Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2039/15 (R. O., V. Š. i S. B.)
Odluka donesena 14. 10. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ostavinski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2039/15
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2039/15, rješavajući apelaciju Radmile Oliver i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Radmile Oliver, Valentine Šestić i Steve Budića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku u ostavinskom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 O 053208 12 O 2.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Radmila Oliver, Valentina Šestić i Stevo Budić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, koje zastupa Rade K. Ćulibrk, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 27. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 O 053208 12 O 2.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 19. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 3. jula 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Smrtovnicom broj 02/1-202-868/08 od 29. decembra 2008. godine pokrenut je ostavinski postupak iza Jovanke Budić, umrle 12. oktobra 2000. godine.
6. Osnovni sud je u postupku utvrdio krug zakonskih nasljednika, među kojima i apelante.
7. Na ročištu održanom 14. jula 2009. godine sud je utvrdio da zaostavštinu ostaviteljice čine nepokretnosti upisane u p.l. broj 26/0 k.o. Krnete, na imenu ostaviteljice sa 1/1 dijela i akcije za koje su nasljednici izjavili da će naknadno dostaviti dokaze. Na ročištu su nasljednici dali nasljedne izjave u kojim su apelanti izjavili da se prihvataju svog nasljednog dijela.
8. Nasljednik Lj.B. dopisom od 15. marta 2013. godine obratio se sudu zahtijevajući da se rasprava iza umrle Jovanke Budić odgodi do daljnjeg s obzirom na to da, nakon smrti Zorana Budića, u kući u kojoj je on zajedno sa umrlom Jovankom Budić živio 30 godina u zajedničkom domaćinstvu, nije zatečen nijedan lični dokumenat umrlog Zorana Budića, kao i nijedan dokumenat umrle Jovanke Budić, uz tvrdnju da su dokumenta protivzakonito otuđena.
9. Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 O 053208 12 O 2 od 18. juna 2014. godine kojim je predmetni ostavinski postupak prekinut zbog rješavanja prethodnih pitanja vezanih za utvrđivanje nasljednika i imovine koja sačinjava zaostavštinu, te je nasljednik Lj.B. upućen na pokretanje parnice protiv nasljednika, među kojima su i apelanti. Navedeno rješenje Osnovnog suda advokat apelanata je zaprimio 24. aprila 2015. godine. U obrazloženju rješenja se navodi da ostavinski postupak nije okončan, budući da sudu nisu dostavljeni potpuni podaci o nasljednicima koji polažu pravo na nasljeđe, kao i podaci o imovini koja čini zaostavštinu, a i zbog neriješenih odnosa između zakonskih nasljednika. Pošto sud nije uspio utvrditi podatke koji su potrebni u smislu odredbe 91 Zakona o vanparničnom postupku, Osnovni sud je ostavinski postupak prekinuo dok se ne riješi prethodno pitanje. Kako u konkretnom slučaju postoji spor o obimu ostavinske mase, Osnovni sud je Lj.B. uputio na pokretanje parničnog postupka u skladu sa članom 127 Zakona o vanparničnom postupku. Prema informaciji pribavljenoj od Osnovnog suda, protiv rješenja tog suda od 18. juna 2014. godine nije podnesena žalba.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja ostavinskog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i predlažu da Ustavni sud usvoji njihovu apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje, naloži Osnovnom sudu da odmah donese rješenje o prekidu postupka u konkretnom predmetu i nasljednika Lj.B. uputi na pokretanje parničnog postupka, te obaveže Vladu Republike Srpske da apelantima, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplatu pravičnu naknadu u iznosu koji odredi sud.
b) Odgovor na apelaciju
11. Osnovni sud je uz svoj odgovor na apelaciju od 3. jula 2015. godine dostavio rješenje od 18. juna 2014. godine kojim je ostavinski postupak prekinut i Lj.B. je upućen na pokretanje parničnog postupka. Osnovni sud se nije očitovao u pogledu navoda apelanata o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku.
V. Relevantni propisi
12. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 127.
(1) Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti učesnike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred nadležnim organom uprave, ako su među učesnicima sporne činjenice od kojih ovisi neko njihovo pravo.
(2) Sud će postupiti u smislu prethodnog stava naročito ako su sporne:
a) činjenice od kojih ovisi pravo na naslijeđe, a naročito punovažnost ili sadržina testamenta ili odnos nasljednika i ostavioca na osnovu koga se po zakonu nasljeđuje,
b) činjenice od kojih ovisi osnovanost zahtjeva nadživjelog bračnog druga i potomaka ostaviočevih, koji su živjeli sa ostaviocem u istom domaćinstvu, da im se iz zaostavštine izdvoje predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba,
v) činjenice od kojih ovisi veličina nasljednog dijela, a naročito uračunavanje u nasljedni dio,
g) činjenice od kojih ovisi osnovanost isključenja nužnih nasljednika ili osnovanost razloga za nedostojnost i
d) činjenice o tome da li se neko lice odreklo naslijeđa.
(3) Ako ne postoji spor o činjenicama iz stava 2. ovog člana, već se učesnici spore o primjeni prava, sud će raspraviti pravna pitanja u postupku za raspravljanje zaostavštine.
13. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 379. stav 1. tačka 1.
Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, prekid postupka sud će odrediti:
1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;
Član 380. stav 1.
Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.
Član 381. stav 2.
Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
VI. Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina ostavinskog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 71 0 O 053208 12 O 2.
17. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
18. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja ostavinskog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije
19. Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
20. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da je ostavinski postupak pokrenut u decembru 2008. godine, kao i da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut 18. juna 2014. godine zbog rješavanja prethodnih pitanja vezanih za utvrđivanje nasljednika i imovine koja sačinjava zaostavštinu. Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 380 Zakona o parničnom postupku propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste gotovo šest godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
22. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o ostavinskom postupku iza umrle Jovanke Budić, koji se, imajući u vidu činjenična i pravna pitanja, kao i procesne radnje koje je Osnovni sud preduzeo u dosadašnjem toku postupka, može smatrati relativno složenim.
23. Analizirajući postupak, Ustavni sud zapaža da je, nakon pokretanja ostavinskog postupka, Osnovni sud utvrdio krug zakonskih nasljednika, kao i zaostavštinu ostaviteljice, i to u relativno kratkom roku, odnosno u roku kraćem od godinu dana. Nakon jula 2009. godine nisu evidentne aktivnosti Osnovnog suda sve do juna 2014. godine, kada je, nakon što se nasljednik Lj.B. u martu 2013. godine obratio tom sudu zahtjevom da se rasprava o ovom predmetu odgodi do daljnjeg, Osnovni sud donio svoje rješenje kojim je prekinuo ostavinski postupak i Lj.B. uputio na pokretanje parničnog postupka. Navedeno rješenje je zastupniku apelanata dostavljeno tek godinu dana kasnije. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je kao razlog zbog kojeg ostavinski postupak nije okončan naveo nedostavljanje potpunih podataka o nasljednicima koji polažu pravo na nasljeđe, kao i podataka o imovini koja čini zaostavštinu, a i zbog neriješenih odnosa između zakonskih nasljednika. Međutim, prema stanju spisa, Ustavni sud ne nalazi podatke koji bi upućivali na to da je Osnovni sud, nakon utvrđivanja kruga zakonskih nasljednika i zaostavštine ostaviteljice, preduzimao bilo kakve procesne radnje usmjerene na okončanje ovog ostavinskog postupka. Štaviše, Osnovni sud je tek po zahtjevu Lj.B. upućenom sudu u martu 2013. godine odlučio prekinuti postupak, godinu dana kasnije i stranke uputiti na parnicu. Ustavni sud za ovaj period od 2009. godine do 2014. godine ne nalazi elemente koji opravdavaju neaktivnost Osnovnog suda u ovom predmetu, niti ih je Osnovni sud u svom odgovoru ponudio. Ustavni sud zapaža da su u ostavinskom postupku nastupile objektivne okolnosti zbog ispunjenja uslova iz člana 127 Zakona o vanparničnom postupku slijedom čega je ostavinski postupak i prekinut i stranke upućene na parnicu, a postupak će se nastaviti nakon pravosnažnog okončanja parničnog postupka, ili ukoliko Lj.B. u ostavljenom roku ne pokrene parnični postupak iz neopravdanih razloga. U ovakvim okolnostima Osnovni sud je svojim rješenjem od 18. juna 2014. godine prekinuo ostavinski postupak, jer se on i nije ni mogao nastaviti.
24. Dakle, ostavinski postupak je trajao gotovo šest godina prije nego što je prekinut i u tom periodu Osnovni sud je bio aktivan, u prvoj godini postupka, ali je nakon toga bio potpuno pasivan i nije sproveo nijednu procesnu radnju sve do juna 2014. godine, kada je postupak prekinut, a što objektivno sprečava Osnovni sud da dalje postupa u ovom predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji. Međutim, postupak će se nastaviti nakon pravosnažnog okončanja parničnog postupka, ili ukoliko Lj.B. u ostavljenom roku ne pokrene parnični postupak iz neopravdanih razloga, odnosno kada se ispune uslovi koji ne zavise od suda koji vodi postupak u konkretnom slučaju. Iako predmet ukazuje na elemente složenosti, potpuno odsustvo aktivnosti Osnovnog suda u periodu od pet godina, i to od održanog ročišta u julu 2009. godine pa sve do donošenja rješenja o prekidu postupka u junu 2014. godine, ne nalazi opravdanje ni u činjenicama predmeta, niti u odgovoru Osnovnog suda. Ustavni sud može da zaključi da, i pored složenosti činjeničnog i pravnog pitanja, Osnovni sud nije bio djelotvoran, jer je postupak prekinuo tek protekom roka od šest godina od njegovog pokretanja, što je dug period za ovakav postupak.
25. Stoga, imajući u vidu ukupnu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je, nakon početne aktivnosti suda, Osnovni sud bio neaktivan sve do prekida postupka, kada su i nastupile objektivne okolnosti koje sprečavaju daljnje postupanje suda. U konkretnom slučaju odgovornost za dužinu postupka može da se pripiše isključivo ponašanju Osnovnog suda.
26. Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju su apelanti tražili zbog dužine trajanja ostavinskog postupka, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.
28. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije dovoljna satisfakcija za apelante.
Ostali navodi
29. U pogledu navoda apelanata o povredi prava na pristup sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju navedenog prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, zbog čega Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je povrijeđeno i navedeno pravo.
VIII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je ostavinski postupak trajao gotovo šest godina prije nego što je prekinut, a Ustavni sud zapaža da je evidentan duži period neaktivnosti Osnovnog suda za koji nije ponuđeno opravdanje, što ne zadovoljava standarde prava na suđenje u razumnom roku, zbog čega odgovornost za dužinu trajanja postupka snosi Osnovni sud.
31. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman