Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2475/12 (DOO „Stampress“ iz Cazina)
Odluka donesena 14. 10. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2475/12
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2475/12, rješavajući apelaciju DOO „Stampress“, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija DOO „Stampress“.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Tuzli u predmetu broj 32 0 Ps 044027 01 Ps, a koji je meritorno okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 044027 12 Pž od 27. novembra 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. DOO „Stampress“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 29. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 32 0 Ps 044027 01 Ps.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 9. jula 2012. godine, 13. augusta 2013. godine i 23. septembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 23. jula 2012. godine, 20. i 22. augusta 2013. godine i 29. septembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Prethodni postupak
5. Apelant je 8. augusta 2001. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv tužene „VODOLIJA“ DOO Srebrenik (u daljnjem tekstu: tužena) radi duga u iznosu od 9.692,75 KM.
6. Općinski sud je donio Rješenje broj IP-637/01 od 21. septembra 2001. godine kojim je odredio predloženo izvršenje, a nakon toga se 14. januara 2002. godine rješenjem oglasio mjesno nenadležnim i predmet dostavio Općinskom sudu u Srebreniku, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na dalje postupanje.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Srebreniku donio Rješenje broj IP-36/02 od 21. februara 2002. godine, nakon čega je tužena 28. februara 2002. godine izjavila prigovor iz kojih razloga je Općinski sud u Srebreniku pod istim brojem 21. marta 2002. godine donio rješenje kojim je stavio van snage prethodno doneseno Rješenje o izvršenju broj IP-36/02 od 21. februara 2002. godine, ukinuo sve provedene izvršne radnje i odlučio da se postupak nastavi pred Općinskim sudom u Srebreniku gdje je odlučeno da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom.
8. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je konkretni predmet zaveden u PS upisnik kod Općinskog suda u Srebreniku pod brojem PS-20/02, zakazano je nekoliko ročišta, a nakon čega je zbog stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o redovnim sudovima predmet dostavljen na redovan parnični postupak u Općinski sud u Tuzli – Privredno odjeljenje, gdje je zaveden u PS upisnik pod brojem Ps-718/04.
Osporeni postupak
9. Općinski sud je donio Presudu broj Ps-718/04 od 5. novembra 2007. godine kojom je (stavom I izreke presude) tužena obavezana apelantu na ime glavnog duga isplatiti iznos od 9.692,75 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25. decembra 2000. godine pa do konačne isplate. Stavom II izreke odbijen je kao neosnovan prigovor kompenzacije tužene istaknut na ročištu za glavnu raspravu održanu 3. jula 2007. godine, dok je stavom III izreke tužena obavezana apelantu naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.193,00 KM.
10. Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 003-0-Pž-08- 000057 od 24. juna 2008. godine žalbu tužene od 5. decembra 2007. godine djelomično uvažio i prvostepenu presudu ukinuo u stavu I i III izreke i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je u stavu II izreke prvostepena presuda potvrđena.
11. Apelant je podneskom od 30. maja 2012. godine urgirao kod Općinskog suda, tražeći da taj sud u što kraćem roku zakaže ročište u konkretnom predmetu.
12. Nakon toga, Općinski sud je u ponovljenom postupku donio Presudu broj Ps-718/04 (novi CMS broj 32 0 Ps 044027 01 Ps) od 29. juna 2012. godine kojom je obavezao tuženu da apelantu na ime glavnog duga isplati iznos od 8.546,02 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 25. decembra 200. godine pa do konačne isplate. Stavom II izreke presude prekinut je postupak u odnosu na protivtužbu za naknadu štete u iznosu od 28.071,77 KM, dok je stavom III tužena obavezana apelantu naknaditi i troškove u iznosu od 4.551,70 KM.
13. Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Ps 044027 12 Pž od 21. decembra 2012. godine odbio žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu.
14. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Rješenjem broj 32 0 Ps 044027 13 Rev od 16. jula 2013. godine odbacio reviziju tužene kao nedopuštenu. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka u Općinskom sudu povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da mu je ovakvim postupanjem Općinskog suda uskraćeno pravo na vođenje rasprave u razumnom roku i odlučivanje u razumnom roku, odnosno da je prvostepeni sud povrijedio član 6. Evropske konvencije. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Općinskom sudu da njegov predmet hitno uzme u rad, odnosno da provede zakonom predviđene radnje kako bi se u što skorijem roku, u skladu s članom
228. ZPP-a, zakazalo pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari. Pored toga, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM za svaku godinu za koju je nadležni sud bezrazložno odugovlačio postupak.
b) Odgovor na apelaciju
16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 17. jula 2012. godine opisao hronologiju predmetnog postupka kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, te istakao da je 29. juna 2012. godine donesena presuda.
17. U odgovoru na apelaciju od 22. augusta 2013. godine Općinski sud je naveo da je „okončao parnični postupak i 29. juna 2012. godine donio prvostepenu presudu u predmetu broj Ps-718/04 (novi CMS broj 32 0 Ps 044027 01 Ps), a 16. jula 2013. godine doneseno je rješenje od strane Vrhovnog suda kojim se odbacuje izjavljena revizija u [predmetnoj] pravnoj stvari“. V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka jer u vrijeme podnošenja apelacije Općinski sud nije postupio po presudi drugostepenog suda od 24. juna 2008. godine, odnosno nije zakazao ročište u ponovnom postupku, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
26. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
27. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, također podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima „u razumnom roku“ (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
a)Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je apelant kao tražilac izvršenja 8. augusta 2001. godine pokrenuo izvršni postupak protiv tuženog kao izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje, s tim da se od donošenja rješenja od 21. februara 2002. godine izvršni prijedlog smatra tužbom, te da je prema raspoloživim podacima predmetni postupak okončan donošenjem presude drugostepenog suda od 27. novembra 2012. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava dužinu postupka od njegovog pokretanja, dakle od 8. augusta 2001. godine, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka nakon donošenja presude Općinskog suda od 5. novembra 2007. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od donošenja presude Općinskog suda od 5. novembra 2007. godine do 27. novembra 2012. godine, kada je predmetni postupak pravomoćno okončan. Dakle, u ovoj pravnoj stvari ponovni postupak je trajao oko pet godina, i to je period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom analize razumnosti trajanja postupka.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi isplate duga te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Ustavni sud zapaža da okolnosti konkretnog slučaja ukazuju da je ovaj postupak za apelanta bio vrlo značajan.
30. Sumirajući parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je nakon donošenja presude Općinskog suda od 5. novembra 2007. godine Kantonalni sud, odlučujući o žalbi tuženog, donio presudu nakon šest mjeseci (24. juna 2008. godine) kojom je žalbu tuženog uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, u ponovnom postupku, donio presudu tek nakon četiri godine, a da je Kantonalni sud svoju odluku donio u relativno kratkom vremenskom roku (nakon gotovo pet mjeseci). Vrhovni sud je odluku o dopustivosti apelantove revizije donio također u kratkom roku nakon sedam mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je postupak toliko dugo trajao isključivo zbog neažurnog postupanja Općinskog suda. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju nije izjašnjavao na navode o trajanju postupka, niti je ponudio opravdane razloge za toliku dužinu trajanja ovog parničnog postupka, već je samo opisao hronologiju predmetnog postupka kako je već istaknuto u činjeničnom stanju odluke. Imajući u vidu da je predmetni postupak trajao oko pet godina, te da Općinski sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za dužinu trajanja postupka, Ustavni sud podsjeća da je sud taj na kome leži odgovornost i koji je dužan da upravlja postupkom i da, u smislu člana
10. Zakona o parničnom postupku, postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Pored toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da Općinski sud nije djelotvorno i efikasno kontrolirao postupak u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a, za Ustavni sud je sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog“ roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava (2) navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, određivanje naknade nematerijalne štete zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, vrstu postupka i njegov značaj za apelanta i zaključio da je za apelanta dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovog ustavnog prava.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je ponovni parnični postupak koji nije složen trajao oko pet godina, a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu, koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka, koje su mu bile na raspolaganju prema procesnom zakonu.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman