Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1782/12 (V. K.)
Odluka donesena 14. 10. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Naknada štete
- Troškovi postupka
- Kamata
- Materijalna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1782/12
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1782/12, rješavajući apelaciju Veselka Kvesića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Veselka Kvesića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zatezne kamate na naknadu materijalne štete.
Ukida se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 75 0 P 009825 11 Gž od 28. februara 2012. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Veselko Kvesić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupaju Desimir Kevac i Velimir Kevac, advokati iz Banje Luke, podnio je 14. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 5 0 P 009825 11 Gž od 28. februara 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, te učesnika u postupku „Triglav BH osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 31. jula 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Tuženi je dostavio odgovor na apelaciju 12. avgusta 2015. godine, a Okružni sud 28. avgusta 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Presudom Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 P 009825 09 P od 11. februara 2011. godine obavezan je tuženi da isplati apelantu iznos od 6.954,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12. juna 2008. godine, pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 3.852,00. Odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete i troškova postupka preko dosuđenog iznosa.
6. Presudom Okružnog suda broj 75 0 P 009825 11 Gž od 28. februara 2012. godine žalba tuženog je uvažena, Presuda Osnovnog suda broj 75 0 P 009825 09 P od 11. februara 2011. godine je preinačena u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati (dio stava 1 izreke), tako da je zakonska zatezna kamata na utvrđeni iznos duga od 6.954,60 KM dosuđena od 11. februara 2011. godine umjesto od 12. juna 2008. godine. Apelantova žalba je odbijena i Presuda Osnovnog suda broj 75 0 P 009825 09 P od 11. februara 2011. godine u osporenom odbijajućem dijelu odluke (stav 2 izreke) je potvrđena. Odbijen je i apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.390,00 KM i zahtjev tuženog za naknadu troškova takse na žalbu u iznosu od 400,00 KM.
7. Obrazlažući odluku o zakonskoj zateznoj kamati, Okružni sud je istakao da je članom 277 ZOO propisano da dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok je članom 186 ZOO propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, te da tuženi nesumnjivo ima obavezu apelantu naknaditi štetu koja je nastala na njegovom vozilu usljed saobraćajne nesreće, kao i obavezu da mu isplati zateznu kamatu utvrđenu Zakonom o visini stope zatezne kamate. Dalje je navedeno da, iako odredba člana 186 ZOO ima karakter opšteg pravila o nastanku i dospjelosti obaveze i prava na naknadu štete, u konkretnom slučaju je trebalo imati u vidu da momentom nastanka štete (12. juna 2008. godine) nisu bili ispunjeni svi uslovi za utvrđivanje nastale štete, jer se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti koja je dosuđena apelantu u novcu, prema cijenama u vrijeme presuđenja (član 189 stav 2 ZOO), zbog čega zatezna kamata u tom slučaju teče od dana donošenja prvostepene presude kojom je visina naknade određena. Takođe je istaknuto da obim naknade nenovčane štete, kao novčana obaveza u smislu člana 394 ZOO, može biti poznat tek onda kad je na pravno obavezujući način izražen u novcu, a to nikako ne može biti prilikom nastanka same štete. Naime, naknada za nenovčanu materijalnu štetu prilikom prouzrokovanja štete još ne predstavlja novčanu obavezu kao glavnicu, izraženu tačno određenim brojem jedinica, jer je broj novčanih jedinica tačno određen tek presudom kojom je utvrđena obaveza na naknadu štete, pa tek od presude teku zatezne zakonske kamate, jer su u tom trenutku ispunjeni svi uslovi za takvu posljedicu dužnikovog zakašnjenja. S obzirom na navedeno, Okružni sud je preinačio prvostepenu presudu i dosudio apelantu zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostepene presude.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je materijalno pravo proizvoljno primijenjeno, jer mu nije, u skladu sa odredbama ZOO, dosuđena kamata od dana nastanka štete, nego od dana presuđenja, a što, prema apelantovim navodima, u svojoj praksi podržava i Ustavni sud u svojim odlukama (npr. broj AP 2596/09 od 6. decembra 2011. godine).
b) Odgovor na apelaciju
9. Okružni sud je naveo da ostaje u cijelosti pri razlozima navedenim u osporenoj presudi i da smatra da pred tim sudom nije bilo kršenja apelantovih prava na koja se pozvao u apelaciji. Predložio je da se apelacija odbije kao neosnovana.
10. Tužilac je istakao da je apelacija neosnovana, te naveo da je odluka Okružnog suda zakonita i pravilna.
V. Relevantni propisi
11. U Zakonu o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93 i 3/96) relevantne odredbe glase: Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Član 189. st. 1. i 2.
Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.
Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo.
Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
VI. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 5 0 P 009825 11 Gž od 28. februara 2012. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 21. marta 2012. godine, a apelacija je podnesena 14. maja 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
16. Apelant osporava navedene presude u dijelu odluke o dospijeću zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete, tvrdeći da je takvom odlukom redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
18. Ustavni sud zapaža da se postupak pred redovnim sudovima odnosio na naknadu materijalne štete, dakle, da se ticao građanskih prava i obaveza, te da se, stoga, na postupak primjenjuju garancije člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.
19. Apelant tvrdi da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje, jer su mu kamate dosuđene od dana donošenja prvostepene presude, a ne od nastanka štete. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
20. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26) upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizuje, ispitati da li su osporene presude zasnovane na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa. U vezi sa apelantovim navodima o proizvoljno dosuđenoj kamati od dana presuđenja umjesto od dana nastanka štete, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi u nizu predmeta rješavao činjenično i pravno pitanje u vezi sa početkom toka zatezne kamate na naknadu materijalne štete (vidi, npr., odluke Ustavnog suda br. AP 624/10 od 13. marta 2013. godine, AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenim odlukama usvojen je stav da se pri određivanju naknade materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete. Naime, Ustavni sud je, npr., u Odluci broj AP 1757/06, stav 43, istakao da je „[…] članom 186 Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Dalje, članom 277 navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim članovima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje pri materijalnoj šteti, ipak, iz navedenih zakonskih odredaba proizilazi da bi zateznu kamatu u slučaju materijalne štete trebalo dosuditi od dana nastanka štete“. Ustavni sud u navedenim odlukama je zaključio da je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog toga što su sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate pri dosuđenju naknade materijalne štete.
21. S obzirom na to da je i u konkretnom slučaju apelantu dosuđena naknada materijalne štete, a da su mu zatezne kamate dosuđene od dana donošenja prvostepene presude, a ne od dana nastanka štete, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u odnosu na početak toka zatezne kamate na naknadu materijalne štete, poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1757/06, jer se ono u cijelosti može primijeniti i na konkretan slučaj. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra apelantove navode o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na početak toka zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete osnovanim.
22. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije usljed proizvoljne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku redovnog suda o početku toka zatezne kamate na naknadu materijalne štete.
23. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, iako je utvrdio da postoji proizvoljnost samo u odnosu na dio odluke u kojem je odlučeno o početku toka zatezne kamate na naknadu materijalne štete, uzimajući u obzir sadržinu izreke osporene presude Okružnog suda, cjelishodno ukinuti Presudu Okružnog suda broj 57 0 Ps 003679 11 Pž od 23. marta 2012. godine u cijelosti i predmet vratiti na ponovni postupak Okružnom sudu, kako bi u tom dijelu donio novu odluku u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
24. Apelant smatra da mu je, zbog proizvoljne primjene materijalnog prava, prekršeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da je Ustavni sud, razmatrajući pitanje kršenja prava na pravično suđenje, ukinuo osporenu presudu Okružnog suda i vratio je tom sudu na ponovno odlučivanje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da razmatra kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
25. Kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije postoji kada su redovni sudovi pri određivanju naknade materijalne štete zateznu kamatu dosudili od dana donošenja prvostepene presude umjesto od dana nastanka štete, kako je regulisano relevantnim zakonskim odredbama.
26. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman