postupak od strane tražilaca izvršenja Stojke Gadžunović, Dragane Mijić, Slobodanke Livančić, Ljubiše Budeša, Petka Mićića, Slobodanke Milanović, Milkice Stojanović, Ljubisava Stevanovića, Dragoljuba Vukovića, Nikole Lošića i Milice Jovanović pokrenut 16. decembra 2005. godine podnošenjem prijedloga za izvršenje, a prije nego što su založni povjerioci stekli založno pravo navedeni tražioci izvršenja imaju pravo da se njihova potraživanja namire nakon namirenja troškova izvršnog postupka.
10. Istaknuto je da se nakon toga namiruju potraživanja apelanta kao založnog povjerioca, potom potraživanja založnog povjerioca Republike Srpske, Ministarstvo finansija - Poreska uprava - PJ Zvornik i na kraju potraživanja tražilaca izvršenja Zdenke Stanić, Gorana Stanišića, Dragomira Vidovića, Zorana Drakulića i maloljetnih Milana Drakulića i Đorđa Drakulića.
11. Navedeno je da je potraživanje apelanta utvrđeno na osnovu stanja u spisu. Utvrđeno je da je na nepokretnostima izvršenika zasnovano založno pravo u korist apelanta na kredit u iznosu od 20.000 KM na osnovu Rješenja Osnovnog suda od 26. decembra 2005. godine i ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji od 20. jula 2005. godine.
12. Ukazano je da je apelant u svom podnesku predložio da mu se namire potraživanja u iznosu određenom rješenjem o izvršenju kao i troškovi postupka. Navedeno je da je u predmetnom postupku iz ostatka prodajne cijene, nakon namirenja tražilaca izvršenja po čijem prijedlogu je izvršni postupak pokrenut, namireno potraživanje apelanta u iznosu od 8.338,50 KM dok je u preostalom dijelu u iznosu od 11.661,50 KM potraživanje apelanta ostalo nenamireno.
13. Protiv prvostepenog rješenja apelant je podnio žalbu koju je Okružni sud Rješenjem broj 92 0 I 015375 11 Gž 2 od 31. oktobra 2012. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
14. U obrazloženju drugostepenog rješenja Okružni sud je pozvao na odredbe čl. 97 i 98 ZIP-a, koje propisuju lica koja se namiruju u postupku izvršenja na nepokretnostima izvršenika kao i redoslijed njihovog namirenja. Istaknuto je da se iz iznosa dobijenog prodajom namiruju prvenstveno, i to sljedećim redoslijedom: troškovi izvršnog postupka, potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije tražilaca izvršenja, potraživanja tražioca izvršenja po čijem je prijedlogu određeno izvršenje, potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju poslije tražioca izvršenja, naknada za lične služnosti koje se prodajom gase. Iz navedenog slijedi da se iz iznosa dobijenog prodajom prvo namiruju troškovi izvršnog postupka, a nakon troškova izvršnog postupka namiruju se lica koja imaju pravo na namirenje, a krug tih lica je određen odredbom člana 97 stav 1 ZIP-a. Ukazano je da između krugova lica koja imaju pravo na namirenje postoji odnos isključivosti - prvo se namiruju lica koja pripadaju jednom redu, a lica iz narednog reda samo ako to visina postignute cijene omogućava.
15. Dalje je navedeno da prema odredbi člana 98 ZIP-a prvi krug lica čine založni povjerioci koji su založno pravo stekli prije pokretanja izvršnog postupka. Da li je neko založni povjerilac koji se po redu namirenja namiruje prije tražilaca izvršenja ili kasnije odlučan je momenat sticanja založnih prava. Istaknuto je da su u konkretnom slučaju založni povjerioci apelant i RS Ministarstvo finansija - Poreska uprava - PJ Zvornik svoje založno pravo stekli poslije pokretanja izvršnog postupka i to apelant 4. novembra 2006. godine, a RS Ministarstvo finansija - Poreska uprava - PJ Zvornik 23. marta 2007. godine jer je izvršni postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za izvršenje od strane tražilaca izvršenja Stojke Gadžunović i dr. 16. decembra 2005. godine.
16. Stoga je Okružni sud našao da se iz iznosa dobijenog prodajom nakon namirenja troškova izvršnog postupka namiruju tražioci izvršenja po čijem je prijedlogu određeno izvršenje, u konkretnom slučaju Stojke Gadžunović i dr. Okružni sud je istakao da kako je u vremenu nakon pokretanja izvršnog postupka od strane navedenih tražilaca izvršenja i upisa zabilježbe izvršenja u korist tih tražilaca izvršenja apelant stekao založno pravo 4. novembra 2006. godine, a Poreska uprava - PJ Zvornik stekla založno pravo 23. marta 2007. godine, to oni imaju slabiji red namirenja u odnosu na prvog tražioca izvršenja, ali bolji red u odnosu na lica koja su pristupila izvršnom postupku kao što su Zdenka Stanić, Goran Stanišić, Dragomir Vidović i Zoran Drakulić, te mldb. Milan i Đorđe Drakulić jer su isti pristupili izvršnom postupku 18. marta 2009. godine. Navedeno po mišljenju Okružnog suda proizlazi iz stanja spisa. Prema tome, Okružni sud je našao da je prvostepena odluka zakonita i pravilna i nije dovedena u pitanje žalbenim navodima apelanta.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZIP-a. Ističe da je apelant upisao založno pravo u zemljišnoj knjizi 4. januara 2006. godine i nakon toga pokrenuo izvršni postupak koji je zabilježen u zemljišnim knjigama. Navodi da su svi ostali tražioci izvršenja u toku postupka pokrenutog po apelantovom prijedlogu bili javnost, te da sud nije nikada u skladu s članom 73 stav 4 ZIP-a obavijestio apelanta da je neko pristupio izvršnom postupku iz čega proizlazi da su ostali tražioci izvršenja Stojka Gadžunović i dr. sve do ročišta za namirenje bili javnost u apelantovom izvršnom postupku broj 092-0-Ip-06-000 047. Po apelantovom mišljenju sud je nezakonito ostale tražioce izvršenja uvukao u predmet tek nakon prodaje nepokretnosti. Navodi da su u toku postupka saznali da su tražioci izvršenja Stojka Gadžunović i dr. podnijeli prijedlog sudu 16. decembra 2005. godine, između ostalog, i na nepokretnostima izvršenja, te da je isto dozvoljeno 16. januara 2006. godine, a nije poslato zk. uredu na zabilježbu, te da je to problem tih tražilaca izvršenja i suda koji nije postupio po službenoj dužnosti. Navodi da je apelant imao povjerenje u zemljišnu knjigu i zakon i do kraja postupka prodaje nepokretnosti našao da je samo Poreska uprava upisana poslije apelanta u zemljišnim knjigama. Stoga apelantu nije jasno zašto su se pojavili ostali tražioci izvršenja i ušli u predmet 092-0-Ip-06-000 047 tek na ročištu za namirenje kad nisu bili upisani u zemljišnoj knjizi. Da je sud, po apelantovom mišljenju, postupio po članu 72 ZIP-a i poslao rješenje u zemljišnu knjigu to bi bilo poslije 16. januara 2006. godine. Apelant ističe da je radi obezbjeđenja potraživanja podnio prijedlog sudu 18. novembra 2005. godine i svoje potraživanje obezbijedio upisom založnog prava hipotekom. Stoga je, po mišljenju apelanta, Okružni sud proizvoljno primijenio relevantne odredbe ZIP-a, odnosno član 98 ZIP-a navodeći da je izvršni postupak pokrenut po prijedlogu Stojke Gadžunović i dr. Međutim, navedeni postupak je, po apelantovom mišljenju, pokrenut po apelantovom prijedlogu.
b) Odgovor na apelaciju
18. U svom odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da u cijelosti ostaje kod navoda i zaključaka iznesenih u svojoj odluci, te da u predmetnom postupku nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava.
19. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je prilikom donošenja osporenog rješenja postupao u skladu s odredbama čl. 97 stav 1 i 98 stav 3 ZIP-a, te da nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava.
V. Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Zabilježba izvršenja Član 72.
(1) Čim donese rješenje o izvršenju, sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba izvršenja.
(2) Tom zabilježbom tražilac izvršenja stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nepokretnosti (pravo na namirenje) a lice koje nakon upisane zabilježbe izvršenja stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužno je trpjeti prevenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tom zabilježbom.
(3) Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nepokretnosti. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene svojine nije došlo.
(4) U slučaju predviđenim stavom 4. člana 113. ovog zakona, sud će po zahtjevu i na trošak tražioca izvršenja, objaviti rješenje o izvršenju u službenom glasilu Republike Srpske i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Republike Srpske. (5) U slučaju objave rješenja o izvršenju u skladu sa stavom 4. ovog člana, zabilježba izvršenja, po njenom upisu u zemljišne knjige, ima dejstvo od momenta kada je rješenje o izvršenju prvi put objavljeno u novinama.
Lica koja se namiruju Član 97.
(1) Iz prodajne cijene namiruju se tražioci izvršenja na čiji je prijedlog određeno izvršenje, založni povjerioci i kad nisu prijavili svoja potraživanja i lica koja imaju pravo na naknadu za lične služnosti.
(2) Višak prodajne cijene koji preostane nakon namirenja lica iz stava 1. ovog člana predaće se izvršeniku ako za to nema smetnji.
Prvenstveno namirenje Član 98.
(1) Iz iznosa dobijenog prodajom namiruju se prvenstveno, i to ovim redoslijedom: 1) troškovi izvršnog postupka, 2) potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja, 3) potraživanja tražioca izvršenja po čijem je prijedlogu određeno izvršenje, 4) potraživanja založnih povjerilaca koja se po redu prvenstva namiruju poslije tražioca izvršenja, 5) naknada za lične služnosti koje se prodajom gase.
(2) Ako izvršenik pored glavnog potraživanja duguje i kamatu, ona se namiruje prije iznosa glavnog potraživanja.
(3) Više lica unutar iste tačke iz stava 1. ovog člana namiruju se po redu sticanja založnog prava i prava na namirenje tražioca izvršenja koji su predložili izvršenje, odnosno po redu sticanja ličnih služnosti, a ako je bio ustupljen prvenstveni red, tada se lica iz stava 1. ovog člana namiruju po tom uspostavljenom prvenstvenom redu.
VI. Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 92 0 I 015375 11 Gž 2 od 31. oktobra 2012. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu odluku apelant je primio 8. novembra 2012. godine, a apelacija je podnesena 10. decembra 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
25. Apelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se predmetni postupak odnosi na postupak namirenja apelantovih potraživanja, dakle, na predmet građansko-pravne prirode, pa je, stoga, član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv na taj postupak.
27. Ustavni sud zapaža da apelant kršenje prava na pravično suđenje dovodi u kontekst pogrešne primjene materijalnog prava. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
28. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, imajući u vidu navode apelacije, ispitati da li su osporene odluke zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
29. Dovodeći navedene stavove u vezu sa konkretnim predmetom Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi u predmetnom izvršnom postupku primijenili odredbe čl. 97 i 98 ZIP-a koji propisuju lica koja se namiruju kao i redoslijed njihovog namirenja. S tim u vezi redovni sudovi su utvrdili da se iz iznosa dobijenog prodajom prvo namiruju troškovi izvršnog postupka, a onda lica koja imaju pravo na namirenje. Ukazano je da je krug tih lica određen odredbom člana 97 stav 1 ZIP-a, te da između krugova lica koja imaju pravo na namirenje postoji odnos isključivosti na način da se prvo namiruju lica koja pripadaju jednom redu, a lica iz narednog reda samo ako to visina postignute cijene omogućava. U smislu odredbe člana 98 ZIP-a utvrđeno je da prvi krug lica čine založni povjerioci koji su založno pravo stekli prije pokretanja izvršnog postupka. Pri tome je istaknuto da je za činjenicu da li je neko založni povjerilac koji se po redu namirenja namiruje prije tražioca izvršenja ili kasnije odlučan moment sticanja založnog prava. Utvrđeno je da je je založno pravo apelant stekao poslije pokretanja izvršnog postupka, odnosno 4. novembra 2006. godine, a izvršni postupak je pokrenut po zahtjevu drugih tražilaca izvršenja 16. decembra 2005. godine.
30. Naime, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji navodi da je založno pravo na nepokretnosti koja je predmet namirenja stekao 4. januara 2006. godine. Navedeno je tvrdio i u redovnom sudskom postupku. Međutim, redovni sudovi su na osnovu uvida u zemljišno-knjižni izvadak utvrdili da je apelant založno pravo stekao 4. novembra 2006. godine. Apelant je uz apelaciju dostavio fotokopiju zemljišno-knjižnih izvadaka iz kojih proizlazi da se u Teretnom listu C u rubrici upisa navodi da je apelantov zahtjev za uknjižbu založnog prava primljen 4. novembra 2006. godine dok se u rubrici primjedbi navodi da je apelantov zahtjev za upis založnog prava primljen 4. januara 2006. godine. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud u utvrđenju redovnih sudova o tome da je apelant založno pravo stekao 4. novembra 2006. godine ne vidi bilo kakvu proizvoljnost. Prema tome, kako je u konkretnom slučaju bio odlučan momenat sticanja založnog prava, te kako je apelant to založno pravo stekao nakon pokretanja izvršnog postupka, proizlazi da nema proizvoljnosti u odlučenju redovnih sudova da se iz iznosa dobijenog prodajom nepokretnosti nakon namirenja troškova izvršnog postupka namire tražioci izvršenja po čijem je prijedlogu od 16. decembra 2005. godine određeno izvršenje. Činjenica da predmetno izvršenje nije bilo zabilježeno u zemljišnim knjigama u smislu člana 72 ZIP-a ne bi mogla ići na štetu pomenutih tražilaca izvršenja budući da bi navedeno onda vodilo kršenju njihovih prava koja uživaju u predmetnom izvršnom postupku. Ustavni sud primjećuje da je nadležni sud u smislu odredbe člana 72 ZIP-a imao obavezu da nakon donošenja rješenja o izvršenju odredi da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba izvršenja. Navedena zabilježba je u neposrednoj vezi s principom povjerenja u zemljišne knjige, kako to i sam apelant ističe u apelaciji. Međutim, navedeno nikako ne umanjuje prava tražilaca izvršenja koji su nesporno, svojim prijedlogom od 16. novembra 2005. godine, pokrenuli postupak izvršenja čime su ostvarili pravo da budu namireni nakon namirenja troškova izvršnog postupka. Stoga propust suda da postupi u skladu s pomenutim članom ne može nikako da ide na štetu ovih tražilaca izvršenja da se iz iznosa dobijenog prodajom nepokretnosti namire redom, kako je to utvrđeno osporenim odlukama redovnih sudova. Prema tome, propust redovnog suda na koji apelant ukazuje može biti predmet eventualno nekog drugog postupka u kojem apelant može ukazivati na navedeno.
31. Stoga uzimajući u obzir sve navedeno, u obrazloženju osporenih odluka redovnih sudova Ustavni sud ne vidi bilo kakvu proizvoljnost u primjeni materijalnog prava. Naime, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud u razlozima osporenih odluka ne može da nađe elemente koji bi ukazivali na nepravilnost ili arbitrarnosti u donošenju osporenih odluka i primjeni relevantnih zakonskih propisa. Po mišljenju Ustavnog suda redovni sudovi su dali jasno i precizno obrazloženje svojih zaključaka primjenjujući pri tome relevantne odredbe ZIP-a. Do ovakvog zaključka Ustavni sud je došao analizirajući osporene odluke i propise na kojima su zasnovane, te dovodeći navedeno u vezu sa zahtjevima iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
32. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da apelantu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu garancija iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
33. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje, o kojima je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelantovu štetu, te kada su redovni sudovi za svoje odluke dali jasne i precizne razloge.
35. Na osnovu člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman