Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-423/15 (N. H.)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-423/15

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 423/15, rješavajući apelaciju Naima Hamzabegovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Naima Hamzabegovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 20 0 P 003878 11 I.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Naim Hamzabegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 28. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 20 0 P 003878 11 I.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 21. maja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 10. jula 2015. godine dostavio svoj odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 18. novembra 2011. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude tog suda broj 20 0 O 003878 09 P od 27. decembra 2010. godine, koji je Općinski sud usvojio svojim rješenjem o izvršenju od 3. septembra 2013. godine.

6. Odlučujući o prigovoru izvršenika, Općinski sud je prigovor odbio, nakon čega je izvršenik 27. marta 2014. godine podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda.

7. Prema navodima Općinskog suda, Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), odlučujući o žalbi izvršenika, donio je odluku od 3. jula 2014. godine kojom je ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.

8. Zaključkom Općinskog suda od 15. septembra 2014. godine apelant je pozvan da dostavi izvršnu ispravu sa klauzulom izvršnosti, a prema uputama Kantonalnog suda.

9. Prema navodima Općinskog suda, pošto apelant nije postupio po zaključku tog suda, sud će odluku donijeti u što kraćem roku.

10. Apelant se u toku postupka, u nekoliko navrata, obraćao Općinskom sudu urgencijama za što hitnije postupanje u njegovom predmetu.

11. Prema stanju spisa, postupak je u toku pred Općinskim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). S tim u vezi, apelant potražuje i naknadu štete u iznosu od 1.000,00 KM za svaku godinu neblagovremenog postupanja u njegovom predmetu.

b) Odgovor na apelaciju

13. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok izvršnog postupka, obrazloženog u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je naveo da će odluku u apelantovom predmetu donijeti u što kraćem roku, a s obzirom na to da to da se apelant upravo tim povodom obratio Ustavnom sudu.

V. Relevantni propisi

14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 20 0 P 003878 11 I.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, Serija A broj 198, stav 30, i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, stav 24). a)Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je apelant 18. novembra 2011. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jesu gotovo četiri godine.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

23. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji je apelant pokrenuo 18. novembra 2011. godine radi izvršenja na osnovu pravosnažne presude tog suda od 27. decembra 2010. godine. U pogledu složenosti predmeta, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ovaj predmet činilo naročito složenim.

24. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da je apelant propustom da podnese uredan prijedlog za izvršenje sa izvršnom ispravom koja sadrži klauzulu izvršnosti u izvjesnoj mjeri doprinio dužini trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S druge strane, apelant se urgencijama obraćao Općinskom sudu za što brže rješavanje njegovog predmeta.

25. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).

26. Iako je prijedlog za izvršenje podnesen u novembru 2011. godine, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud tek u septembru 2013. godine donio predloženo rješenje, odnosno gotovo dvije godine nakon podnošenja prijedloga. Članom 15. Zakona o izvršnom postupku je propisan rok od 15 dana za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje, računajući od dana ispunjenja uvjeta za odlučivanje o njemu, a što je Općinski sud očigledno propustio da učini. Za ovako dug period neaktivnosti Općinski sud nije ponudio nikakvo objašnjenje. Nakon donošenja rješenja o izvršenju, Općinski sud je odlučivao i o prigovoru izvršenika, a potom je po žalbi predmet upućen Kantonalnom sudu, koji je žalbu izvršenika uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Postupajući po odluci Kantonalnog suda, Općinski sud je 15. septembra 2014. godine pozvao apelanta da dostavi izvršnu ispravu sa klauzulom izvršnosti, a što je, prema navodima Općinskog suda, apelant propustio da učini.

27. Ustavni sud primjećuje da je, nakon donošenja rješenja o izvršenju, Općinski sud provodio određene radnje koje su pobijene odlukom Kantonalnog suda, te se predmet ponovo našao pred prvostepenim sudom. Također, evidentni su i duži periodi neaktivnosti između pojedinih radnji, a koje, opet, Općinski sud ničim nije opravdao.

28. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužem vremenskom periodu, značajno produžio trajanje izvršnog postupka koji je po svojoj prirodi hitan. Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može ocijeniti opravdanim. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je izvršni postupak pokrenut 2011. godine i da se radi o hitnom postupku. Imajući u vidu navedeno a, prije svega, činjenicu da Općinski sud nije postupio u skladu sa odredbama člana 64. ZIP-a, te da u periodu od gotovo četiri godine nije poduzeo neophodne radnje kako bi okončao izvršni postupak, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period od 2011. godine do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. Evropske konvencije.

29. Sve navedeno, a posebno činjenica da Općinski sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon gotovo četiri godine nije okončao predmetni izvršni postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog dužine trajanja izvršnog postupka, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

32. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pored izvjesnog apelantovog doprinosa dužini trajanja postupka, u situaciji kad Općinski sud u periodu od gotovo četiri godine nije okončao izvršni postupak, pri čemu nije ponudio opravdanje za duže periode svoje neaktivnosti u postupku.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-423/15 (N. H.) | Sudska praksa | Aktio